Miloš Simunović odgovorio Batrićeviću: Pero ti miriše na Gebelsa, a hrabrost ti se završila urlanjem pred maricom!
1 min read
Odgovor člana Izvršnog odbora NSD i odbornika NSD u SO Nikšić Miloša Simunovića na kolumnu Bobana Batrićevića prenosim u cjelosti
Fascinantna je opsjednutost likom i djelom Adolfa Hitlera ekstremističkih „kvazi-analitičara“ koji dolaze iz redova današnje opozicije. Tako smo jutros imali prilike da pročitamo jedan feljtončić čovjeka koji se izdaje za profesora, a čija svaka pora bića odiše mržnjom prema bližnjem svom, čovjeka koji se naziva istoričarem i samoproklamovanim ekspertom za pitanja propagande, a čije pero se može porediti samo sa mišlju Jozefa Gebelsa – jednog jedinog i istinski vjerujemo, neponovljivog (ne ponovio se) – Bobana Batrićevića.
Ne pada mi na pamet da komentarišem bljuvotine koje je ta nazovimo persona uputila prema mojoj stranci i predsjedniku Andriji Mandiću, jer one zaista nisu vrijedne pomena. Porediti ljude koji su inicirali donošenje Rezolucije o osudi genocida u sistemu Jasenovac, Dahau i Mauthauzen i ljude koji danas stoje rame uz rame sa Jevrejskom zajednicom u Crnoj Gori i čuvaju prijateljske odnose sa Izraelom, kada se antisemitizam nažalost, na velika vrata vraća širom svijeta, sa pripadnicima zločinačke i genocidne nacističke partije može samo izuzetno zao čovjek i želim mu da što prije pronađe profesionalnu pomoć za svoje, očigledno, lične traume.
Jasno je o čemu je ovdje riječ, u psihologiji se to naziva projekcija, odnosno imputiranje svojih loših zamisli i mržnje nekome drugome. Očigledno je da im nije dovoljno što za apsolutno svaki praznik kliču fašističkim pozdravom „E viva Montenegro“, a od ove godine, kao što smo imali prilike da vidimo i u Nikšiću – „Za dom spremni“, nije im dovoljno što su za vrijeme svoje diktature organizovali crne trojke za ubijanje novinara, neistomišljenika i političkih protivnika po uzoru upravo na nacistički pokret, nego bi svoju mržnju, svoju netoleranciju, svoj bijes da imputiraju nama, koji se zalažemo za pomirenje i stabilnost u Crnoj Gori.
Pošto su mnogi elementi feljtona o kojem govorimo oslonjeni na pitanje hrabrosti, volio bih da podsjetim građane Crne Gore na hrabrost autora istog, kada je prije nekih desetak godina policija željela da ga povede na jedan informativni razgovor. Krici sa kojima se dotični suprotstavio pripadnicima Uprave Policije, urlajući da ne želi da uđe u vozilo marice pošto se boji zatvorenog prostora i dan danas odliježu Podgoricom. Zakleti revolucionar koji pozdravlja fašističkim pozdravom.
Zbog svega navedenog, ne damo ni Batrićeviću, ni Marunoviću, a bogomi ni Đukanoviću, koji kao siva eminencija stoji iznad ove dvojice izvođača radova, da ruše stabilnost i vraćaju mržnju u Crnu Goru. Rekao bih „No pasaran“, ali pošto to mnogo ljepše zvuči na srpskom jeziku – „Nećete proći!“ Na samom kraju, sjetimo se vizionarskih riječi nekadašnjeg velikog guvernera i senatora države Luizijane i nesuđenog kandidata za predsjednika SAD Hjuija Longa:
„Fašisti budućnosti će sebe nazivati anti-fašistima.“
Batrićević ne piše kolumne, no proustaške pamflete protiv Srba i Rusa.
Njemački generali zahtevaju u natou što hitniji napad na Rusiju,neka googla i neka očekuje poziv
za juriš na Moskvu.
Boban će komandovat: Zamnom braćo rasrbice na Moskvu.
I prvi će jurišat ka hićino cvijeće.
Za slanje vojnika je glasao i Manda. Tako da su tu u potpunosti isti. Srpski narod više nema predstavnika. Ovo su sada NATO zastupnici koji za drugo ne znaju.
PS.e,da zaboravih podsjetiti da se piše kao jedna riječ – kvazianalitičar,pa u brzini pogrijših
Sa svime rečenim sam saglasan uz prijateljsko skretanje pažnje na dva izraza.Prvi,da bi neko bio kvazi analitičar piše se: kvazi „analitičar“ili bez navodnika samo:kvazi analitičar.Ovako kako je napisano,znači suprotno od onoga što se željelo reći.Drugo,pogrešno je reći lična trauma jer trauma ne može biti tuđa,pa da se istakne da je lična. (Trauma je iskustvo.)