Mikrokozma XXVI: Lovćen je mjesto gdje se završava čovjek a počinje Bog
1 min read
Sinoć je u Knjižari Matice srpske, u okviru dvadeset šeste tribine Mikrokozma, promovisana zbirka pjesama „Dva Petra“, autora Ilije Lakušića. O knjizi su govorili pjesnici Momir Vojvodić, Budimir Dubak i Milica Kralj.
Pjesnikinja Milica Kralj, moderator tribine Mikrokozma, kazala je da je zbirka pjesama „Dva Petra“ dio šireg Lakušićevog pjesničkog projekta.
„Ona, naime, zatvara pjesnikovu tetralogiju, koju, pored ove zbirke, obrazuju sledeće knjige: „Bitka na tastaturi“, „Ljubio sam život kao da je moj“ i „Mala noćna lirika“, rekla je ona, i dodala da je zbirka pjesama „Dva Petra“ u cjelosti posvećena Svetom Petru Cetinjskom i Petru II Petroviću Njegošu.
Pjesnik Budimir Dubak kazao je da se povodom dvjesta godina od rođenja Petra II Petrovića Njegoša sami pjesnici najviše trude da se oduže Njegošu.
„Tako je Lakušić napisao „Dva Petra“. On je osmislio pristup da pokaže dva stuba na kojima počiva ona neumrla Crna Gora, koju oživljava ovim pjesmama o velikim Petrovićima“, rekao je on.
On je kazao da je Lovćen planina koja od sebe govori, i koja od sebe odgoni neprijatelje srpskog naroda.
„Ilija Lovćenu prilazi kao Olimpu. Sveti Petar Cetinjski tu vrši diobu sa drugim Njegošem. Jedan uzima zakone, a onaj drugi „Gorski vijenac“. To su dva stuba. Gospod uzima oba Petra i vodi ih do Jezerskog vrha“, rekao je Dubak.
Prema njegovim riječima, pjesma o Lovćenu je prolog – uvodi u dramu koja zaokuplja velike pjesnike.
„Lakušić je saopštio scenu gdje se razmjenjuju dječak i starac. Dijalog dva Petra, njihovo sretanje, razmjena darova, u samom prisustvu Boga. To cijeloj knjizi daje osobenost“, istakao je on.
Dubak je kazao da naša današnjica liči na onu iz vremena dva Petra.
„Mnogostradalna su oba perioda, ali je razlika u tome što su oba Petra bili boj za odbranu, a njihovi potomci za odbranu ćirilice. Danas braniti ćirilicu i srpski jezik od svoga naroda, to Njegoš nije mogao ni u najdubljim vizijama da predvidi“, istakao je Dubak.
Pjesnik Momir Vojvodić kazao je da je knjiga Ilije Lakušića „štivo koje treba obavezno imati u ličnim bibliotekama“.
On je istakao da je knjigu „Dva Petra“ doživio kao Lakušićevu religiju.
„Lovćen mu je mjesto gdje se završava čovjek a počinje Bog“, rekao je Vojvodić.
Vojvodić je kazao da je Lakušić, inspirišući se sa dva Petra, išao putevima kojima je umio samo on, te da se baš u godini kada se praznuje 200 godina od Njegoševog rođenja zbirkom pjesama „Dva Petra“ na pravi način odužio najvećem srpskom pjesniku .
Jasno je da iza rusenja kapele stoji Vatikan i da je pismo koje je uputio tadasnji Papa 28.decembra 1969.godine preko svog izaslanika Franciska Palovinetija tadasnjem predsjedniku skupstine Crne Gore ispostovao komunisticki rezim, a sve po precutnom saglasju austrougarskog kaplara. Tako su austrougarski okupator i komunisti dva puta rusili kapelu. Podizanjem antipravoslavnog zdanja, mauzoleja,Vatikan je postavio svoje znamenje i ponizio Crnu Goru ko niko prije.. Tadasnji Papa je u pomenutom pismu osim rusenja kapele i podizanja mauzoleja trazio da se Crna Gora odrekne SRPSTVA i preuzme novu svijest. Posto je prethodno Vatikan odgovoran za masakr vise od milion Srba u tzv. NDH-aziji u prethodna dva rata i nasilno pokatolicavanje Srba, to je htio primijeniti i u Crnoj Gori, preko svojih postavljenih struktura u vidu KPJ i Josipa radnika, vanbracne djece italijanskih vojnika, zagrebackih crnogoraca koji su presli u katolicku vjeru. Prethodno je njihov agent Baldaci rukovodio tzv. Bozicnom pobunom kada su pobijeni skupstinari velike Podgoricke skupstine i prouzrokovao podjele u Crnoj Gori, koje su i danas prisutne. Podjele su nastavljene lijevim skretanjima i ubistvom vise od 20.000 vidjenih Srba iz crne Gore, a potom masakrom blizu 30.000 hiljada pripadnika vojske u Otadzbini i njihovih familija na stradalnickom putu do Zidanog Mosta, Gradiske, Kocevskog Roga i drugih stratista u Sloveniji.
Morao bih da naglasim da je tada napravljen ratni zlocin, jer su ubijani civili i vezani zarobljeni pripadnici vojske u Otadzbini. Kao sto se razotkriva zavjera i zlocin oko rusenja Kapele, tako ce morati da se brzih dana pokrene prica o masovnim grobnicama nasih najblizih i da se konacno taj zlocin proglasi RATNIM ZLOCINOM, popisu imena pobijenih, kao i zlocinaca. Posmrtni ostaci prebace u Crnu Goru i pokopaju na hriscanski nacin u par grobnica. To bi bio jedan od nacina da se Crna gora vrati sebi i Njegosu. Razotkrila bi se uloga austrougarskog kaplara i domacih poslusnika, a sve po programu DREZDENSKOG KONGRESA i slamanju srpske kicme, koje je i danas na snazi. Tu su zlocini navodnih narodnih heroja pocinjeni u koncentracionom logoru Goli Otok.
Sto se tice rusenja Njegoseve Kapele, to bi bilo isto kao kada bi mi srusili odalji Boze crkvu Svetog Petra u Rimu i postavili pravoslavnu Kapelu.
Bice dobroza citav svijet da Skotska dobije nezavisnost, a potom da tim putem krenu Vels i Sjeverna Irska.
Čestitam ti Ilija i pozdravljam vas braćo moja, žaleći što nijesam mogao i stvarno biti s vama, kao što sam u mislima.
„Tako je Lakušić napisao „Dva Petra“. On je osmislio pristup da pokaže dva stuba na kojima počiva ona neumrla Crna Gora, koju oživljava ovim pjesmama o velikim Petrovićima“- istinito i divno rečeno.
Pozdrav za sve učesnike Mikrokozme,
Bravo za Maticu srpsku, Pesniku čestitke!
„štivo koje treba obavezno imati u ličnim bibliotekama“. – štivo? Nije štivo nego djelo, Momiro, i to veliko koje se nalazi u antologijama, gdje mu je i mjesto!
Ilija Lakušić, bard srpskog njegoševskog pjevanja u Crnoj Gori, neka se oglasio u godini jubileja, jer je dostojan Njegoševog zova i slova!