Milogorska nacija i Potemkinova sela šefa režima

Piše: Vojin Grubač

Predsjednik Crne Gore više od godinu dana drži halucinogene govore što izaziva pozor javnosti da se tu, možda, ne radi o sabotaži njegovog šefa kuhinje ili pratećeg uslužnog personala.

Pažljivi posmatrači su primjetili da je, tokom poslednjih sastanaka, ispred njega u svakoj prilici bio serviran voćni napitak i kafa a da je pred njegovim sagovornicima “blistao” pusti sto gdje ni ‘kapljice da popiju’ nije bilo.

Tako je bilo prilikom posjete bolnici u Nikšiću ali i tokom sastanka s podrepnim psudopartijama vlasti, koje su prije neki dan došle da razgovaraju s njim o datumu krađe narednih parlamentarnih i opštinskih izbora.

Šefove tih pseudopartija šef režima je ‘ugostio vazduhom na stolu’ na svoj specifični ‘domaćinski način’.

Samim tim, postoji ozbiljna i opravdana sumnja da neko predsjedniku Crne Gore sipa nekakav psihotropni prašak u napitke, jer izjave koje potom daje sliče kriku odvaljenog zombija a ne mudroj riječi odrasle i razumne osobe na najvišoj funkciji države.

Iako se šef režima tokom davanja izjava trudi da izgleda moćno, agresivno i odlučno kod javnosti sve to izaziva brigu za njegovo zdravlja jer takvo ponašanje proizvodi otužne utiske.

Opozicija odbila razgovor o datumu krađe izbora

Opozicione partije su opravdano odbile da razgovoraju sa šefom režima o datumu održavanja nove krađe izbora.

Naime, svima je poznato da još nema novog izbornog zakonodavstva kojim bi se omogućilo da se u Crnoj Gori prvi put dogode fer i slobodni izbori.

Poslanik DF-a Budimir Aleksić je intervjuu Novostima istakao da je ključni problem za održavanja fer izbora u Crnoj Gori birački spisak.

Tom prilikom je rekao sljedeće: “Preko njega DPS najviše krade izbore, jer postoji 53.000 takozvanih fantomskih birača, a to je minimum deset poslaničkih mandata, što znači da DPS, čim se otvore biračka mesta, startuje sa deset mandata prednosti u odnosu na opoziciju.

Birački spisak ne može da ima više od 480.000 birača, a ima ih 532.000! Crna Gora zvanično ima 620.000 stanovnika, od čega 140.000 maloljetnika, dakle, djece školskog i predškolskog uzrasta.

Kada se ta brojka oduzme od ukupnog broja stanovnika, dolazimo do broja punoljetnih građana Crne Gore, a mogu da glasaju samo oni koji u Crnoj Gori žive. (1)

Potom je izveden sljedeći zaključak: “Zakon o biračkom spisku kojim će biti izbrisani fantomski birači, kao i niz drugih zakona koji spadaju u domen tzv. izbornog zakonodavstva, traže opozicija, međunarodna zajednica, posmatrači i evropske institucije. Ali, DPS se tome i zubima i noktima opire. Jasno je i zašto.” (1)

Dakle, šef režima je pozvao opoziciju na razgovore o datumu izborne krađe, gdje će na njegovoj strani biti čvrsto kontrolisani državni mediji i minimum 53.000 fantomskih glasača, plus “glasači” koji imaju nekoliko ličnih karata kao i glasači manjinskih naroda iz inostranstva koji osim besplatnog avionskog prevoza dobijaju i novčanu nadoknadu.

Osim toga, tokom izbora od struktura DPS-a standardno ide ucjena činovnika i njihovih porodica, kupovina kontrolora opozicije na glasačkim mjestima kao i reketiranje crnogorskih privrednika, o čemu je svjedočio biznismen Duško Knežević.

Stvorivši takvu izbornu mašineriju afričkog tipa, šef režima se šepuri okolo i naokolo kako će “opet satrijeti opoziciju, kao i uvijek do sada”!?

Ipak, čak i sa takvom “nebeskom silom” svih resursa države i paradržave, šef režima je poslije prošlih izbora sastavio većinu zahvaljujući samo partijama manjinskih naroda koje je kupio kao što kupuje kifle.

Stvaranje svih pretpostavki za revoluciju

Stvarajući nepodnošljive uslove za život građana, reketiranjem biznismena i projektovanjem izborne krađe koja je uvijek krupnih razmjera, šef režima stvara pretpostavke za revoluciju kojom će biti zbačen i otjeran s vlasti.

Da bi ubrzao taj samorazarajući proces potrebna mu je bila samo jedna kobna greška!

Ona se desila kada je protiv volje 80 odsto građana Crne Gore izglasan satanistički Zakon o slobodi vjeroispovijesti što je rezultovalo izlaskom stotina hiljada građana na ulice Crne Gore.

Taj zakon, osim vapijuće neustavnosti, u sebi nosi opasne elemente šovinističke podmuklosti.

Naime, prije njegovog izglasavanja crnogorski režim je potpisao posebne ugovore sa Svetom stolicom i IVZ kojima su se te dvije vjerske organizacije zaštitile od pljačke imovine i skarednog miješanja u njihove unutrašnje stvari od strane države, što taj zakon propisuje.

Takvim neadekvatnim antipravoslavnim divljanjem šefu režima se zakonomjerno desilo cijepanje i rasipanje glasačkog tijela sopstvene partije.

Dakako, on je i dalje u stanju da represivnim aparatom funkcionere svoje partije “drži na okupu”, ali je to nemoguće uraditi sa glasačkim tijelom koje mu se otrglo kontroli i okrenulo leđa prisustvujući litijama.

Let u provaliju šef režima pokušava riješiti glumljenjem samouvjerenosti i oštrinom retorike, koju je stalno pojačava, misleći da građane i dalje može “dizati na strah.”

Jezik bahatosti i šovinizma je demonstrirao napadom na SPC poslije sastanka sa podrepnim dvorskim partijama a RTCG je ovako prenijela njegovu izjavu:

“SPC se opredijelila da „skine rukavice“ i da govori iz pozicije političkog subjekta. Na nama je da ih pobijedimo i to ćemo sa zadovoljstvom učiniti, ali oni će podnijeti odgovornost jer će teret njihovog poraza imati tragove na ono što je dalje pitanje crkve.” (2)

Provjera samoubijeđenosti o sili referendumom

Raspojasani šef režima ima jednostavan način da provjeri svoju samoubijeđenu silu i pokuša demokratski “pobijediti” protivnike satanističkog zakona.

Naime, neophodno je pročistiti biračke spiskove, a potom Zakon o vjeroispovijesti dati na referendum pravoslavnog naroda Crne Gore.

Tako bi šef režima lako provjerio svoju vulgarnu pretpostavku kako će “sa zadovoljstvom pobijediti SPC”.

Jedno je sigurno, sumnje nema da bi mu taj skaredni zakon 90 odsto Srba i Crnogoraca “sa zadovoljstvom ometalo” i pokazalo šefu režima gdje mu je mesto.

Opet, na svojim referendumima bi se građani islamske i rimokatoličke vjeroispovijesti takođe odredili da li su za skaredni zakon šefa režima ili za posebne ugovore koji je država sklopila sa IVZ, odnosno Svetom stolicom.

Niko ne sumnja da bi i oni sa procentom 99,99 odsto odbacili satanistički zakon šefa režima.

Satanistički zakon bi na svom referendumu odbacili i poslanici muslimanske i katoličke vjerospovijesti koji su za njega glasali u Skupštini Crne Gore po sistemu “da pravoslavnom komšiji crkne krava”.

Ukratko, prostim referendumom bi hvalisavi šef režima morao umjesto “neupitne pobjede” konstatovati smrt svoga skarednog zakona i svoje političke karijere.

Umjesto da logično i časno raspiše na referendum o svom skarednom zakonu, šef režima poziva Mitropoliju kao takmaca na unaprijed falsifikovane izbore, što predstavlja najteži obik političke šizofrenije i kukavičluka prve vrste.

Samouvjerena politička strašljivica glumi hrabrost

Da mu sada pogledamo terminologiju obraćanja SPC. Recimo, termin „skinuti rukavice“ je klasični uličarski rječnik koji označava ulazak u tuču ili boj bez pravila.

Tvrdnja će u tom boju “sa zadovoljstvom pobijediti”, poslije čega će “poraz imati tragove na ono što je dalje pitanje crkve“ predstavlja očiglednu halucinaciju lika koji nije smio raspisati referendum ni po pitanju priznanja Kosova niti ulaska u NATO.

Šef DPS-a nikada nije smio pred TV kamerama izaći na polemiku sa političkim oponentima iz redova opozicije.

On se sada ne smije usuditi na javni polemički duel sa sveštenoslužiteljima Crkve po crkvenim pitanjima, već o tim pitanjima priča sam sa sobom.

Šef DPS-a nikada smio izaći na časne parlamentarne izbore bez 53.000 fantomskih birača i dovlačenja avionima glasača iz inostranstva, uglavnom iz redova manjinskih naroda.

Da zaključimo, šef režima je politička strašljivica koja glumi hrabrost a ne smije izaći na časni politički boj svojim oponentima, niti na medije niti na fer izbore.

Jedna razarajuća pobjeda mu se ipak mora priznati. On je “sa zadovoljstvom pobijedio crnogorsku ekonomiju” brutalnim i primitivnim reketiranjem.

Kako je to uradio, i šta danas radi, najbolje je posvjedočio poslanik ‘državotvornog SDP-a’ Ranko Krivokapić, koji je u autorskoj emisiji Irene Tatar na A1TV opisao situaciju na sljedeći način:

“Crna Gora je u ekonomskoj i političkoj krizi… Strah je, ne vjeruje se državi… Ljudi drže novac u bankama ali se ne usuđuju da uđu u biznis jer je biznis zatvoren partijski.

Malo veći biznis, dođe vam partijsko reketiranje ili tajkunsko reketiranje. A tajkuni, naravno, ne plaćaju porez… Imate taj pakleni krug… Curi na sve strane, kod tajkuna i kod politički povezanih lica?” (3)

Poharana država i bizarne pobjede vrhovnika

Potresen realnim stanjem u poharanoj državi, Krivokapić je pustio glas do neba: “Sad se moramo otrijezniti od pohare i reći dosta je bilo, ovo je naša zemlja, svih nas zajedno!” (2)

Baš interesantno, šef režima govori o velikoj pobjedi tvrdeći da je stvorio državu koja je ekonomski tigar Zapadnog Balkana.

Krivokapić, uz tvrdu argumentaciju, zapomaže kako šef režima sve odreda reketira, leleče kako je temrljno upropastio i poharao državu, s odlučnim vapajem: “Dosta je bilo”!

Srušivši ekonomiju države, šef režima sada tvrdi kako se “SPC opredijelila da skine rukavice“ mada je upravo on to uradio na način koji nije dostojan funkcije koju obavlja.

Kako izgledaju te “pobjede” šefa režima vidjeli smo nedavno prilikom rušenja konaka manastira Svetog Vasilija kod Ulcinja.

Naime, nikšićki bager je hladnokrvno prošao pored 5.000 nelegalno sagrađenih objekata u Ulcinju da bi monahinjama srušio konak manastira na okrajini grada.

“Veliku je pobjedu” održao davanjem naredbe policiji da protivzakonito hapsi momke koji ocrtavaju njemu mrske trobojke, iako su one zakonom zaštićene kao državna zastava, a u Ulcinju na Dan državnosti Crne Gore albanske zastave se ‘zakonski viju’ na dan praznika i nedelju dana poslije njega.

Šef režima je sa “sa zadovoljstvom pobijedio” u ogavnom događaju kada je desetak pomamljenih Milogoraca napalo golobradog dečka ispred Delte, ali i kada je podmukli danilovgradski policajac, Milogorac prerušen u vjernika, gađao svoje kolege policajce ispred Hrama u Podgorici da bi oni potom pogušili čitav kvart suzavcem.

Sve te pobjede je izvojevao sa gmazima koji će uskliknuti: “Da’e vječna”, istaći da su Crnogorci a u stvari predstavljaju novu sortu koju je narod s pravom prozvao Milogorcima.

Milogorci, novi narod merkantilnih ulizica

Milogorci su pseudocrnogorski likovi koje njihov šef zove nacionalnim Crnogorcima.

Oni nikad, kao ni njihov šef, nisu osudili progon 28.000 nacionalnih Crnogorca sa Kosmeta ali će se zato licemjerno “presamititi nad Srebrenicom” i ljubiti papke spodobama poput Tačija i Haradinaja.

Oni su konačni produkt tzv. “novog nacionalnog identiteta” koji je stvorio šef režima od jednog dijela ‘onesviješćenih građana’.

Predsjednik Crne Gore pojma nema šta je nacionalni identitet!

To nije jedna riječ kojom sebe opisuješ ili definišeš na popisu stanovništva već je to, prije svega, slika koju praviš o sebi kroz sopstveno ponašanje.

Nekad su ideali Crnogoraca bili primjeri čojstva i junaštva!

Danas šef režima legitimiše svoju novu nacionalnu sortu kroz primjere antičojstva i antijunaštva.

Takvom nakaradnom “borbom za državni i nacionalni identitet Crne Gore” šef režima je konačno stvorio Milogorce kao novi narod ili novu naciju.

To nisu samo likovi iz navedenih primjera već i neandertalci koji se pojavljuju na državnim manifestacijama, špijuni i uhode za sveštenicima i komšijama.

To je sekta kvazipolitičara i medijskih satrapa, jadnih i bijednih sijača mržnje prema pravoslavnom narodu Crne Gore.

Oni obitavaju u partijskim i medijskim jazbinama, nikome ne izlazeći na polemiku već trubeći neuravnotežene priče iz svojih vonjajućih bunkera.

Primjer milogorske političke retorike su nedavno dali likovi iz DPS-a koji su poslali ovakvu poruku javnosti: “Molitve SPC će ostati neuslišene; moraće da se povinuju zemaljskim zakonima” (4), misleći da se Crkva mora povinovati zakonima podzemlja.

Možete zamisliti, pod “zemaljskim zakonom” podrazumijevaju satanistički Zakon o vjeroispovijesti koji krši čak šest članova Ustava Crne Gore pa se može, elegantno, baciti u koš za otpatke ili energično pljusnuti tim blavorima u lice.

Primjere ideološke milogorske retorike demonstriraju antipravoslavne prikaze režimskih medija koji ‘pliješću trepavicama’ kako im treba Crkva, a mržnjom bljuju po Crkvi, pravoslavlju i hrišćanstvu do iznemoglosti!

Milogorci su nula odsto Crnogorci, merkantilni egoisti i ulizice nakaradnog režima koji ne čine dva odsto nesrećnog stanovništva Crne Gore a rade što im volja kršeći sve zakone države i sva pravila civilizovanog društva.

To je talog društva koji ne poznaje časni duel, ne shvata šta je čojstvo i junaštvo, čast i obraz, već te pojmove traže u ‘Rječnicima malo poznatih riječi i izraza’, opet ne razumijevajući njihovo značenje.

To su likovi koji se nanose pravoslavnim Srbima i Crnogorcima, s kojima bi se obračunavali represivnim aparatom države Crne Gore kao da je ona njihova prćija, a pred ekstremistima drugih naroda repove podvijaju i pisnuti ne smiju.

To su sitne duše i jadne sluga jednog pomamljenog čudovišta koje sebe ne može držati u rukama.

Šef režima kao dva lika iz samo jedne anegdote

Šef režima misli da može i dalje praviti iluzije Potemkinovih sela i ustanovljivati pravila igre koja u sebi sadrže podmuklost i nečojstvo, dakle sve samo ne logiku i principe jednake za sve.

To smo vidjeli u Budvi, gdje je izgubio na izborima a “sa zadovoljstvom pobijedio” teškim koruptivnim zahvatom jednog odbornika opozicije i tu bahanaliju finiširao brutalnim napadom specijalne policije na zdanje i činovnike Opštine Budva.

Elem, ima jedna upečatljiva i znakovita anegdota o ‘neobičnom Crnogorcu’ davnih vremena koji je imao svoja pravila igre, pa je Gospodaru kao trofej iz teškog boja gordo donio tursku nogu.

Na pitanje Gospodara, a gdje je glava, dotični čudak je odgovorio: “Glavu je neko drugi ponio!”

Isto tako je u Budvi šef režima dobijenu nogu sa izgubljenih izbora odjednom, kao trofej, digao u vazduh i proglasio je simbolom svoje pobjede.

Šef režima je neodoljivo sliči, ne samo ‘neobičnom Crnogorcu’ iz anegdote već i drugom liku- ‘obezglavljenom Turčinu’ s kojim mu je zajedničko to što im je neko “glavu odnio”.

Dakako, u svom virtalnom svijetu šef režima sve to vidi drugačije, ali se taj ružičasti svijet davno odvojio od realnosti.

Naravno, ne treba isključiti mogućnost da mu se u zadnje vrijeme opšte stanje pogoršalo od moćnih vizualnih percepcija obnovljenih molebna i litija pa je dobio hronične nemire od kojih je zagrmio stres kroz njega.

Ipak, jedno je sigurno, šefu režima je krajnje vrijeme da izađe iz šanca svojih paranoja i prostora iluzija u kojima se obreo.

Vjerovatno bi morao da se, po prvi put u životu, ‘tako junačan’ oproba u političkom boju sa opozicijom na fer izborima ali i suoči sa svojim satanističkim zakonom na časnom referendumu sa svakom religijskom organizacijom ponaosob.

Ako to neće ili ne smije, tada sva svoja kočenja, koprčenja i smjehotresne prijetnje uz kolačenje i buljenje očima u kamere može ‘mačku o rep okačiti’!

A što se tiče pravoslavnog naroda Crne Gore, njegova poruka je jasna: “Naša sloga biće poraz vragu”.

Reference:

(1) (“Đukanović za izbore u Crnoj Gori imao „tajni plan“: Spremio 53 000 fantomskih birača, Evropa traži da se oni izbrišu”, portal IN4S, 07.06.2020.)

(2) (“Đukanović ocijenio: SPC pritiskom želi da promijeni vlast”, portal RTCG, 16. 06. 2020.; Citat: “Parlamentarni izbori u Crnoj Gori biće održani krajem avgusta ili početkom septembra, kazao je predsjednik države Milo Đukanović nakon konsultacija sa predsjednicima dijela parlamentarnih partija. Srpska pravoslavna crkva, kako je istakao, pokazala je da im nije najvažnija sadržina članova u Zakonu o slobodi vjeroispovjesti, već da je, navodi Đukanović, nihova želja da stvarajući pritisak dovedu do promjene na izborima. Poručio je i da litije ne mogu ugroziti temeljne vrijednosti crnogorskog društva. Đukanović je rekao da je vlast dala korektnu ponudu, a na SPC-u je bilo da izaberu ono što je njihov put. „Potencirao sam da razdvojimo dva važna spekta. Jedan aspekt je aktuelni zakon, a drugi važniji aspekt je dugoročno definisanje odnosa države i crkve i položaja pravoslavne crkve, to je ishodište problema i tu smo pokušavali da razgovaramo o rješenju koje bi dugoročno harmonizovalo odnose“, naveo je Đukanović. Prema njegovim riječima, SPC se izjasnila da želi da nastavi sa uličnim pritiskom prema aktuelnoj vlasti. “To je drugačiji pristup od našeg. SPC je pokazala da za nju nije najvažnija sadržina članova, već da je očigledno njihova želja da stvarajući pritisak na vlast dovode do njene promjene”, kazao je Đukanović. Kako je kazao, SPC se opredijelila da „skine rukavice“ i da govori iz pozicije političkog subjekta. “Na nama je da ih pobijedimo i to ćemo sa zadovoljstvom učiniti, ali oni će podnijeti odgovornost jer će teret njihovog poraza imati tragove na ono što je dalje pitanje crkve“, rekao je Đukanović. On je poručio da se varaju svi koji misle da bi litije mogle ugroziti ono sto su temeljne vrijednosti društva. „Suočavali smo se sa mnogo opasnijim rizicima. Veoma odgovorno ćemo voditi računa o onome sto su naše obaveze prema Crnoj Gori i njenom imidžu u svijetu“, kazao je Đukanović.”)

(3) (“Klub A Specijal s Irenom Tatar”, gost Ranko Krivokapić, A1TV, 07.06.2020.; Citati: “Crna Gora je u ekonomskoj i političkoj krizi… Strah je, ne vjeruje se državi… Ljudi drže novac u bankama ali se ne usuđuju da uđu u biznis. Jer je biznis zatvoren partijski. Malo veći biznis, dođe vam partijsko reketiranje ili tajkunsko reketiranje. A tajkuni, naravno, ne plaćaju porez, kako smo počeli današnju emisije. Imate taj pakleni krug…. Curi na sve strane, kod tajkuna i kod politički povezanih lica… Sad se mora otrijezniti od pohare i reći dosta je bilo, ovo je naša zemlja, svih nas zajedno”. (20. min 36. sek.)

(4) (“DPS: Molitve SPC će ostati neuslišene; moraće da se povinuju zemaljskim zakonima”, portal IN4S , 18.06.2020.; Citat: “Iz DPS-a su saopštili da „predvodnička uloga sveštenika SPC u nasilnim protestima i pobunama u Budvi, bjelodano pokazuje da ova vjerska zajednica sasvim otvoreno pokazuje svoje namjere da nelegalnim načinom, sa ulice, pokuša da smijeni legitimnu državnu vlast“. Oni su jučerašnju podršku sveštenstva SPC predsjedniku crkvene opštine Budva ocijenili kao besmislenu. Oni se pitaju u kakvoj su vezi smjena vlasti u Budvi i Zakon o slobodi vjeroispovijesti? „Ipak, imajuću u vidu veoma učestale i isto toliko neubjedljive izjave Mitropolita i njegovih saradnika, da je predmet spora Crkve sa državom isključivo Zakon o slobodi vjeroispovijesti, postavlja se logično pitanje: u kakvoj su tačno korelaciji smjena vlasti u Budvi i spomenuti zakon? Ona naravno ne postoji, nego su sveštenici SPC krenuli u otvorenu pobunu i rušenje legitimne vlasti, manipulišući „vjernim narodom“. Što prije shvate da će im te „molitve“ ostati neuslišene, i da će se morati povinovati ovozemaljskim zakonima, biće bolje za sve“, kazali su oni, prenose Vijesti.”)