Mi znamo ko smo: U Crnoj Gori još uvijek ne postoji politička sposobnost ili volja za suočavanje sa problemima disonantnog kulturnog nasleđa

„Priču o Crkvi Svetog Petra Cetinjskog tj. ‘Njegoševoj kapeli’ je, zbog njene višeslojnosti, moguće tumačiti sa više pozicija: istorijske, estetske, religijske, političke ili kulturne, pišu iz NVO Mi znamo ko smo.

„Ako posmatramo s kulturološke pozicije, Mauzolej koji je izgrađen na mjestu Kapele predstavlja tzv. ‘disonantno kulturno nasljeđe’. To nije neuobičajeno i takva kulturna nasljeđa postoje u mnogim državama, naročito u postautoritarnim društvima. Međutim, ono u čemu Crna Gora kaska za ovakvim primjerima je upravo u suočavanju s tim nasljećem. U tom kontekstu se javlja i politička dimenzija ovog pitanja. Za razliku od Španije, Mađarske, Italije, Njemačke i drugih evropskih država – političari u Crnoj Gori još uvijek nijesu sposobni, ili voljni, da se suoče sa ovakvim problemima, od kojih je Mauzolej samo jedan. Ono što je posebno interesantno jeste da se u javnosti često vrši zamjena teza, pa se govori da se pričom o disonantnom kulturnom nasljeću društvo ‘vraća u prošlost’ ili ‘razjedinjuje’, da se njome ‘ruši država’. Istina je, zapravo, sasvim drukčija“, navode iz ove NVO.

Dodaju da je uporedno iskustvo pokazalo da je najbolji garant izgradnje stabilnog društva i legitimnog poretka upravo u otvorenom suočavanju sa disonantnim nasljeđem i njegovim rješavanjem na odgovarajući način.

„Upravo se tako gradi stabilna zajednica. Naravno, valja podsjetiti na činjenicu da je u odbranu Njegoševe kapele stala kulturna i umjetnička elita ondašnje Jugoslavije. Taj, krajnje nepopularan potez ondašnjih vlasti, a naročito činjenica da Kapela, uprkos odlukama SR Crne Gore, nikad nije obnovljena – predstavlja pravno nasilje koje, iako karakteristično onovremenim socijalističkim režimima, ne bi smjelo da opstane u državi koja bi trebalo da baštini savremene – ili kako već političari u njoj vole da kažu – zapadne vrijednosti“, zaključili su oni.