Matei: Đukanović prevarom “zaradio” svoju prvu milijardu i postao gospodar duša

Slično Gogoljevim “mrtvim dušama” trodecencijska vlast Mila Đukanovića zasnovana je na kupovini glasova, tj. kupovini duša, kako živih tako i mrtvih. No, odakle novci za kupovinu glasova Đukanoviću? Tajnu nam otkriva italijanski broker Oriano Matei, koji navodi da je Đukanović svoju prvu milijardu “zaradio” prevarom.

Radi se o kreditu u švajcarskoj banci od milijardu evra, podignutom za navodni ekonomski razvoj Crne Gore. Novac u Crnu Goru nikad nije ušao, niti je otišao onima u čije je ime podignut. Prema navodima Mateija, novac je završio na tri privatna računa: Mila Đukanovića, Dušanke Jeknić i tadašnjeg ministra finansija Predraga Goranovića.

Koliko je fabrika moglo biti modernizovano i ponovo otvoreno, koliko ljudi zaposleno sa milijardu dolara. No, izgleda da je plan od samog početka bio mnogo pakleniji: da se fabrike unište i nikada ne obnove, a osiromašeni građani, bez ikakvih sredstava za život ni načina da zarade postanu lak plijen manipulacije: za mali novac prodavaće svoje lične karte, produžujući time, paradoskalno život onoj vlasti koja ih je u siromaštvo i gurnula.

Sa svojim basnoslovnim bogatstvom, Đukanović je u mogućnosti da kupi bilo koje izbore. A sve je počelo ne prvim milionom, već prvom milijardom.

Kako Matei to zna? Upravo su na njega bile naslovljene čuvene garancije Vlade za kolateral od milijardu evra, koliko je Vlada Crne Gore tražila od švajcarske banke u ime navodnog ekonomskog razvoja države. U malverzaciju je umiješana i Podgorička banka, u kojoj je samo par godina prije nego što će oštetiti i Mateija – neisplativši mu garancije koje je dala crnogorska Vlada u visini od 10 miliona američkih dolara – „propala“ štednja naših građana, koji nisu uspjeli da spasu nijednog dinara.

Sud u Cirihu 3. avgusta 2000. godine donio je presudu u korist Mateia u tužbi između njega i Podgoričke banke i Vlade Crne Gore.

„Ova presuda je dokaz da su, mimo mog znanja, predstavnici crnogorske vlasti na čijem je čelu tada bio Milo Đukanović, iskoristili moju profesionalnost kako bi deponovali novac sumnjivog porijekla – govorim o jednoj milijardi američkih dolara. Radi se o sredstvima koja su poslije postala bogatstvo Mila Đukanovića i gospođe Dušanke Jeknić, zajedno sa ministrom finansija Predragom Goranovićem“, ističe Matei.

Tri garancije za Mateija, nikad isplaćene

Nakon što je posao obavljen i Vlada dobila novac, Matei nikada nije uspio da naplati svoje usluge. Podgorička banka, današnja Societe Generale Montenegro odbila je da mu isplati potpisane Garancije.

U presudi ciriškog suda međutim, jasno se ističe da su Meteiju od strane Vlade Crne Gore 12. jula 1996. date tri Garancije, kojima se Crna Gora obavezala da će mu isplatiti 10 miliona dolara. Prvom garancijom trebalo je da mu bude isplaćeno 500 000 dolara 31. avgusta 1996, drugom 500 000 dolara 30. novembra 1996, i trećom 9 miliona dolara 31. jula 1997. godine. Na garancijama je pečat Podgoričke banke i potpis tadašnjeg generalnog direktora Radmile Savićević.

Garancije je u ime Vlade Crne Gore potpisao i tadašnji ministar spoljnih poslova Janko Jeknić. Jeknić je, navodi se jasno u presudi, garancije potpisao u kancelarijama fiducijara crnogorske Vlade Entonija Apap Bolonje, a u prisustvu i italijanskog advokata Đankarla Sironija.

Kad je cio slučaj završio na švajcarskom sudu, Podgorička banka je pokušala da tvrdi da su garancije lažne, te tvrdila da ih Ministrastvo spoljnih poslova nije moglo potpisati je je stoga “ministrov potpis falsifikovan”. Međutim, ovo je opovrgnuto, vještačenjem potpisa Janka Jeknića.

“Na osnovu podataka pokazalo se potpisi na garancijama pripadaju Janku Jekniću, i da je Republika Crna Gora odgovorna za postupke svog ministra”, navodi se u presudi.

Ciriški sud: Potpisi nisu falsifikovani, garancije su važeće

Slično je pokušala i bivši generalni direktor Podgoričke banke Radmila Savićević koja je lično potpisala Garancije. Ona je na suđenju tvrdila da je njen potpis falsifikovan, ali Sud na osnovu dokaza nije priznao njene tvrdnje.

“Protivna strana nije uspjela da dokaže ni dokazima ni izjavama da su njeni potpisi falsifikovani… radi se o potpisima Radmile Savićević”, navodi se u zaključku presude.

Iz Podgoričke banke su naveli da je Matei „prevario crnogorsku vladu kako bu uzeo 10 miliona dolara” međutim, svoje tvrdnje nisu uspjeli i da dokažu. Naprotiv. Kako se navodi u presudi “garancijama se Republika Crna Gora obavezala ‘neopozivo i bezuslovno’ prizna zajamčene iznose”.

Mateiju novac nije nikada isplaćen, niti su građani osjetili dobrobite od milijarde dolara. Naprotiv, on je iskorišten protiv njih.

Italijanski broker je u međuvremenu još jednom tužio Vladu Crne Gore. Prema njegovim navodima, dug je narastao na 82 miliona evra.