Milojević: Milov pad preduslov opstanka Srba u Crnoj Gori
1 min read
Vujanović i Đukanović
„Njihov jezik je bio pun lukavstva, a zmijski otrov na usnama“.
Ansbert, fl. druga polovina 12. vijeka
Piše: Miloš Milojević
Ljudski činovi postaju razumljivi u kontekstu. Riječi, u mrežama značenja i podrazumijevanja koje, dobrim dijelom čine kulturu.
Scena iz crno-bijelog filma gdje glumica unezvijerenog pogleda izgovara „Druže, planina gori“ besmislena je ukoliko je ne znate (ili barem ne naslućujete) da je riječ o partizanki koja lozinkom „hvata“ vezu među ilegalcima.
U kom onda kontekstu, u kakvom suptilnom odnosu iskazanog i podrazumijevanog, postaje razumljiv iskaz šefa državne policije o ključnim identitetskim markerima jednog društva? Zar nije neobično da direktor crnogorske policije – Veselin Veljović – presuđuje kako „Crna Gora nikada u svoj trajanju i postojanju nije zasnivala svoje istorijsko trajanje i postojanje na kultu Nemanjića i na kultu Svetosavlja“.
Uznemirujuće je da o jednom relacionom i dinamičnom kulturnom sadržaju kakvo je pitanje identiteta – a u svakom modernom društvu i demokratskom – kategorični sud izriče policajac. To bi, u nekim drugim sredinama bilo toliko teško kontekstualizovati kao kada bi vam na ulici prišao ozareni čovek i uzviknuo „Sus scrofa!“ – latinski naziv za divljeg vepra. Pomislili biste da je jadničak načisto poludio!
No, iskaz prvog crnogorskog policajca prihvata se u javnosti kao nešto smisleno, iako možda i pogrešno. Ili barem neodmjereno. Kako je to moguće?
U istoj toj javnosti bivši predsjednik Crne Gore, Filip Vujanović, istupa sa stavom kako je „nesumnjivo da će sada svi manastiri i crkve biti državno vlasništvo i to nije izmislila Crna Gora“. Iako je Venecijanska komisija ustvrdila kako će preknjižbe biti moguće tek posle redovne sudske procedure bivši državni službenik pouzdano zna.
Ovakvi iskazi su mogući u javnosti koja je u bitnome određena dvama determinantama: jedno je stalna identitetska kriza na koju se nastavlja, takođe besprekidna, segregacija pripadnika srpskog naroda u Crnoj Gori.
Ta segregacija ima snagu ideološkog pravovjerja, svojevrsnog političkog zilotizma. Jer da tog zilotizma nema, od podržavljenja imovine Srpske pravoslavne crkve – prije zbog toga što je srpska nego što je crkva – očas posla bi se odustalo. Sam čin, kako stoji i u Vujanovićevoj izjavi, neće imati nikakve praktične posljedice: sveštenici, monasi i vjernici nastaviće da koriste crkvene objekte kao što su i do sada činili. Štaviše, politički taktičar – a Milu se mora priznati majstorstvo na ovom polju – pokazao bi izvjesnu predusretljivost u nadi da će proširiti mogućnosti za sklapanje savezništava.
A, sudeći po nedavno obavljenim sondažama javnog mnijenja, potrebe za takvim taktiziranjem ima. Međutim, taktičke mogućnosti određuju dublje, strateške determinante. A one su, pak, kod Mila uslovljene istorijskim tokom na čijem repu stoji: nasilnim, antidemokratskim i najposle segregacionističkim rasrbljivanjem Crne Gore.
Stoga na sirenski zov Filipa Vujanovića o eventualnom pridruživanju Srba Milovoj vlasti treba ostati nijem.
Njegov politički kraj otvoriće, možda, prostor za kraj antisrpske politike crnogorske države.
Njegov pad istovremeno je nužan preduslov srpskog opstanka u Crnoj Gori i – na kraju – konačnog zaokruženja crnogorskog državnog identiteta. Posle čega će identitetska promišljanja policijskih službenika biti smještena tamo gdje im je i mjesto – među besmislice.
Izvor: stanjestvari.com
O, lažni Drobnjače, kad bi samo znao koliko si glup kad progovoriš, zauvijek bi zaćutao!
Zar ste stvarno mislili da će narod Crnogorski dozvoliti da se našim svetinjama gazduje iz inostranstva , i da nam u sveti Cetinjski manastir śedi tuđi srpski Mitropolit ?
To nema veze sa niskim personalno , ni Milom ili Markom , pao Milo ili ne mi ćemo svoje oteto vratiti .
Drobnjaci su inostranstvo za staru Crnu Goru
Ovo zlo i ne rade ljudi Brđani ili Primorci, nego baš katunjani.
… Niskim si ti, niskim! Ni sa sobom, niskim!
Lažni Crnogorče, kako smo i mi isto takva neka go*na, ali za razliku od tebe niskim, ina originalna crnogorska!
I personalno bih te zamolio da u međuvremenu, dok ne vrneš oteto, da niskim, nego sam sa sobom, nasamo niskim, obnoviš gradivo iz osnovne.
Kad jednom ovladaš s niskim, e onda ćeš i sa visokim … Obrazovanjem.
Možda ti i neće biti na potrebu ako u međuvremenu vrneš oteto.
… Vrni sebi mozak, budalo.
Mozak, za početak!
MI SMO POTONULI IAKO DNO JOŠ NIJESMO DOTAKLI I ZADNJA ŠANSA JE DA SE SABEREMO ZA SPAS POTOMSTVA.
Srbi treba da se sabiraju oko svog interesa i svojih prijatelja – a onda svi neprijatelji postaju psi od slame
Ako ostane Milo i dalje sa svojom satrapijom svi cemo nestati, bilo kako da se kazujemo i osjecamo.
A najgore ce biti ako ne dodje do odgovornosti i zasluzene kazne svih onih koji su u ovom satiranju i zlu ucestvovali.
Milo i satrapi su krivi sto je Crna dospjela do ove propasti i svi sem njih u njoj.
Opstanak jednog naroda nikako ne može zavisti od ideološkog, političkog ili bilo kakvog vođe drugog naroda. Mi nikako ne zavisimo od Mila, ali je on često zavisio od nas, odnosno često se dešavalo da mi sopstveni opstanak podredimo njegovom opstanku zbog „viših ciljeva“. Mi, kao i svi drugi, zavisimo isključivo od sebe, od svoje sposobnosti da nosimo sopstveni identitet i da sa njime ne trgujemo i ne kalkulišemo u mjeri u kojoj je on ugrožen. Mi zavisimo od sopstvene svijesti o neophodnosti sopstvenog objedinjavanja oko zajedničkog interesa i od mogućnosti da razlučimo istinu od prevare i bitno od manje bitnog. Kad to uspijemo pad Mila Đukanovića će za nas biti efemerna i podrazumijevajuća stvar. Tragično je da srpski intelektualci našu sudbinu vezuju za Mila i njegove policajce, kao i za opstanak i odluke pseudodržave koju su pomenuti stvorili. Sve u svemu, još jedan zamajavajući tekst.
Bravo!
Aferim Srbine!
Pa i Milov otac i djed..su bili SRBI Crnogorci kao i svi mi.
Nato-montenegro je Okupacija Crne Gore.
Dvaput bravo!
… Inače, osnovni problem Srba kojekude je podrazumjevajuća krivica nekog tamo Tita, Miloševića, Đinđića, evo sada Alexa, Mila, ovoga, onoga …
To je jedno razoračavajuće samoponiženje, đe čovek sebe a priori amnestira od svake odgovornosti za sopstvenu sudbinu!?
Još i ova invektiva od nepoznatog mi komentatora “ bezvezni i nebitni, genijalna ona, kada se uopšte, liše Mila : NE ZAVISIMO MI OD NJIH, NEGO ONI ZAVISE OD NAS!
Ali jadni čovek je krme, ne veruje u očito … Svojim očima, taj podanički čovjek ne vjeruje! Nikome on ne vjeruje, ako u vlast ne vjeruje …
Nijednom onom računu koji mu govori : tvoja je sudbina u tvojim rukama!