Милисав Поповић: Подизање споменика Зеку Манитоме нови прилог срамоти Подгорице

Књаз Данило Петровић
Сви споменици у Подгорици и њеној околини, и стари и нови, подигнути у славу значајних догађаја и знаменитих људи – осрамоћени су оне јулске ноћи 2017. године када је у центру Подгорице откривен споменик војводи Мирку Петровићу, кољачу кучке дјеце: колијевка пуне крви и млијека мајчинога, пале главе од стараца, све од ножа Мирковога, казао је у изјави за ИН4С, књижевник и писац из Куча Милисав Поповић.
По његовим ријечима, срамоћење Подгорице и њених спомен – обиљежја настављено је подизањем споменика Титу, на чији су позив његови савезници бомбардовали Подгорицу близу 80 пута, а под чијим је игом багером затрто гробље испод зида порте цркве под Горицом, а из једног раскопаног гроба у Кучима кости однешене и бестрагане за сва времена.
„Најављен је нови прилог срамоти Подгорице, подизање споменика Зеку Манитоме, књазу Данилу, који је давао новац за убијање његових неистомишљеника, организовао силовања невеста и дјевојака под Острогом и дао да буду отрована два његова сестрића од двије и четири године“, истакао је Поповић и додао:
Било би за почетак паметније да умјесто споменика Зеку Манитоме избришу Мирково име са споменика у Подгорици или да читав споменик премјесте на Белведер на мјесто гдје је Мило палио ауто гуме.
П.С. Ко то дјецу Брђана и Црногораца нагони да умјесто Његоша изучавају Нобела (експлозив)?

Придружите нам се на Вајберу и Телеграму:


Како не схватате да је то израз њихове монтенаци-спремности да понове његов злочин над браћом, јадни не били!
… Tamo đe razumjevanja nema, sreće nikome nema!
Ko nije razumio drugoga, nije ni sebe, najgoreg mu stanja!
Neko kaza “ empatija“ … Sreća je udomila u srce takvoga čovjeka, onoga sa empatijom! Rašta mu je živjet’ u beskraju slobode, sopstvene i tuđe …
Jedan pametan otud Francuske, kaza: “ ,ISTINA JE SAMO ONO ŠTO STAJE, ŠTO VJEKOVEČI U SJEĆANJU I OSJEĆANJU NARODA“!!!
Pa ostalo je … I noć pod Ostrogom, i pohare Kuća!
U sjećanju i osjećanju tog čovjeka, jednom žrtve …
Kaza li to neko empatija? E, ona. Baš ona nas razdvaja u ljude i neljude!
Odnos prema žrtvi, svakoj žrtvi, svačijoj žrtvi bez razlike, e to nas dijeli …Na ljude i neljude. Tek …
Sve i da Zeko, potonji Maniti, nije tu noć bio pod Ostrogom, odista … Sve da njegove perjaničke falange, da ni oni nijesu činili baš sve što im se stavja na teret … Sve i da je to faktum, nije, niti može biti cijela istina! … Sve i da nije naredio da “ katunska falanga“, i mojih onda besčasnih pređa, da ih nije šiljao da orgijaju po Kučima! Sve i da ih je poslao “ u mirovnu misiju prikupljanja poreze“ …
Sve da je ponešto i drukče bilo no što se priča i pamti u narodu … Istina je JEDINA SAMO to sjećanje na žrtvu i osjećaj poniženosti Bjelpavlića i Kuča! To SJEĆANJE duga vijeka je jedina ona prava istina liše svake neke druge istine!
Pa će gadluk montenegrijski vijeke kasnije da im sustopice gura prst u oko, da rova po i danas im još uvijek otvorenim, nezaceljenim ranama!?? … Da im rova po sjećanju, da im sjećanje prepravlja i na zor potkiva!??
Trebalo je smisliti taj pasluk bolesni sa izdizanjem spomenika krvnicma u slavu neprebolnije rana naše braće, viteških i čojskih Kuča i Bjelopavlića!
Nečasova je perverzija …
Bolest je bivšega čovjeka koji je jedne slične prilike sama sebe turio pod kam, još onda se u komunosatanskim ritualima za vijeke živ sa’ranio!
Ma će on živ mrtav da danas nad tuđim jadom diže sebi spomenike- besčasnike!? Drugosti svojoj oneljuđenoga bivšega Srbina! Koji je danas to što jeste, niko i ništa, ništevina pusta … Pustinja u čovjeka, svejedno sviju spomenika ovoga svijeta! To i nije sasvim čovjek, tek je pusti talog beščašća među ljude kojima duga vijeka obraz i čast biše jedini imetak!
Taj nakot je đavolje podučen da Crnoj Gori ne dadne počinak, namjerni oni novim „poharama“ sve dok je svijeta i vijeka u najljepšoj srpskoj Planini!
… Trebalo je smisliti spomenike beščašću!??
Besčasnicima među nama koji smo jednom bili bolji od sebe! Onda više ljudi no je bilo jada ljucka, više no rđe ljucke! A bilo ih, i jednih i drugih … Pa će danas manitaši zloga nauma da dižu spomenike niz nahije onome goremu čovjeku koji je bruka na obraz čojske Crne Gore!
Baš njima!???
Zar nijesu imali kome drugom, onima boljima, ne samo od njih, lako je biti, nego onima boljima i od nas! Onima najboljima, nije da ih bilo nije!
To samo oni mogu da smisle, paščad bolesna …Nahočad đavolja! Preduzetni oni, liše ništavosti svoje! Vladaju, maniti vladaju Crnom Gorom još od onda!!!
Vladaju, ma i svakim danom trule i raspadaju se na naše oči … Smrde do neba!
Ništa, već da okrenemo glavu i zatisnemo nos …
Ili …
Jedanput ćemo morati!
Što prije, tim bolje!
Manje će štete biti onome žurnome …
Prije nego nam živima podignu kam, sa’rane nas žive …
Skoro da su!
Zadnja je ura.
Ako i nju nijesmo mašili …
Bojim se.
Dritanija me svako malo opominje!
… Ali sad, ali nikad!
Neko reče empatija … Na drugoga, zdravlje je čovjeku!
I na sebe ona, empatija … Fali nam, i ona nam fali! Ne sebe .. .
Oneljudismo ljudi od neljudi!
Zarazno je …
Čim prije, ako kasno nije! Nužno je.
Ni stida ni srama ni empatije.
Zlikovci se zlikovcima raduju. Prst u oci zabadaju.
Poistovjecivanje sa zlikovcima iz proslosti salje se poruka narodu. Poruka je grozna.
Zasto narod cuti? Sta ceka? Cemu se nada?