Milo Lompar: „Oluja“ – završna tačka uklanjanja Srba u dugom kontinuitetu hrvatske politike
1 min read
Milo Lompar
Zločinačka akcija hrvatske vojske i zapadnih (američkih) činilaca nad državljanima Hrvatske srpske nacionalnosti je predstavljala završnu tačku u dugom kontinuitetu hrvatske politike, koja je, u svojim različitim vidovima, uvek u završnici računala sa fizičkim uklanjanjem srpskog naroda.
Ta politika je imala uvek dva vida: maksimalni, koji je uključivao fizičku likvidaciju Srba kada prilike budu povoljne, kao što su bile pri raspadu obe Jugoslavije, i minimalni, koji je podrazumevao asimilaciju Srba metodom kulturne i političke diskriminacije, kao i metodom izolovanih fizičkih pritisaka. U takvom rasporedu okolnosti, uvek bi maksimalni cilj bio prikrivan minimalističkim obrazloženjima i to je bilo pravilo kako u okvirima katoličke, tako i u okvirima nacionalne propagande.
Ta politika je takođe uvek brinula o tome da u Beogradu nađe saveznike u cilju prikrivanja svog istinskog sadržaja. Istorijska odgovornost komunističke partije, zbog prikrivanja i falsifikovanja činjenica vezanih za Jasenovac unutar kulturne politike komunističke Jugoslavije bila je presudan činilac koji je obezbedio da javno sredstvo o genocidu bude u bitnoj meri umanjeno. Istorijska odgovornost drugosrbijanske nevladine inteligencije jeste produžetak ovog komunističkog minimalizovanja kako srpskih žrtava, tako i istinskih hrvatskih političkih ciljeva.
Treba razumeti da ovakvo ponašanje hrvatske politike nije samo njena autonomna orijentacija, već da ono nastaje na jednom svetsko-istorijskom vektoru, čije su pretpostavke uvek podrazumevale antirusku i antisrpsku politiku u dugim istorijskim razdobljima. U tome je posvećena i svaka kulturna ili umetnička obrada prošlih istorijskih činjenica, čiji je osnovni oblik vezan za dalji prodor na istok u različitim oblicima kulturnog i političkog dejstva.
Oluja – zločin bez kazne – zločin koji traje
“Oluja” označava zločinačku akciju hrvatske vojske iz avgusta 1995. godine, kada je hrvatska vojska sa saveznicima NATO paktom i Petim muslimanskim korpusom Armije Bosne i Hercegovine napala Kninsku Krajinu odnosno područija Banije, Korduna, Like i Sjeverne Dalmacije i za samo 8 dana zbrisala zapadni i južni dio RSK sa lica zemlje. Tako se 200.000 agresorskih vojnika obrušilo na 30.000 slabo naoružanih vojnika Srpske Vojske Krajine. Odnos napadača i branilaca je bio 7:1 u korist agresora.
Hrvatska vojska i policija se surovo obračunavala sa svim Srbima koji su ostali u svojim kućama u Krajini, tako su napravljeni pokolji u Dvoru na Uni (Banija) i selima oko Knina: Gošići, Varivode, Grubori… isto tako Kijani kraj Gračaca (Lika)… Odmah nakon “Oluje” otpočela je velika pljačka, a poslje i palež srpske imovine. Državna televizija Srbije je prvu informaciju o agresiji na RSK objavila tek u 19:30 za vreme Dnevnika.
Šteta nastala “Olujom” je nesaglediva, a statistika “Oluje” je više nego poražavajuća:
2.670 Srba ubijeno,
280.000 Srba protjerano,
13.000 objekata uništeno,
352 trgovine uništene,
25.000 kuća uništeno,
410 radnji uništeno,
78 crkava uništeno,
96 muzeja uništeno,
181 groblje uništeno,
920 spomenika uništeno,
52 domova zdravlja uništeno,
svi industrijski pogoni uništeni…
Izvor: Između sna i jave

Daj Bože, poštovani profesore, da je završna tačka.
.