Matijašević: Srpskoj i Srbiji treba leks specijalis kojim će produbiti svoje specijalne veze

Spona je potpuno nova! Naš interes i motiv su očuvanje vrijednosti koje su odbranjene u otadžbinskom rat – to je interes da naša nacija bude prosperitetna i ekonomski održiva, te da kao takva da osnov za snažnu Srbiju i generalno srpski narod. Uz, naravno, uvažavanje interesa drugih naroda, kaže na početku razgovora za Sve o srpskoj, predsjednik novoformiranog pokreta iz Banjaluke, Darko Matijašević.

Na pitanje da li je to istovremeno i nadogradnja već postojećih političkih ponuda, bivši šef MUP RS kaže da je Spona „nadstranačko udruženje, sastavljeno od boraca prethodnog rata i svih ljudi koji su učestvovali u postratnoj tranziciji – od onih koji su preživjeli strahote rata kao starci, ili kao zreli ljudi, do onih koji su tada bili djeca a sada imaju svoje potomstvo“.

– Sa nama su ljudi koji su iznijeli i stvorili Republiku Srpsku i odbranili srpski narod i u Bosni i Hercegovini, ali i u Srpskoj Krajini i u Hrvatskoj i šire. Ta populacija je potom realno otišla na margine dešavanja i nije mogla da postigne artikulaciju kroz razna udruženja ili klasične političke partije. Podsjetio bih, poslije rata su uslijedile divljačke privatizacije na svim prostorima gde živi srpski narod. Uništena je radnička srednja klasa, njen osnov za egzistenciju.

Tokom otadžbinskog odbrambenog rata ste imali odgovorne pozicije, a u miru vas u Srpskoj naročito cene zbog uspeha da očuvate Ministarstvo unutrašnjih poslova u vreme kada je Zapad tražio centralizaciju policije. Kako sagledavate to vreme?

– Bio sam učesnik rata 1991, oficir na nižim i višim komandnim pozicijama – trupni oficir, komandant koji je kao i drugi naši saborci to nosio na častan oficirski način. Na kraju rata sam bio komandant borbenih trupa, vodio značajna borbena dejstva, radio i kao štabni oficir. Potom sam bio i šef kabineta Ministra odbrane. Kao pukovnik Vojske RS sam imao i diplomatsku misiju u EU i NATO. A zatim sam, kao nestranačka ličnost, bio imenovan za ministra unutrašnjih poslova u tom izazovnom periodu kada smo bili prepušteni divljanju visokog predstavnika. Tada je to bio Pedi Ešdaun.

– Pred Srbe su stavljene teške nacionalne teme – uključujući i saradnju sa Hagom. To je bio pokušaj da se srpski narod i njegove vođe stave u poziciju poraženih, kao ekvivalent Nirnberškom procesu. Tada me je predsjednik Republike Srpske doslovno povukao sa pozicije šefa vojne misije u EU i NATO i postavljen sam na mjesto ministra unutrašnjih poslova sa zadatkom da učinim sve kako bi opstao MUP RS koji je bio i ostao bazičan osnov opstanka institucija Srpske.

– Hag je bio mač iznad vrata Republike Srpske i pretilo je urušavanje svih institucija. Imali smo teški status Jugoslavije nakon tranzicije, nakon teških ratnih razaranja, te je poslije svih turbulencija, Srpska bila van fokusa, ili moći, podrške naše matice Srbije.

– Insistirao sam na jedinstvu srpskog naroda. To nam niko ne može uzeti. Naša matica Srbija morala je biti zamajac i fokus našeg zagledavanja. U Beogradu se morala definisati politika prema teškim nacionalnim pitanjima, uključujući i saradnju sa Hagom. Mi smo to uradili racionalno i odgovorno, štiteći nacionalne i državne interese Srbije i Srpske.

– Ponosan sam da sam bio nosilac odbrane MUP Republike Srpske. Kao ministar unutrašnjih poslova, ovlašćen od Vlade RS, a imenovan – na žalost od tadašnjeg visokog predstavnika, da predstavljam Vladu i Republiku Srpsku u pregovorima, bio sam doslovno institucionalni nosilac. Sa svojim timom, uz podršku političkih faktora, uspjeli smo. I tada i sada sam kao jedini put vidio jedinstvo – jedinstvo političkih snaga i jedinstvo institucija. Tako je opstao MUP Srpske. To su činjenice.

A da li je moguće da se ostvari druga vrsta jedinstva – narodnog, srpskog? Da li je konačno srušen tabu da su sa jedne strane Drine Bosanci, a sa druge Srbi? Da li je to (bio) preduslov da lansirate ideju o zajedničkim parlamentima?

– Hvala za to pitanje! Da, ja sam to javno prezentovao u prošlosti i kad sam bio diplomata i kad sam bio na visokim državnim funkcijama i kontaktirao sa ljudima iz diplomatije i politike u našoj matici Srbiji.

– Vidite, mi Srbi smo preživjeli ono što je Vadimir Vladimirovič Putin nazvao najvećom geopolitičkom tragedijom u 20. vijeku – raspad SSSR i Varšavskog pakta devedesetih godina. Srbi su iznijeli ogroman teret. To će istorija pokazati. Sačuvali smo svoj kolektivni identitet.

– Tabu tema o kojoj govorimo se provlačila još od habzburških vremena i njihovog pogleda na Južne Slovene, a naročito Srbe. Dalje, padom Berlinskog zida, narastanjem unipolarnog svijeta i atlantskog pristupa koji se razlio na ove prostore (to je bio Treći svjetski rat), Srbi su bili ti koji su sačuvali svoj identitet uz žrtve, ali uz viteštvo i dostojanstvo.

– Srpska konfrontacija sa liberalnim unipolarnim svijetom – kada to devedesetih nisu mogle ni Rusija ni Kina – ostaće upamćena kao nešto što su Srbi mogli. Imperija i pritisak atlantizma u svijetu je počeo da pada od tog konflikta sa nama, na srpskim prostorima. Toga moramo biti svjesni!

– A tabu temu treba da otvoreno razvijamo. Postoje interesi da se pokazuju neki koncepti velike Srbije, političkog naroda Srba…ali – ne! Mi moramo da kažemo ovo: mi smo jedan narod i kao narod, sa svim specifičnostima i obilježjima naroda, imamo pravo na sve ono što jedinstven narod pruža.

– Na žalost, naš narod je podjeljen u više država. Mi u ovoj konstelaciji ne osporavamo postojanje tih država – mi smo integralni dijelovi i tih država. Ali, srpski narod je kao narod nedjeljiv, sa svojom kulturom i svim obilježjima naroda – pa i sa političkim iskazima, tendencijom i željom.

– Moram reći otvoreno da je matična država Srbija predvodnik Srba, ma gdje živjeli u regionu. Sve institucije i legalni predstavnici u matici su ujedno nosioci i lideri u narodnom smislu – lideri Srba u cjelini. Toga ne treba da se stidimo. Tu je značajna i SPC koja je održala srpski narod vjekovno.Prelazeći na novu konstelaciju odnosa, vrijeme je – upravo ovo što ste rekli – da se otvoreno priča o tome. Spona će to i raditi, to će biti novi input. Po Dejtonu, imamo pravo na specijalne veze. To pravo mora biti osnaženo ne samo sporazumima, već treba da se donese i lex specialis, i zakon – kako u RS tako i u Srbiji o saradnji po osnovu paralelnih i specijalnih veza.

– Sada postoji Savjet za saradnju koja čine dva predsjednika, Srbije i RS, dva premijera, pa i određena saradnja parlamenata. Mislim da to treba da uredimo zakonom, snažnim ustavnim zakonom koji zahtjeva dvije trećine podrške, koji bi imao snažnu egzekutivnu snagu.

– Treba da regulišemo da pored Savjeta, koje čine ove četiri institucije (dva predsednika i premijera), postoji i savjet ministara Srbije i Srpske, koji čine vlade Srbije i RS, da kopredsjedavajući naizmenično budu predsjednik vlade Srbije i predsjednik vlade Srpske – i da se regularno sastaju jednom mjesečno. Isto tako, potrebni su i ministarski komiteti sastavljeni od ministara iz Srbije i Srpske, koji bi se bavili posebnim oblicima specijalnih veza, kao što su finansije i privreda, obrazovanje , tehnologija, zdravstvo, socijalna pitanja.

– Tako bi i za kriminal i korupciju postojao zajednički komitet za bezbjednost i vanredne situacije. Sve ovo podrazumijeva i parlamentarnu saradnju. Ogroman broj naših građana iz RS živi u Srbiji, i obratno. Mi smo jedan narod.

– A pogledajte šta je uradila Hrvatska – dozvolila je putem izbornog zakona da određeni broj narodnih poslanika u hrvatskom saboru bude biran iz dijaspore, iz BiH. Naš prijedlog je da izbornim zakonom u Srbiji i u Srpskoj osnažimo našu vezu tako što će deset posto poslanika u Srbiji biti iz Srpske i obratno, u parlamentu RS biti deset posto mjesta za poslanike iz Srbije. To bi osnažilo integrisanje naroda. A ono nam je obezbijeđeno kroz međunarodne akte i formalne ugovore, kroz Dejtonski sporazum.

– Ne treba da se toga stidimo, već da iskoristimo sve pružene pravno-formalne mogućnosti, ne kršeći ustave Srbije, Srpske ili BiH. Pored toga, treba da insistiramo na formiranju zajedničkih kompanija i preduzeća. To znači zajedničko planiranje i strateško upravljanje.

– Zašto, na primjer, elektroprivrede Srbije i Srpske ne bi bile zajednička holding kompanija koja bi upravljala resursima? Postoje i druga javna preduzeća, te se tako može ići i u sferu obrazovanja, zdravstva itd.

– Povodom tabu teme, važno je da objasnimo da ne postoje bosanski Srbi, hravtski Srbi i tako dalje. Postoje samo Srbi. Imamo pravo na svoj identitet, da kao nacija kažemo: narod smo, sa svime što nam kao narodu pripada. Dajte da se ponašamo kao jedinstven narod. To nije tabu tema, to je normalno.

Dodik je 2019 upozoravao na britanski specijalno oformljeni centar u Sarajevu koji je sposoban za izvođenje obojene revolucije. USAID u svojoj zvaničnoj strategiji za Balkan kaže da daje sredstva da bi u Predsedništvo BiH došli oni koji su za članstvo u NATO jer bez takvih članova Predsedništva nikada neće ugurati BiH u Alijansu. Britanski savet rukovodi projektom od preko 10 miliona funti namenjenih „slobodi medija“ na Balkanu. Dževad Galijašević je ukazao da je Srbija kraljevstvo za britansku agenturu koja deluje i prema Srpskoj iz Srbije. Ako sve ovo imamo na umu – šta se može zakonski preduzeti i u Srbiji i u RS, pogotovo što izbori u obe zemlje dolaze neminovno?

– Hvala i za to pitanje. Nije nepoznato – najviši zvaničnici su rekli da je naše područje nedovršen posao. Pretpostavljate da to znači dalje lomljenje, uključujući i institucionalno, i Srbije i Republike Srpske. Ovdje je konstanta da smo predmet interesovanja agentura, koje se bave prikupljanjem informacija radi pothranjivanja obavještajnih centara i analitika, kojima su interes upravljanje krizama, nedovršenim poslovima i realizacija interesa na ovim prostorima.

– Ovdje se radi o djelovanjima na području koje je zamrznuti konflikt, od Makedonije, preko Kosova i Metohije – Srbije, preko BiH pa do Hrvatske. Ovdje imamo sve ono što agenture nose. Nesporno je da je u BiH veoma prisutna agenturna mreža kroz niz kako tajnih, tako i javnih organizacija. To ima značajan kontekst u onome što ste rekli – oblikovanju političke scene i dovođenju i pomaganju onih političara i snaga koji će realizovati strane interese.

– Sa stanovišta NATO i atlantizma, jasno je da tu institucionalno postoje komande Eufora, NATO štaba sa legalnim javnim organima, mogućnostima informativnog rada i uticanjima, kako na politička dešavanja, javnost i stvaranje ambijenta za pristupanje NATO, isto tako i za tajno djelovanje putem svih mehanizama koji su im na raspolaganju – uključujući i sofisticirana sredstva.

– Da, postoje zvanični akreditovani punktovi koji su smješteni tamo gdje te akreditacije postoje. Svaka misija, zvanična diplomatska – svaka ambasada ima segment koji je zadužen za obavještajni agenturni rad.

– Nezvanično, razne nevladine organizacije, razna udruženja koja su javnog karaktera – imaju agenturne elemente i mogućnosti. Veoma su rasprostranjeni i u Srpskoj i u Srbiji. Međutim, Srpska ima dovoljno institucionalnog kapaciteta za odgovor. Po Ustavu Republike Srpske, njena bezbjednost je isključivo njena nadležnost. To je pravo i obaveza Republike. To pravo i obavezu Republike, realizuju republički organi. Jedan od njih je Ministarstvo unutrašnjih poslova koje ima mehanizme i sredstva za otkrivanje i sankcionisanje, kao i za davanje adekvatnog odgovora na sprječavanju, kanalisanju i blokadi bilo kog malignog, a posebno agenturnog uticaja.

– Srpska, kao de fakto država, a de jure entitet, ima pod svojom izvršnom snagom i mehanizmom, u svom ustavnom kapacitetu zakonodavnu funkciju i vlast. Ustavom je rečeno da imamo pravo da donesemo svaki zakon koji će regulisati bilo kakva protivpravna ili protivustavna djelovanja na prostoru Republike Srpske – agenturno, bilo kakvo djelovanje za drugu, treću stranu, grupe i organizacije, a po osnovu rušenja ustavnog poretka, slabljenja RS i njene ekonomske moći.

– To je propisano i Krivičnim zakonom. To je enorman kapacitet i to treba staviti u funkciju. Mi ćemo, sigurno, i kao individualci i na sistematičan način kao pokret djelovati u političkom radu u tom pravcu. A ja lično, kao čovjek koji je upućen u mnoge procese, ja ću insistirati na tome.

– Mislim da i taj odgovor može biti podveden pod okvir specijalnih i paralelnih odnosa Srpske i Srbije u dijelu suzbijanja takvog djelovanja. Jer, nesporno je da su to djelovanja koja se prelivaju i koja po sistemu spojene posude mogu uticati i na političku stabilnost i ugrožavanje ekonomske osnove nacionalnih i bezbjednosnih interesa Srbije i Srpske – posljedično i obrnuto.Stoga, ima i te kako razloga i dovoljno mehanizama da MUP Srpske i naše bezbjednosne institucije u direktnoj saradnji sa Srbijom (bazirano na specijalnim vezama koje treba još institucionalno osnažiti, a i kroz personalne odnose ) brzo, isključivo i progresivno rješavaju ova pitanja zaštite nacionalnih interesa RS i Srbije.

To je pitanje koje se može i mora rješiti na vrlo efikasan način.

Šta je rešenje za ograničavanje neželjenih aktivnosti legalnih organizacija? Imamo USAID ili Britanski savet koji rade u domenu NVO sektora, „slobodnih medija“, afirmacije poželjnih probranih političara?

– Poznato je šta je i javna i tajna diplomatija, kao i način uticaja, oblikovanja interesa i, na kraju, upravljanja krizama i upravljanja procesima. Način kroz finansije, uticanje na medije, nevladine organizacije – on nije nepoznat. Postoje egzaktni pokazatelji da se to radi i da se tako djeluje.

– Sa druge strane, legalno je i legitimno pravo i obaveza naših institucija – a i pojedinca – da iskoristimo sve mehanizme da na to odgovorimo. Pri tome, imamo sve potrebne mehanizme. Pogledajmo zemlje iz kojih su USAID ili Britanski savjet. Ali, i Rusiju i mnoge evropske države. Sve su odredile crvene linije, okvire u kojima može da radi neka NVO, određeni subjekti – pravni i finansijski.

– Određene su barijere i načini kako mogu uticati i djelovati. Naš odgovor tu mora da bude vrlo jasan. Moramo pokazati namjeru da se borimo za nacionalne interese. Vidim legalnu osnovu da se po ovom pitanju formira zajednički odgovor za nacionalnu zaštitu Srba – zasnovan na specijalnim vezama.

– Govorio sam ranije o zajedničkim mehanizmima – oni mogu da nam posluže da damo odgovor i da kao država utičemo da se takav rad svede na minimum. Za to postoje mnogi načini i mnogi kanali.

Dodik je više puta označio Mladena Ivanića kao britanskog agenta, a stranku čiji je on počasni predsednik – kao britansku stranku. Da li je i Draško Stanivuković takav? I da li ovo podseća na put koji je Đinđić prošao kad je postao gradonačelnik Beograda, pa onda postao DOS-ovski premijer?

– Sarađivao sam sa gospodinom Ivanićem u više faza i dosta godina i žalim što nije postignuto da on bude u timu sa nacionalnim pristupom, zajedno sa Dodikom i nama drugima. Iako su postojale jaka želja i indikacije da se može postići srpsko jedinstvo, te da zajednički nastupaju- kao najjači i najeminentniji predstavnici srpskih političkih snaga.

– Mladi gospodin Stanivuković, koga ne poznajem lično, samo preko medija, povod je da upozorim da su mladi ljudi uvijek dobro došli, ali da moraju sagledati široki kontekst srpskog naroda i države, Srbije i Srpske i političke borbe koja neće oslabiti poziciju Republike Srpske unutar BiH i odnose sa Srbijom.

– Naša politika mora biti jedinstvo u Banjaluci. Dobrodošle su mlade ideje, ali moraju imati ispred sebe mozaik – šta je to nacionalni interes. Moraju se zalagati za jedinstvo snaga, za zajednički odgovor Srpske prema BiH, odnosno Sarajevu.

– Srpska politika unutar BiH mora se formirati u institucijama Republike Srpske, kroz političke organizacije i institucije. Stanivuković i mlade snage treba da budu utkane u jedinstvenu nacionalnu politiku koja se kreira u Banjaluci, a izvršava u Sarajevu. Takvo jedinstvo mora biti usaglašeno kroz institucionalne mehanizme, a ne kroz personalne odnose.

Potrebni su nam pravi moral i etika, prave vrednosti. Ovo je naše domaćinstvo. Pokažimo viteštvo i zaustavimo moralnu dekadenciju koja se pojavila nakon svih decenija tragedija. Spona želi da usmjerava politiku i praksu i da brani jedinstven nacionalni prostor. Za to postoje potrebni kapaciteti.

Diana Milošević, Sve o Srpskoj