Milovo „šminkanje leša“

Piše: Nenad Zorić

Šminkanje leša. Ovakav plastični opis upotrebili su mnogi poslije vijesti da je Demokratska partija socijalista Mila Đukanovića odlučila da kandidat za predsjednika nove vlade Crne Gore bude Duško Marković, potpredsjednik ove partije.

Crna Gora je mala država, pa i prilike na tamošnjoj političkoj sceni nikoga ne iznenađuju, pogotovu što je i prije nedavno održanih parlamentarnih izbora bilo naznaka da će upravo Marković, a ne Đukanović biti mandatar za sastav nove vlade.

Naime, bilo je očigledno i tada, a i sada poslije izbora, da je DPS pojedinačno najjača partija, ali da neće imati potrebnu većinu za sastav vlade. Još važnije, bilo je očigledno da nešto mora biti promijenjeno, jer se veliko nezadovoljstvo osjeća u vazduhu. Zato je izabrana opcija da Marković navodno vlada umjesto Đukanovića, a suštinski da Marković vlada u ime Đukanovića.

Time bi se pokazalo da se nešto mijenja, ali da pritom kurs zemlje nikako ne bude doveden u pitanje. Dakle, evropske (za koje su sve partije) i evroatlantske integracije (koje nemaju natpolovičnu podršku) moraju biti nastavljene, a sve ostalo je pitanje ambalaže.

Zapad za pomjeranje Đukanovića

Prema tom scenariju trebalo je da budu zadovoljni: i dobar dio birača, i dio partija koje su nedavno ušle u vladu takozvanog izbornog poverenja, ali i međunarodna zajednica, još preciznije Sjedinjene Američke Države i Njemačka.

Nezadovoljstvo zemalja Zapada načinom vladanja Mila Đukanovića do sad je kompenzovano time što je država išla ka NATO-u i za taj projekat je bio potreban neko političke jačine koju ima Đukanović. Pošto je proces poodmakao, na stanovištu su da Milo može da se pomjeri, a da Crna Gora ne promijeni kurs.

Svakako, moglo se ići i na opciju da se Đukanović povuče poslije zvaničnog prijema ove države u NATO (što je takođe jedna od nikad opovrgnutih vesti političke čaršije), ali je odlučeno da sve bude izvedeno postepeno, jer do zvaničnog prijema ima još vremena, a nezadovoljstvo raste.

Zbog svega pobrojanog, DPS je donio odluku da bude maknuto lice koje dijeli Crnu Goru. Ali da to lice ipak ostane blizu vlasti, kao garant.

Put ka NATO-u ne smije biti doveden u pitanje

Da je u pitanju od ranije pripremljen plan, govori i najava platforme manjinskih partija (Bošnjačke stranke, Hrvatske građanske inicijative i koalicije „Albanci odlučno“) — sve prema saznanjima dnevnika „Pobjeda“ više nego naklonjenog aktuelnom režimu — u kojoj će se kao ključna naći odredba o nastavku evropskih i NATO integracija, koje su definisane kao prioritet državne politike.

Manjinske stranke već imaju pred sobom ponudu opozicije prema kojoj bi one dale premijera, vladu bi činili koalicija Ključ, Demokrate i SDP Ranka Krivokapića sa manjinskom podrškom Demokratskog fronta.

Dakle, najvjerovatnija je vlada DPS-a, manjina i socijaldemokrata, partije nastale poslije podele u SDP-u. Međutim, ta vlada ima većinu, ali nema komotnu većinu. Pritom ima jaku opoziciju. Te je i zbog toga izveden ovaj manevar, ponavljamo kako bi se namakla veća podrška i u parlamentu.

No, pitanje je hoće li proći ovo svojevrsno šminkanje leša. Opozicija ne priznaje rezultate sa upravo održanih izbora i jedino nudi manjima oročenu vladu koja će u nekom roku raspisati nove izbore. Niko on njih se neće osmeliti da puca sebi u noge i sad ulazi u Đukanovićevu vladu bez (vidljivog) Đukanovića. Takođe, svi oni su svjesni da će ova vlada teško izdržati pun mandat.

Inače, Milu Đukanoviću je ovo treći put da se povlači sa državnih funkcija. Prvi put je to učinio novembra 2006. kad je izglasana vlada Željka Šturanovića. Drugi put 2010, kad je izglasana vlada Igora Lukšića. Ako je dva puta Milo odlazio milom (mada je i to pitanje), sad se čini da odlazi silom.

Sad je na potezu opozicija u Crnoj Gori. Samo od njih zavisi da li će „ušminkani leš“ proći kao sveža krv i nova politika u novoj Crnoj Gori.