Mijamoto Musaši – mačevalac i filozof
1 min read
ilustracija
„Došao sam iz savršenstva i vraćam se u savršenstvo.“ (Zen mudrost)
„Mač i um moraju biti ujedinjeni. Tehnika sama po sebi nije dovoljna, a samo duh nije dovoljan.“ (Jamada Jirokiči,1863-1930, japanski mačevalai učitelj borilačke vještine mačevanja)
„Učitelji otvaraju vrata, ali morate sami ući.“ (Kineska mudrost)
Piše: Milan Gajović
Mijamoto Musaši (oko 1584 – 1645) je bio japanski mačevalac, filozof, slikar, vajar, pjesnik, graditelj…Rodio se kao Šinmen Takezo, u samurajskoj porodici. Poznat je po svojim dvobojima mačevima i jedinstvenom stilu mačevanja. Autor je knjige „Pet prstenova“, o strategiji i taktici mačevanja, te o zen filozofiji, koju knjigu je, po legendi, napisao u jednom danu. Japanci ga zovu Kinsei – „Svetac mača“.
Samuraji (u izvornom značenju – sluge) bili su privilegovani plemićki stalež u feudalnom Japanu do 1868.godine. Nosili su daišo – dva mača (katanu i vakizaši).Poštovali su kodeks časti samuraja – Bušido („Put ratnika“), koji se zasnivao na sedam načela: poštovanje, pravda, hrabrost, vrline, čast, odanost i iskrenost. Mač se smatrao „samurajevom dušom“ i ostajao je u porodičnom nasledstvu.
A šta je zen, japanska varijanta budizma? To je mudrost koja se ne prenosi riječima. Duhovni učitelj samo ukazuje na put, a od suštinske važnosti je da mudrost dolazi iznutra na osnovu ličnog proživljenog iskustva učenika. Jedna budistička mudrost kaže da „kada je učenik spreman, pojavljuje se učitelj“.
Daisetsu Teitaro Suzuki (1870-1966), autor brojnih knjiga o budizmu, zen je ovako definisao:
„…Puno godina, duboka predanost i skromnost potrebni su za usvajanje zena, ali je istovremeno dovoljan jedan trenutak intuicije da se on shvati i tada učenik otkriva satori – duboki (intuitivan – M-G.) uvid u suštinu stvari nasuprot njihovom racionalnom razumijevanju. To praktično znači otvaranje jednog novog svijeta koji do trenutka satorija nijesmo opažali…To je tačka preokreta u čovjekovom životu koja otvara um za jedan širi i dublji svijet. Posledice po čovjekov moralni i duhovni život su revolucionarne: uzvisujuće i pročišćujuće…“
Već sa 13.tak godina Musaši je imao svoj prvi dvoboj, iz koga je izašao kao pobjednik. Od tih dana postao je čuven u cijelom Japanu po svojoj vještini mačevanja. Već sa 16-tak godina napušta svoj dom, jer su hodočašća bila uobičajena u tadašnjem Japanu. Kao putujući ratnik – ronin (samuraj koji je ostao bez svog gospodara), luta Japanom i izaziva na dvoboj najpoznatije mačevaoce, da bi dokazao svoju neustrašivost.
Po predanju, njegova najpoznatija borba bila je na malom pustom ostrvu, pred više hiljada gledalaca. Protivnik mu je bio najpoznatiji mačevalac Japana Sasaki Kođiro. Musaši je na dvoboj stigao čamcem, a svog protivnika je pobijedio rezervnim veslom, od kojeg je usput improvizovao mač!
Poslije pobjede nad Sasakijem, doživio je satori – duhovni preobražaj i odlučio je da promijeni ime. Ideogram „Takezo“ može značiti i „Musaši“, a ime Mijamoto je uzeo prema svom rodnom selu. Oko 30-te godine svog života, uviđa da dvoboji nijesu pravi smisao puta samuraja. Zato pokušava da postigne dublje razumijevanje heiho-a („strategije i taktike borbe“) i odlučuje da više ne učestvuje u dvobojima. Do tada je imao više od šezdeset dvoboja bez poraza.
Njegova škola mačevanja se zvala Niten – „Dva neba“, ili Niten’iči – „Dva neba kao jedno“ i ima korijene u budističkom učenju o usklađivanju čovjekove svijesti (nebo) sa sviješću cijele prirode (Nebo) koji postaju jedno. Musaši je u borbama koristio i dva mača istovremeno, što nije bio samurajski običaj njegovog doba. Zato se prikazuje sa ukrštenim mačevima iznad glave. U dvobojima do smrti često je koristio boken – drveni mač.
Prsten ili krug je japanski kulturni simbol savršenstva, pa se knjiga „Pet prstenova“ može nazvati „Pet krugova“ ili „Pet savršenstava“ i podijeljena na pet poglavlja: Zemlja, Voda, Vatra, Vjetar i Praznina.
Po Musašiju, majstor mačevanja je bio onaj koji je savladao strah i sumnju i ko je u svakom trenutku bio spreman da časno umre u borbi: „Put ratnika je odlučno i bezuslovno prihvatanje smrti.“
Neprekidno usavršavao svoju vještinu i o tome piše:
„Duh koji je sposoban da pobijedi nezavisno od vrste oružja, to je učenje moje škole…Ako se neko bavi samo tehnikom mačevanja ne može da spozna istinski put heiho-a…Morate shvatiti da postoji više staza do vrha planine.“
A da bi se slijedio „Put ratnika“, nužno je izgrađivati nesavladiv otvoren duh, čeličnu volju i izbjegavanje krajnosti. Nema suštinske razlike između borbe i životne svakodnevnice. Musaši naglašava važnost budnosti:
„Učini glavnim kan (duboko ispitivanje suštine stvari), a sporednim ken (posmatranje kretanja sloljašnjih pojava, ono što tvoj protivnik želi da vidiš).Čovjeka mora ovladati srednjim putem – putem sklada:
„Ako znate Put, vidjećete ga u svemu…Kada si istinski slobodan unutar „Puta ratnika“ , nevjerovatna snaga navire iznutra…U um oslobođen misli i emocija, čak ni tigar ne nalazi mjesto da zarije svoje oštre kandže… Kontrolišite svoj bijes. Ako gajite ljutnju prema drugima, oni kontrolišu vas …Danas imaš pobjedu nad svojim jučerašnjim JA; sjutra je tvoja pobjeda nad nižim JA…
Da bi ovladao sobom, čovjek mora da živi po određenim moralnim načelima:
„…Usavršavanjem svoje moći prosuđivanja, naučićeš da u svemu razlikuješ ispravno od neispravnog, dobro od zla…Istina nije ono što želite da bude…Morate se prikloniti njenoj moći ili živjeti laž.“
Knjiga „Pet prstenova“ se završava poglavljem „Praznina“, u kom se kaže:
„Neka vam je iskrenost temelj, vodite se ispravnim umom, široko sagledajte borilačku vještinu, imajte jasno i ispravno razumijevanje i razmišljajte sveobuhvatno. Shodno tome, prazninu ćete načiniti putem i vidjeti put kao prazninu.“
Bio je poznat i kao vrstan slikar, pjesnik i vajar. Jer, istinski samuraji su nastojali da, pored ratničke, razvijaju i svoju umjetničku stranu. Bio je vrhunski kaligraf i majstor sumi-e – slikarstva (crteži vodom i tušem) na papiru koji je toliko tanak da nije moguće popravljanje ili dotjerivanje crteža. Stvorio je remek djela kaligrafije, sumi slikarstva i vajarstva. To su eksponati u muzejima i imaju neprocjenjivu umjetničku vrijednost. Bavio se i prostornim planiranjem i gradnjom utvrđenja. Smatrao je da je istinski ratnik onaj koji je usavršio mnoge druge vještine, pored vještine mačevanja.
Musaši o tome piše:
„Naučivši principe heiho-a, počeo sam da ih primjenjujem na različite umjetnosti i vještine i ni u čemu mi nije bio potreban ni učitelj ni gospodar.“

… Sjajan tekst!
Ono što su oni bili na krajnjem Istoku, samuraji, odovud Srbin, Crnogorac je bio u Starom Svijetu!
U legendu su odili!
O nepobedivom samuraju, sunarodnici, Japanci su ispisali na hiljade stranica!
O crnogorskom “ roninu“ pripovjedali su Rusi, Englezi, Talijani, Francuzi, pa i Turci … Zadivljeni jedinstvenim ratnikom iz krša pri moru! Ponešto se o tome zna u javnosti , poviše se ne zna.
Pitanje je interesuje li to koga uopšte.
Lijep tekst.
zaZenili jutros?
Šaramo (se), ovih dana, zdravi u Bogu bili