Misli o 5. septembru na Cetinju

Piše: Vasojević

Mitropolija crnogorsko-primorska Srpske pravoslave crkve učinila je što je do Crkve Božije! Donijela je najtežu odluku, preuzela na sebe najteže breme poslavši svome narodu najtežu poruku: Ustoličenje mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija biće učinjeno samo u liturgijskom sabranju, bez svenarodnog sabora ispred Cetinjskog manastira kao vjekovnog saborišta srpskog naroda.

Teško je to palo vjernom narodu koji je mislio da se 30. avgusta 2020. godine konačno izborio barem za slobodu vjeroispovjesti, i to nakon osamdeset dugih godina progona njegove Crkve u njegovoj zemlji. Jednostavno, narodu je teško da prihvati da se i danas, u takozvanoj demokratiji, legitimna i izmučena većina i dalje povlači pred bezobrazlukom bezobzirne manjine. Zbog toga danas vjerni narod more mnogobrojne dileme i misli koje život znače.

Zašto se mi koji dugi niz vijekova jasno znamo ko smo, koja je naša Crkva, koje su naše svetinje, koji su naši manastiri, i dalje povlačimo pred bezobraznom manjinom? Zašto, ni po čemu osim po mržnji definisana manjina u Crnoj Gori, smije i može da se okuplja na Cetinju, a ugrožena većina ne smije ili ne bi trebalo? Da li će u ovoj napaćenoj Crnoj Gori ikada da se okonča teror manjine nad većinom?

Da li će bez prisustva vjernog naroda koji predstavlja većinsku Crnu Goru, 5. septembra sa Cetinja u svijet otići lažna slika Crne Gore, na kojoj će biti „naslikano“ samo nekoliko desetina ili stotina „okupatora“ kako ustoličavaju svog „okupatorskog mitropolita“ skrivajući se iza zidina „okupiranog“ Cetinjskog manastira, a ispred manastira „masa“ pripadnika agresivne manjine koja će sa svojim prepoznatljivim „crvenilom“ i cirkuskom predstavom (odavno dobro osmišljenim u zapadnim marketinškim agencijama) da se predstavi kao „ugroženi narod“ Crne Gore? Da li je 5. septembra na Cetinju pravo vrijeme i mjesto da se konačno pokaže ko je u Crnoj Gori većina a ko zabludjela manjina? Ako manjina ne odustaje od svojih laži, zašto da većina odustane od istine?

Ako nevjernici imaju slobodu da se kao provokatori okupe ispred Cetinjskog manastira 5. septembra, zašto da bilo koji vjernik Srpske pravoslavne crkve nema slobodu da dođe na liturgijsko sabranje toga dana u svom Cetinjskom manastiru i prisustvuje molitvi i ustoličenju svoga mitropolita. Pa, koliko vjernika bude? Ako ne mogu svi da stanu u hram ima manastirska porta, ako i to bude malo prostora ima plato ispred manastira, ako i to ne bude dovoljno prostora ima Cetinjsko polje. Važno je samo da se pođe na liturgiju a ne na svenarodni sabor. I važno je da se istrpe moguće provokacije, bez odgovora, hrišćanski, dostojanstveno.

Ako jedan osvjedočeni ateista i autošovinista iz Novog Sada u susjednoj državi Srbiji, miješajući se kao nevjernik u pitanja vjere, Crkve i druge države, na sva zvona najavljuje dolazak na Cetinje 5. septembra da brani Crnu Goru od „okupatorskog mitropolita“, ako to isto najavljuju i učiniće još neki regionalni podstrekači mržnje prema svemu srpskom i crnogorskom, ako će se radi mržnje okupiti nekoliko hiljada onih koji mrze sve što je srpsko, crnogorsko i pravoslavno, da li je manje važno ili više opasno da radi hrišćanske ljubavi vjerni narod Crne Gore, u svojoj državi, pođe svome mitropolitu, svetoj liturgiji u svome manastiru.

I, šta ako, ne daj Bože, bezobrazna i bezobzirna manjina, bude namjerna da nasilno ugrozi Cetinjski manastir, arhijereje, sveštenstvo i ostale prisutne „okupatore“? Ko će da ih zaštiti?