Matica srpska: Mitropolit Amfilohije – monah kosovske misli
1 min read
foto: Matica srpska
U ovom danu velike tuge zbog upokojenja Visokopreosvećenog mitropolita crnogorsko-primorskog g. Amfilohija, ali s velikom nadom da ćemo ostati dosljedni vrlini, dobroti i istini kojom nas je Preosvećeni oplemenio i podučio, javnosti se obratila i Matica srpska – Društvo članova u Crnoj Gori.
Njihovo pismo prenosimo u cjelosti:
U Carstvo nebesko jutros se svojim dvigom uzdigao neponovljiv čovjek. Božiji izabranik između svih nas i istinski monah „kosovske misli”. Ujedno, najvjerniji saputnik Svetog Petra Cetinjskog i Petra Drugog Lovćenskog Tajnovidca. Živi svjedok, martir Hristove pobjede, živi čovjek koji je svojom bogoizabranošću pobijedio našu bogootpalost.
Vladika nad vladikama, a više od toga sluga nad slugama. Jednako Božiji kao i ljudski. Riječ koja živi i stvara molitvom. Besjeda koja obnavlja, uzdiže i liječi. Učitelj duše i vječnog života. Slovo koje jeste Smisao. Lice koje sija kao Ikona. Pastir koji je svoje stado učinio vaseljenskim. Vjera koja je jedno sa Nadom i Ljubavlju. Naučnik koji je živio mudrost ljubavi. Odbranitelj svetinja u doba nesvetih. Njegošev naslednik u Matici srpskoj. Naš najiskreniji saradnik. Svenarodni priložnik. Stožer naše budućnosti. Na čelu naše litije ka Hristu. Mitropolit Amfilohije!
Slava mu i zahvalnost u vjekove.
Neka počiva u miru.
Pročitajte JOŠ:
Nekada je teško sve svesti pod jedan aršin a pogotovu kada se putevi sastaju i razlaze. Nismo se uvek slagali, ali mi je ipak odao priznanje za moj visok i darovit talenat. I dobro je da je tako. No pripadnost srpskoj ideji borbe za opstanak i identitet, naročito posle ustanka protiv Mila nas je dovela u istu ravan. Teško je nekada opisati sva nedela a nekamo li dela ičijeg života. Ne mislim da je mitropolit imao spoja sa nedelima a svi smo ljudi pa neka nam greške budu oproštene, od Boga je i Božija je to zapovest. Jer čovek onda kada Bogu na ispovest krene sa sobom nosi skrštene ruke bele a iza sebe ostavlja dela svoja. Pa tako on sam, kao i mi svi drugi, Rab Božiji ostavio nam je dela svoja. Neka mu po njima sude ne samo prijatelji, oni moguće je i ne treba, nego i neprijatelji njegovi.
Nisam siguran, ali upravo od zajedničkog prijatelja dobih vest da su ga juče stavili bili na respirator. Da li je to istina?
HVALA GOSPODU BOGU ŠTO JE PODARIO CRNU GORU
VJEČNIM SUSRETOM SA MITROPOLITOM AMFILOHIJEM!
Još gori Nemanjića plamen, stasavaju momci jaki kao kamen. ??⛰️????
Gospod prorokuje o uništenju Jerusalimskog hrama. I On daje sliku kraja sveta. Jedan plan se oslanja na drugi. Uništenje sveta biće prema slici uništenja Jerusalimskog hrama, najsvetijeg mesta pre Hristovog Dolaska, koje je postojalo kako bi se izabranici Božji održali u svetosti i, kroz njih, čitavo čovečanstvo, da bi prihvatili Hristosa Mesiju.
Gospod govori o ratovima. Živeći u takvom grehovnom stanju, čovečanstvo će prirodno imati ratove. Upozorava na neprestane katastrofe i gonjenja Crkve. Na početku dvadesetog veka, mnogi su, slušajući ove jevanđelske reči o progonu Crkve, pomislili da se ovo proročanstvo već ispunilo, kao i mnoga druga proročanstva Spasitelja. Međutim, u dvadesetom veku se dogodilo nešto što je nadmašilo sve što je ranije bilo. Ne mislimo li i sada potpuno istu stvar, slušajući ove reči Gospoda – da je ovo proročanstvo već ispunjeno, i da su sva glavna iskušenja iza nas? Ubrzo će vukovi u ovčjoj koži zbaciti svoje maske i pojaviće se kao vukovi pred stadom Hristovih ovaca.
Ali, možda je najstrašnije od svih proročanstava Gospodnjih proročanstvo da zato što će se umnožiti bezakonje, ohladnjeće ljubav mnogih. Jedno je posledica drugog. Svet uvek leži u zlu, ali dolaze posebna vremena kada će se bezakonje umnožiti. I što zlo bude bezobraznije, slabiji će biti otpor dobra, odnosno ljubavi – najveće manifestacije dobra – iako se čini da bi sve trebalo biti suprotno.
Kakve strašne reči: „…ohladnjeće ljubav…“. To je isto kao da kažete da će život umreti. To je isto kao da kažete, „ugledate gnusobu opustošenja… gdje stoji na mjestu svetome“ (Mt. 24, 15). Biti hrišćanin znači biti osoba koja voli. Gde je ljubav u svetu? U Crkvi Hristovoj. Ako u Crkvi nema ljubavi, ne može biti ni ljubavi u svetu. Pre Crkve, svako od nas će stati pred Krstom Hristovim; stoga se današnji sud nad Crkvom sastoji u našem testiranju sebe samih, da li mi imamo tu ljubav. Naravno, mi ne dostižemo onu ljubav koja je prema reči Božjoj savršeno sjedinjenje, blagodat koja uvek živi u našim srcima. Međutim, mi ne možemo živeti bez težnje za ljubavlju. Samo zbog toga mi smo živi i zahvaljujući tome je svet živ. Ako prestanemo težiti ljubavi, tada će svetlost koja je u svetu, odnosno Crkva Hristova, postati tama. A kakva će onda biti tama u svetu?
Ali čak i u svetu koji ne poznaje Boga, ljudska ljubav je uvek prisutna kao zaostala svetlost, zahvaljujući kojoj čovek još uvek postoji. Gde iznad svega postoji ta zaostala svetlost? U porodici. Međutim, danas se pred našim očima čini sve kako bi se uništila porodica – i to vrlo uspešno, kao što vidimo. Gde se drugde manifestuje ljudska ljubav? Tamo gde postoje najintimniji i najuzvišeniji odnosi između muškarca i žene. Šta se ovde dešava? Ono što se nekada zvalo sudbina, misaona predstava o suđenom, sada sve više potiskuje, kako kažu, lako zamenljivo partnerstvo. Najzad, deca. Tamo gde ima dece, nemoguće je da nema ljubavi. Ko ne voli decu, ima opasno bolesno dušu, smrtno bolesnu dušu. Ali sada je ovo masovna pojava. Sve više i više decu doživljavamo prosto kao prepreku. Dobro znamo da su milioni dece ubijeni pre rođenja ili zlostavljani skoro od samog rođenja. Dan i noć, lažni medijski proroci propagande mržnje ne ostavljaju kamen na kamenu od onoga što predstavlja temelj ljudskog života.
Gospod nam danas kaže da će usred ovog užasa, kada će gnusoba opustošenja … stajati na svetom mestu, kada će ljubav ohladneti ne samo u Crkvi, već u čitavom čovečanstvu, onaj koji pretrpi do kraja, biti spašen. Moramo izdržati do kraja – ne samo usred progona i zatvora, ne samo na našim bolesničkim krevetima, već čak i kada svet svojim željama tela okupira sve – svu kulturu, sve škole, sve ulice sa njihovim groznim reklamama za greh i sve domove u koje ovi vidljivi demoni svakodnevno ulaze i gde ih primaju kao željene goste; sve umove i srca. A mi hrišćani smo ništa za ovaj svet; Hrist je za njih niko i ništa. I žele da nas upletu u svoju smrdljivu tkaninu kao ukrasnu mustru. Gde je najmanja iskra Božanskog u životu, da li je ostala? Zaista, ljubav je ohladnela. Zar ovo nije jasan znak kraja?
Nije na nama da znamo vremena i datume, kaže Gospod (1. Sol. 5, 1). Ali naša je dužnost, jer smo hrišćani, da do kraja stojimo na krajnjim granicama Carstva Hristovog, gde je ljubav iznad svega; gde god ona još može da se sačuva, i u Crkvi i izvan Crkve, u svim ljudskim odnosima. Neka Crkva već danas uđe u onu tamu koja je bila „od šestog do devetog časa“ (Mt. 27, 45), iako „svetlost svetli u tami; a tama je ne obuze“ (Jn. 1, 5). Ove reči čućemo u Vaskršnjoj noći, kada će se trijumf zla pretvoriti u njegov potpuni poraz. I mi moramo biti ovo svetlo ako smo zaista Hristovi. Prema Hristovoj reči i Hristovom daru, mi moramo biti ovo svetlo. Bog nam veruje da smo Mu verni, i On govori kako bi se ova reč svetlosti, koja nam je danas data, pravilno čula.
Ljubav mnogih će ohladneti, kaže Gospod. Ali On ne kaže da će ohladneti ljubav svih. U najgorim vremenima, kao kada je prorok Ilija, usred opšteg otpadništva, mislio da je sam, Gospod mu je otkrio da postoji ostatak koji Mu je ostao veran. Postoje oni za koje je očuvanje barem kapi ljubavi koju Bog daje vrednije od bilo čega na ovom svetu, čak i od sopstvenih života.
Ljubav… će ohladneti. Ali Gospod ne kaže da će umreti. Da li uzaludno Gospod otkriva istu, najjednostavniju i najdublju misteriju iznova i iznova svake godine, pred našim očima? Kada se čini da je sve mrtvo pod snegom, znamo da u korenima postoji život i da će proklijati čim zima ode. Kada dođe Pasha Gospodnja, čućemo ove reči: „Danas slatkoća proleća ispunjava vazduh“. Ova Božja ljubav, koja pobjeđuje svu mržnju preispodnjih, sva zla sveta, trijumfuje, i mi smo pozvani da uđemo u radost Gospoda našeg.
Onaj koji pretrpi do kraja, biće spašen – ali samo u ljubavi. Crkva Božja će izdržati, ali samo ljubavlju. I iako će mnogi biti iskušavani, uvek će biti onih koji će izdržati do kraja. Ko smo mi i gde smo usred Strašnog Krsnog Suda Gospodnjeg?
Danas nam Gospod govori o tajni Suda koji se nad Crkvom vrši čak i sada i koji će se otkriti u Njegovom Drugom i slavnom Dolasku. Dok je sedeo na Maslinskoj gori, Njegovi učenici su Mu prišli i upitali: Reci nam, kada će to biti?
Učenici pitaju Gospoda za vremena i datume i znake Njegovog Dolaska i kraja veka. Ne rekavši ni reč o vremenima i datumima, Gospod počinje upozorenjem: Čuvajte se da vas ko ne prevari. Zavodnici i prevaranti su neprijatelji Crkve, opasniji od progonitelja. Zaista, oni koji ubiju pravog proroka su najpre uhvaćeni u klopku lažnih proroka. A oni koji su razapeli pravog Mesiju Hrista prvo su dozvolili da ih prevare lažni Hristosi i lažne Mesije. Ali ovaj test mora doći kako bi se otkrili oni koji su Hristovi.
Gospod nam govori da se pod izgledom najvećeg dobra može sakriti najveće zlo. Ko su lažni proroci? Pre svega, oni koji su zavedeni nadahnućem lažne duhovnosti, lažnih religija, uključujući i one lažne proroke koje smo videli u prošlom veku, kada su milioni ljudi bili prevareni od strane neprijateljskog duha. Ali lažni proroci mogu biti i među onima u Crkvi, štaviše, ljudi koji mogu predavati u Crkvi i držati važna mesta u njoj. Oni su najopasniji jer se najmanje sumnja u njihovu obmanu.
Lažni Hristosi i lažni proroci svuda imaju legije svojih slugu, preko kojih privlače ljudske duše k sebi. Posledica prihvatanja lažnog učenja ovih lažnih proroka biće velike katastrofe na Zemlji. A kad nesreće postanu toliko nepodnošljive da ljudi budu spremni da se uhvate za sve što im liči na izbavljenje, tada će im biti rečeno: „Ovde je Hrist i tamo je Hrist“, i: „On je u pustinjama i u tajnim odajama“. Kao dokaz svojih tvrdnji, sluge neprijatelja ljudskog roda pokazaće znake velike i čudesa. Ne ona istinska čudesa koja pečate blagodat i istinu Hristovu, već ona kojima oni zavode mnoge, i ako bude moguće, i izabrane.
Ako bude moguće, i izabrane. Gospod govori o snazi obmane. Biće takva da će mnogi biti zarobljeni i malo ko će moći da se odupre. Čak i oni koji misle da će čvrsto izdržati. A izabrani nisu oni koji sebe smatraju takvim, već oni koje je Gospod odabrao – i đavo će pokušati da ih prevari.
Međutim, reči „ako bude moguće“ znače da će neprijatelju biti nemoguće, iako čovek uvek ostaje slobodan, ma gde bio, i kolike god duhovne visine dostigao. Ali istinska sloboda sastoji se u takvoj utvrđenosti u dobru, kada je čovek oslobođen od zla i može odbaciti bilo koju od njegovih provokacija. On je već toliko sjedinjen s Hristom da Hristos živi u njemu (Gal 2, 20). Tamo gde deluje blagodat Božja, nemoguće je hrišćanina odvojiti od Hrista. Zbog toga će neprijatelju biti nemoguće da do kraja pobedi Crkvu Hristovu
A kada sjeđaše na gori Maslinskoj, pristupiše mu učenici nasamo govoreći: Kaži nam kad će to biti i kakav je znak tvoga dolaska i svršetka vijeka?
I odgovarajući Isus reče im: Čuvajte se da vas ko ne prevari.
Jer će mnogi doći u ime moje govoreći: Ja sam Hristos. I mnoge će prevariti.
Čućete ratove i glasove o ratovima. Gledajte da se ne uplašite; jer treba sve to da se zbude. Ali još nije kraj.
Jer će ustati narod na narod i carstvo na carstvo i biće gladi i pomora i zemljotresa po svijetu.
A to je sve početak stradanja.
Tada će vas predati na muke, i pobiće vas, i svi će vas narodi omrznuti zbog imena moga.
I tada će se mnogi sablazniti, i izdaće jedan drugoga i omrznuće jedan drugoga.
I izići će mnogi lažni proroci i prevariće mnoge.
I zato što će se umnožiti bezakonje, ohladnjeće ljubav mnogih.
Ali ko pretrpi do kraja, taj će se spasti.
I propovijedaće se ovo Jevanđelje o Carstvu po svemu svijetu za svjedočanstvo svim narodima. I tada će doći kraj.
Kada, dakle, ugledate gnusobu opustošenja, o kojoj govori prorok Danilo, gdje stoji na mjestu svetome – ko čita da razumije, –
Tada koji budu u Judeji neka bježe u gore;
I koji bude na krovu da ne silazi da uzme što mu je u kući;
I koji bude u polju da se ne vraća natrag da uzme haljine svoje.
A teško trudnicama i dojiljama u te dane.
Nego se molite Bogu da ne bude bježanje vaše u zimu ni u subotu.
Jer će tada biti nevolja velika kakva nije bila od postanka svijeta do sada, niti će biti.
I ako se ne bi skratili dani oni, niko ne bi ostao; ali izabranih radi skratiće se dani oni.
Tada ako vam ko reče: Evo, ovdje je Hristos ili ondje, ne vjerujte.
Jer će se pojaviti lažni hristosi i lažni proroci, i pokazaće znake velike i čudesa da bi prevarili, ako bude moguće, i izabrane.
Eto vam kazah unaprijed.
Ako vam, dakle, kažu: Evo ga u pustinji, ne izlazite. Evo ga u sobama, ne vjerujte.
Jer kao što munja izlazi od istoka i sine do zapada, tako će biti i dolazak Sina Čovječijega.
Jer gdje je trup, ondje će se i orlovi okupiti.
I odmah će se po nevolji tih dana sunce pomračiti, i mjesec svoju svjetlost izgubiti, i zvijezde s neba pasti, i sile nebeske pokrenuti se.
I tada će se pokazati znak Sina Čovječijega na nebu; i tada će proplakati sva plemena na zemlji; i ugledaće Sina Čovječijega gdje dolazi na oblacima nebeskim sa silom i slavom velikom.
I poslaće anđele svoje s velikim glasom trubnim; i sabraće izabrane svoje od četiri vjetra, od kraja do kraja nebesa.
A od smokve naučite pouku: Kada se grane njene već podmlade i olistaju, znate da je blizu ljeto.
Tako i vi kad vidite sve ovo, znajte da je blizu pred vratima.
Zaista vam kažem: Ovaj naraštaj neće proći dok se sve ovo ne zbude.
Nebo i zemlja će proći, ali riječi moje neće proći (Mt 24, 3-35).
USPIO JE ONO ZA ŠTA SE BORIO, UJEDINIO NAS JE , ZBLIŽIO BOGU O CRKVI, ŠIRIO JE NAŠ VLADIKA DECENIJAMA LJUBAV, SLOGU, POMIRENJE MEĐU BRAĆOM, A NAŠ DUHOVNI UČITELJ JE SVIM STO JE RADIO ZA NAS ZASLUŽIO DA BUDE SVETITELJ . VJEČNA TI SLAVA I MIR U CARSTVU NEBESKOM VOLJENI MITROPOLITE. TVOJ AMANET DA SE OBNOVI KAPELA NA LOVĆENU BIĆE ISPUNJEN.????????????????????
Amin?❤️? Djedo nas mili❤️??
Mitropolitovim upokojenjem smo oslabili na zemlji , ali smo ojačali na nebu.
Kosta Banja luka: lijepo ste to rekli. Bas je tako. Tujlgujemo sto nije jos sa nama a gore na nebu su mu se obradovali