Milov put od veličanja Bećkovića do mržnje svega srpskog

Nacionalne tenzije koje je izazvala zabrana ulaska u Crnu Goru Matiji Bećkoviću, Čedomiru Antiću i još dvojici srpskih intelektualaca najnoviji je gaf režima Mila Đukanovića, precizno smišljen da zaoštri nacionalne odnose i tako učvrsti njegovu višedecenijsku vlast.

„Crne Gore nema bez slobode, Bećkovićevo pjesničko djelo, estetski mjereno i izmjereno, uvrstilo se u svevremene spomenike takvoj, slobodnoj Crnoj Gori”, govorio je Đukanović uručujući Bećkoviću najprestižniju, Njegoševu nagradu, prije tačno 20 godina na Cetinju.

Dvije decenije kasnije, Đukanović je opet predsednik Crne Gore, a Bećković je i dalje pesnik, ali relacije su se umnogome promijenile. Umjesto nagrade, predsjednik i Vlada Crne Gore uručili su ovoga puta Matiji Bećkoviću zabranu ulaska u Crnu Goru. Bećković im je u svom stilu odgovorio:

Malo su me preduhitrili jer sam ja mislio da kad umrem živim u Crnoj Gori. Ne znam da li se to odnosi samo na živog ili na mrtvog – rekao je on.

Bećković za ovih dvadeset godina nije mijenjao svoj politički stav ni umjetnički senzibilitet, ali je vječni predsednik DPS svoje makar jednom radikalno promenio. Od nacionaliste koji je podržavao napad na Dubrovnik i očuvanje Jugoslavije ratnim sredstvima, koji je išao toliko daleko da kaže da je zbog šahovnice zamrzio šah, crnogorska politička scena u Đukanoviću dobila je najprije ultimativnog „pomiritelja” i borca protiv Miloševića, a potom i velikog čuvara crnogorske državnosti.

Za sve to vreme, Đukanović i njegov DPS nisu gubili vlast – u SRJ, SCG, a potom i nezavisnoj Crnoj Gori. Poslednji slučaj „čuvanja” crnogorske državnosti počeo je povodom obelježavanja 100. godišnjice Podgoričke skupštine, događaja koji jedni vide kao „okupaciju” Crne Gore, a drugi kao „ujedinjenje” dve zemlje. Pljevaljske opštinske vlasti zabranile su ovu manifestaciju, a zatim je zabranjen ulazak u zemlju i njenim (nesuđenim) učesnicima.

Jačanje animoziteta

Zabrana je bez sumnje gaf crnogorskih vlasti, smatra direktor Centra za regionalizam Aleksandar Popov, kojim se nepotrebno diže prašina oko teme kojom nije smjelo da se talasa.

– Za Crnogorce taj događaj ima jednu veliku težinu, jer je kraj Prvog svjetskog rata za njih značio i gubljenje državnosti. Ipak, čak i imajući i to u vidu, u pitanju je jednokratan događaj koji je mogao da prođe sam od sebe, a sada obnavlja podjele u Crnoj Gori – kaže Popov.

Ali događaj nije prošao sam od sebe, već smišljeno, smatra analitičar Dragomir Anđelković.

–Đukanović pokušava da izgradi crnogorski identitet sečenjem svih srpskih korjena, potpunim potiskivanjem srpske zajednice. Zabrana ulaska intelektualcima u Crnu Goru usmerena je ka asimilaciji srpske zajednice i nikako nije u skladu s evropskim vrednostima: zamislite Rumune koji na taj način postupaju prema mađarskoj manjini. To su postupci režima koji se očigledno osjeća ugroženo – kaže Anđelković. Ovakvim potezima stvara se utisak da Đukanović brani interese crnogorskog naroda, objašnjava on.

Đukanovićev režim, nastavlja Anđelković, na ovaj način želi da sebi da misiju koju će ispuniti.

– Ta misija više ne može da bude izgradnja države: Crna Gora je samostalna od 2006. godine i taj je proces završen. Ne može, takođe, biti ni ekonomska izgradnja zemlje, koja ima ozbiljnih problema. Ostaje branjenje crnogorske nacionalnosti – kaže analitičar.

Bilo je sličnih situacija i ranije, podsjeća Popov.

Izvor: Blic