Milo tekila – gerila

Piše: Božidar Rovčanin

Otkada je njegova partija izgubila izbore 30. avgusta, pa kasnije u Nikšiću i Herceg Novom doživjela totalni debakl, militantna retorika predsjednika Crne Gore ne jenjava. Za ratovanje se opredjelio malo nakon što se presabrao i odlučio da se ne predaje – politički poraz je uslovio vojnički otpor. Odlučio se za gerilski način ratovanja i šume su postale njegova životna realnost.

Na pres konferencijama bi mu najbolje pristajalo maskirno odijelo, ukršteni redenici i neka gerilska kapica sa Sekulinim likom. No, pošto se ugleda na kosovsku gerilu, redovno se brije kao Tači, i dalje nosi skupa odijela i satove kao Haradinai i Keljmendi. Toliko je velik i moćan da sve na njemu zaslužuje da bude imenovano deminutivom.

Već pola godine predsjednik Crne Gore ponavlja da su „sva sredstva dozvoljena u borbi za odbranu države“, a juče je svoje gerilce pozvao da ne smiju da dozvole “ manjak borbenosti i samopoštovanja“, jer ako se to slučajno desi, kako kaže:“ Izgubili smo bitku“! Čovjek i pored poraza tek očekuje da bude poražen! Šta reći: rođeni ratnik!

Da je stvar ozbiljna i krajnje vojno profilisana, potvrđuje nam njegova posjeta sjedištu NATO- a u Briselu, gdje je, kako to gerilci i paravojska najčešće rade, pred međunarodnim crnogorskim partnerom oklevetao Vladu i Premijera za “ curenje informacija“ i prozvao ih da se „moraju suočiti sa političkom odgovornošću“! Ostrašćeni vojskovođa nije se mnogo osvrtao na opasku generalnog sekretara Jensa Stoltenberga kada mu je onako zajapurenom i opijenom objašnjavao da je „kohabitacija unutrašnja stvar zemlje članice NATO-a“, da NATO zna šta znači demokratska promjena vlasti i da nije baš diplomatski pristojno, a ni po NATO standardu da tako javno degradira i derogira državu članicu iz koje dolazi.

Umjesto da primiri nakon posjete Briselu i uoči državnog praznika kojim je podijelio Crnu Goru, on optužuje novu većinu da „želi da totalno prigrabi vlast“ i u duhu nacifašista prebrojava građane po referendumskom pitanju od prije petnaest godina te, ne da prijeti, već im nepotpisivanjem akreditivnih pisama, oduzima osnovna građanska prava.

Zašto su građani pristali na ovakvo ponašanje predsjednika, iako su mu jasno poručili da nema više legitimitet? Da li institucije sistema imaju pravo da dozvole nekome da čini ovoliku materijalnu i moralnu štetu jednom društvu i državi? Isto pitanje se građanima može postaviti kada je u pitanju Javni servis!

Da li je paravojska potcijenjena ili je zaista predsjednikova umišljenost prešla granice svake građanske podnosljivosti kada bi trebalo da reaguje Baćov brat, a ne Baćo? Nijesu ovdje u pitanju tužilački zakoni niti akreditivi, već predsjednikova tintara, dragi profesore i pjesniče, Baćuška!