Međunarodni dan maternjeg jezika: Rekli su o srpskom jeziku

…U ono doba (15. i 16. vijek) bijaše jezik srpski diplomatski turskoga, ugarskoga i rumunskoga dvora kad su štogod s Dubrovnikom ili među sobom ugovarali. -(Vatroslav Jagić, Historija književnosti, str.146)

…inače je dikcija svih pjesama jedan veličanstveni srpski jezik… (Vatroslav Jagić, Predgovor knjizi Koste Hermana, Narodne pjesme Muhamedanaca u Bosni i Hercegovini)

...sav svijet znade da smo mi književnost ilirsku podigli i uveli, nu nam niti iz daleka nije na um palo ikada tvrditi, da to nije srpski već ilirski jezik. (Ljudevit Gaj, Čije je kolo, DANICZA horvatska, slavonska i dalmatinska, br. 31, str. 124, 1846)

…srpski ili ilirski dijalekat govore u Srbiji, Bosni, Crnoj Gori, Dubrovniku, Dalmaciji, Istri, Hrvatskoj Granici (vojna krajina), Slavoniji i srpskim naseljima po južnoj Ugarskoj. (Jerneja Kopitarja SPISOV II del. Srednje doba I knjiga: 1818-1824… Slovenska akademija znanosti in umjetnosti, Ljubljana 1944.)

…dijalekt koji upotrebljavaju dubrovački pisari… može da bude samo srpski dijalekt koji se govori u Dubrovniku… (Milan Rešetar, Godišnjak Srpske kraljevske akademije nauka, knj. 50, str. 189)

…Budući da se je u staroj Hrvatskoj isključivo govorilo čakavski, budući da masu stanovništva stare Hrvatske sačinjavaju čakavci i budući da u prvim istorijskim vjekovima hrvatsko ime dolazi samo u čakavskim krajevima i pisanim spomenicima, to je sasvim opravdano s Miklošićem reći, dahrvatski isto znači što i čakavski i obrnuto. I budući da nam na drugoj strani svjedoče svi stari pisani spomenici, da se u svim krajevima, koji bijahu kraće ili duže vremena dijelovi srpske države, govorilo samo štokavski i da se je u krajevima upotrebljavalo srpsko ime i za narod i za jezik također i u ono vrijeme, kada nije bilo državne zajednice sa Srbijom, to je opet opravdano s Miklošićem kazati da su štokavski i srpski dva te ista pojma. (Milan Rešetar, Archiv fur slavische Philologie, XIII, str. 387-388)

…U Dubrovniku, ako ne od prvog početka, a onda od pantivjeka govorilo se srpski. (Natko Nodilo, Prvi ljetopisci i davna historiografija Dubrovnika, PAD JAZU, br. 65, str. 117, 1883. d.)

…O geografskim nazivima malo se ja brinem. Ta zaboga Dubrovčani, Makedonci i Bosanci su Srbi. (Josif Dobrovski, Pismo Jerneju Kopitaru Archiv fur slavische Philologie, IV, str. 524)

…Srbima nazivamo pravilnije ono što se inače Ilircima naziva, slovensku narodnu granu, jaku oko pet miliona, koja stanuje počev od kranjske granice na jugu kupe i Save dole do starog Arkoceraunije i Hemusa i od Jadranskog mora do bugarskog Timoka, a po svojim kolonijama takođe je naseljena u Slavoniji i Južnoj Mađzarskoj do Sent Andreje i Budima. (Jakob Grimm,Wiener Allgemaine Literaturzejtung, 1815. d.S. 1179.)

… Pravi srpski jezik dijeli se u tri dijalekta: hercegovački, resavski i sremski. Bosanski se ništa ne razlikuje od srpskoga. Slavonski je jedna nijansa srpskoga. Dalmatinski je srpski dijalekt nešto modifikovan uticajem susjedne Italije. (Johann Severin Vater, Litteratur der Grammatiken, Lexica und Wortersammlungen aller Sprachen der Erde, II Ausgabe von B. Julg., Berlin, 1847. S. 354)

(Srpske zemlje Bosna i Hercegovina)