Milačić: Bijes mladih ljudi će srušiti režim

Novinar i vođa novih protesta protiv vlasti Marko Milačić ne priznaje da je Vlada učinila ijednu dobru stvar u poslednje vrijeme, zbog čega je i organizovan „Marš protiv mafije“ i obećava da će bijes mladih ljudi, od kojih treba da uči i opozicija, srušiti ovaj režim.

Od kako je objavio prve autorske članke u dnevnoj štampi, novinar Marko Milačić je u centru zbivanja među slobodnim intelektualcima koji su za smjenu aktuelne vlasti. Uz britke komentare, odnedavno organizuje proteste, a poslije “Marša protiv mafije” policija ga je prijavila cetinjskom sudu, zbog navodnog ugrožavanja saobraćaja i kršenja javnog reda i mira.

Da li ste meta političkog progona?

Čitava Crna Gora, dvije i po decenije, meta je progona. Šta je afera “snimak” nego matematički dokaz da živimo u zemlji u kojoj se građani dijele na dvije kategorije: na one koji gone i na one koji su progonjeni. Razlika je samo jedna: neko je manje, neko više progonjen. Više su, razumije se, progonjeni oni koji javno ispoljavaju kritičan stav spram kriminalne bratije na vlasti. Mi koji pokušavamo da otkrijemo pravu istinu o režimu, dio smo ove druge grupacije.

Da li ćete se odazvati na naredni poziv za suđenje?

Naravno da ne, ukoliko ga bude, i ukoliko ne odluče da me, mučki, osude u odsustvu. Zbog čega ići na farsu od suđenja? Da bi me, da bi sve nas koji smo na dan inauguracije koračali od Podgorice do Cetinja, u kafkijanskom procesu osudili za marširanje protiv mafije? Jasno je da je ovdje riječ ne o pravnom već o političkom suđenju, sa ciljem da se pošalje poruka svima onima koji bi mogli biti zaraženi virusom nemirenja koji smo toga dana posijali, koji svakodnevno sijemo. To je, takođe, suđenje jednoj, biću neskroman jer je riječ o istini originalnoj i istorijskoj akciji građanske neposlušnosti, koja je zvanicama inauguracije nanijela veliku štetu, prije svega na simboličkoj ravni. Toga dana mafiji smo opalili šamar čiji odjek se čuo van granica Crne Gore i zato je ovo suđenje svojevrsna osveta režima.

Šta vas je motivisalo da postanete jedna od najistaknutijih ličnosti u borbi za smjenu vlasti?

Bijes, kao prevashodna motivacija za učešće u svim akcijama koje organizujemo. Nemirenje, sa moralnom truleži od režima. Želja, za nasušno neophodnom promjenom i vladajuće garniture i sistema. Potreba, za pobunom protiv svakodnevnih nepravdi. Osjećaj, da mi, mladi, moramo biti oni koji će najglasnije i najbeskompromisnije upozoravati na društvene anomalije.

Da li ima i dobrih stvari koje je aktuelna vlast učinila u poslednje vrijeme?

Naravno: najnovija dobra stvar je to što im sa svih strana cure insajderske ispovijesti koje svjedoče o kriminogenoj prirodi sistema koji stvaraju dvije decenije. Stoga im treba poželjeti što više Brajuškovića. Sve je više intelektualaca i udruženja uključeno u politički život, naročito na opozicionoj strani.

Koliko je to dokaz slabosti opozicije i kako opozicija treba da se angažuje u budućnosti?

Tačno je da je sve više društvenih subjekata uključeno u politički život i to je odlično. No, to nije dovoljno. Potrebna je snažna sinergija i istinsko savezništvo,čega u dovoljnoj mjeri nema ni među parlamentarnom opozicijom, a kamoli u širem društvenom prostoru među svim subjektima koji egzistiraju: NVO, razne grupe, slobodni pojedinci. Fali originalnosti, kreativnosti, što je najvažnije energije, u opozicionom pristupu politici. Potrebno je što više snažiti vanparlamentarni nenasilni oblik borbe, jer ovaj, parlamentarni, vidimo, dvije decenije ne daje opipljive rezultate. Probati nešto drugo, demokratski žešće.

Da li ste zadovoljni brojem građana na skupovima koje organizujete, koliko su mladi ljudi spremni na razne vidove protesta?

Uzmimo za primjer “Marš protiv mafije”. Od Podgorice do Cetinja, riječ je o tridesetak kilometara zahtjevnog puta, marširalo je stotinak ljudi, po velikoj vrućini, tokom radnog dana, startujući u četiri sata ujutru. Da u bilo kojoj velikoj zemlji zapadne Evrope, uzmimo taj dio svijeta za primjer, samo jedan čovjek, iz političkih razloga, prepješači toliku maršutu, pod takvim okolnostima, to bi zavrijedjelo medijsku pažnju. Uz to, na Belvederu nam se priključilo još nekoliko desetina ljudi.

Nekoliko je organizacija, poput “Otpora” i “Udara”, koje u poslednje vrijeme organizuju proteste. O kakvim je udruženjima riječ, kakva je njihova uloga?

Riječ je o srodnim i prijateljskim grupama, prije svega mladih ljudi, koje se zalažu za beskompromisnu borbu protiv režima, za radikalniji otpor mafiji, za vaninstitucionalne nenasilne akcije. Njihovo postojanje je ljekovito. Opozicione partije mogu dosta toga da nauče od njih.

Da li ste, još od prvih autorskih tekstova i komentara u dnevnoj štampi, imali neprijatnosti?

Jedan primjer, o kojem do sada nijesam govorio. Nekoliko dana uoči moje svadbe u novembru prošle godine, automobil moje, tada trudne supruge, osvanuo je sa pokidanim kočionim sistemom, ABSom. Na oba prednja točka. Prijavili smo policiji, podnijeli krivičnu prijavu. Izvršen je uviđaj i vještačenje u Forenzičkom centru u Danilovgradu. Zamjenica tužioca Zorica Milanović je, potom, djelo okvalifikovala, doslovce kao „ugrožavanje sigurnosti“. Do danas ništa. Nikome ništa. Ili, najnovije: kako progonom da ne nazovem sudski postupak protiv „Marša protiv mafije“, gdje sam ja formalni organizator, dok, istovremeno, crnogorski režim prikriva najveća krivična djela, kao što je, recimo, čitava istina koju ovih dana iznosi bivši policajac Brajuško Brajušković. Ima još mnogo primjera.