Milačić povodom mjera tajnog nadzora: Pratićemo se
1 min read
Piše: Marko Milačić
Nisam planirao da o ovome pišem, ali stvar prevršava mjeru, pa želim.
Danas me je, od samog dolaska na sastanak u kancelarijama Otpora beznađu, pa do kraja sastanka, upadljivo pratio tip (ćelav, debeo, sa tetovažom na desnoj nadlaktici, crna majica kratkih rukava, crna trenerka), koji je, očito, želio da vidim da me gleda. Stajao je tačno ispred vrata i stakala kancelarija, vrzmao se, upadljivo, a nakon što smo se duže pogledali, on je nestao. Ovo nije samo moja impresija, pitao sam i kolege, zapazili su isto.
Ne bih pisao da je to sve. U petak, na dan protesta na Cetinju, 28. aprila, izašao sam da kupim hljeb, možda sat prije nego ću krenuti na protest, u prijestonicu. Na poljani ispred mog ulaza, okrenut prema mojoj zgradi, bio je parkiran automobil marke Dačija, a u njemu vozač i suvozač, muškarci. Čim sam izašao iz ulaza – bilo je više nego upadljivo – upalili su kola, svjetla, i zauzeli drugu poziciju, nešto dalje. Sat nakon toga ušao sam u svoja kola, a taj automobil je, istog trena, počeo da me prati. Uočio sam i krenuo u provjeru: na oba kružna toka uhvatio sam nekoliko krugova, i dalje su pratili, i više nijesam imao sumnje šta je u pitanju. Ipak, naglo sam skrenuo desno, kod pasarele na Zabjelu, prošao kroz parkinge i došao do priključenja na glavnu ulicu gdje su oni trebalo da naiđu. Čekao sam ih, oni su naišli, svirnuo sam im, mahnuo, a onda ja počeo da ih pratim.
U tom trenutku zvao sam policiju i rekao im da prenesu nadređenom, direktoru da smjesta prekine ovu nezakonitu rabotu, da ja ne bih morao da to rješavam na svoje načine. Kazao je da možda ne prate mene, a ja sam mu objasnio šta sam sve uradio da bih bio siguran, na što se on nasmijao i prekinuo tu priču. Rekao je da će prenijeti.
Stao sam, potom, na autobusko stajalište kod univerziteta UDG, pustio ih da pođu prema Cetinju, i tu čekao nekoliko minuta da vidim da li će se vratiti. Nijesam puno čekao, a oni su se vratili, prošli pored mene, potpuno svjesni da su izigrani, pa nestali prema gradu. Nijesam imao vremena da ih zaustavljam, krećem u live Fejsbuk uključenje, i slično, jer mi je bilo preče da stignem na Cetinje i održim govor, nijesam želio da rizikujem prioritet.
Slično se desilo i na rođendan NATO saveza 4. aprila 2015. godine, kada su, takođe dvojica u civilu, od najranijih jutarnjih sati čekala ispred mog ulaza. To je, tada, primijetila supruga koja je bila ispred zgrade sa djetetom(!). Čim sam izašao i upalio automobil, i oni su isto, krenuli su da me prate. Igrom slučaja prepoznao sam čovjeka u automobilu, radi kao izbacivač u jednom podgoričkom lokalu, policajac je, inspektor, inicijali B. J. (identitet poznat). Dao sam gas, a onda, prije njih, zamakao za uglom, naglo okrenuo u suprotni smjer, dok oni još nijesu skrenuli. Kretao sam se, potom, prema njima, a oni su se pojavili iza ugla, i prošli, začuđeno, pored mene, na što sam im ja svirnuo, namignuo i odmahnuo. Nakon toga, pošao sam u centar grada, gdje se i dogodilo sve, zbog čega sam nedavno i bio u zatvoru. Sve to sam opisao i u tadašnjoj zvaničnoj izjavi u policiji.
Prije određenog vremena – i to nije jedini put da se dešavaju slične situacije – ispred svog ulaza zapazio sam čovjeka koji, u noćnim satima, predveče, navodno čita novine, bez upaljenog svjetla u kolima. Bio sam sa djetetom i suprugom i uočio sumnjivo ponašanje. Da ne bih uznemiravao porodicu poveo sam ih kući, a ja se vratio. Čovjek je bio tu i dalje, upadljivo me, s vremena na vrijeme gledao. U jednom trenutku sklopio je novine, upalio auto, mahnuo mi i nestao.
Ne bih ovo pisao da stvar ne postaje učestala, odveć vidljiva i očigledno sistemska, a nezakonita i prljava. Ako im je cilj da zastraše, džabe troše vrijeme, i to oni odlično znaju. Džabe troše gorivo i honorare za ljudstvo. Moje je, ipak, zato i ovo pišem, da ostane neki trag, iako sam se već duže vrijeme kanio da ovo uopšte i napišem, ali, nije zgorega, neka postoji zapis. Iz tog razloga već sjutra ću – da bi trag bio i formalan, ne samo na Fesjsbuku – zahtijevati od Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB), Uprave policije i Ministarstva unutrašnjih poslova, ali i tužilaštva i sudstva (svim karikama u tom lancu) – da mi odgovore da li se prema meni sprovode mjere tajnog nadzora (MTN), ali i zahtijevati i sastanak sa čelnim ljudima ANB-a, Uprave policije i MUP-a.
Ovdje je potpuno jasno, i tu dileme nema, da je riječ o njima, da oni prate i zastrašuju (uzaludno, naravno), ali ipak želim, kao što rekoh, da ostane trag svega ovoga, pa i kod njih.
Na koncu, želim da ostane i ovo rečeno, poruka onima koji nalažu sve ovo preko svojih službi, formalnom i neformalnom premijeru, Markoviću i Đukanoviću, koji ne prate kriminalne klanove već kritičare režima: Prestanite sa ovim, a ako ne prestanete i ako još jednom vidim da se ovo dešava, i to pred mojom porodicom, djetetom, vjerujte mi neću sjedjeti skrštenih ruku i neću pisati saopštenja i Fejsbuk postove.
(Izvor: Fejsbuk)
Čitajte Lalića, pa ćete vidjeti da Tadiju Čemerkića nije bilo moguće uplašiti. I unuk mu je, očigledno ,neustrašiv.
Logično da Komlen i Marko ne vjeruju ovome kad se oni bave istim „poslom“ kao i Milačićevi pratioci!
Gospodine Milacicu, pogledajte film „Balkanski Spijun“. Napisite clanak u Sputnjiku o „teroru“ u Crnoj Gori
OVA UDBASKA TRANJA „KOMLEN „,JAVLJA SE DA OBESMISLI ZASTRASIVANJE GRADJANINA KOJI JE POLITICKI AKTIVAN!OVAJ BIJEDNI ZBIR „ZATARAC“KONVERTIT TOLIKO SE VIDNO ANGAZUJE DA OBESMISLJAVA SVAKU NECASNU RABOTU REZIMA DA JE TO TOLIKO PROVIDNO DO KOSKE..ON SVE ZNA“,ON JE TAJ NA OVOM PORTALU KAO TRUBILO REZIMA KOJI PO NJEGOVOM SADI „CVIJECE“ I IZIGRAVA CRVENI KRST!ZAISTA BIJEDNO CINJENJE I SRAMNO DO UGROZENIH GRADJANA U ZEMLJI BEZ PRAVDE ,FIZICICKOG I POLITICKOG NASILJA!
Paranoja na stranicama informacije.
Razumijem, tako se pare zarađuju…
Sta na ovu temu kaze nato poslusnik Becic.
Komlene, ne valja ti ova rabota… Opasan si ti, koliko curi sa rezervne klupe… žao mi klupe…
Milacicu, ovo sto si vidio i sto se da primijetiti golim okom je samo vrh ledenog brijega u odnosu sta sve te hulje preduzimaju. Tamo oni rade isuvise opasne stvari i treba se cuvati. Sva cula treba da rade. Nista ne treba potcenjivati. Iz sopstvenog iskustva znam da za njih najgora olos radi prljave poslove i kidisu na one koji im smetaju ne birajuci sredstva.
Treba ih slikavati, bar one vidljive, i objelodanjivati. nikoga ne treba stedjeti. Ne stede ni oni nas na pravdi boga. Prokleti da su. Sjeme im se zatrlo.
Situacija je krajnje ozbiljna. Ne radi se o nikakvim mjerama tajnog nadzora, te mjere se odnose na prisluškivanje telefonskih i internet komunikacija a ne na to da te neko prati po gradu. Nalog za te mjere daje sud i niko nije lud da to radi na svoju ruku i bez naredbe.
Prošle godine smo imali slučaj da je bivši vojni operativac pucao na inspektora Šukovića da bi izgledalo kao da je ubicu poslao Duško Marković koji je u “zavađi“ sa njim. Meni ovo liči da će Milačića da zveknu Rusi da bi ispalo da su ga ubile crnogorske vlasti jer je veliki protivnik Nato-a. Ili je Milačić sve izmislio da bi sebe reklamirao na sebi svojstven način.
Tako vam Boga, g. Komlene!
Samo ste onu opciju koja vam se ne sviđa potpuno odbacili.
Onu iz teksta.
Tako se ni žuta štampa ne čita.
Na žalost, ovo su vam najrealnije opcije. Vi ne živite ovdje i nijeste u toku sa ovdašnjim događanjima.
Nije bilo davno kada su ljudi iz Vijesti svako malo sebi zapalili po jedno vozilo i za to optuživali vlasti. Bila je to predstava za evropsku komisiju i njene predstavnike ovdje, trebalo im je da se predstave kao žrtve i dobiju neku pomoć. Na kraju je policija morala da im čuva po parkinzima vozila i to je prestalo. Nesrećni Šuković je u jednoj takvoj predstavi “popio“ metak. Malo je i sreća (talik crnogorski) pomogla da se otkrije namještaljka i izvršilac. Zanimljivo je da to više nikada niko nije pomenuo, političke stranke, nevladine organizacije, borci za ljudska prava ni jednom riječju nijesu osudili ovakve akcije obavještajnih službi.
Milačić je potuno nevažna ličnost, običan galamdžija na koga policija obraća pažnju samo kada blokira neku gradsku saobraćajnicu. Naravno, postoji mogućnost da ga Rusi zveknu u jednoj sličnoj namještaljci, ali lično mislim da je ovo samo jedna akcija samoreklamiranja. Likovi kao Milačić, Slavko Kalezić (predstavnik na Evroviziji) imaju snažnu potrebu da su u medijima, da su u centru pažnje javnosti i u skladu sa tim preduzimaju određene akcije na privlačenju pažnje auditorijuma.