Maskama nam zatvorite usta da ne pričamo i ne jedemo

Piše: Željka Savković

Nova predložena mjera NKT da će maske i rukavice biti obavezne u zatvorenim objektima stvara jednu veliku dilemu i ne mogu da ne postavim toliko – Zašto?

Slušajući svakodnevno različite izjave svih onih koji se od početka pojave korona virusa javljaju sa malih ekrana i putem drugih medija, ne možemo sakriti zbunjenost koja još traje a već se najavljuje novo ublažavanje mjera, da li je ili nije trebalo nositi maske i rukavice? I evo konačno stav NKT da će morati da se nose u zatvorenim objektima stupanjem na snagu novih predloženih mjera. Zašto maske nijesu bile obavezne kada je već uveliko harao virus širom svijeta i od 17. marta 2020. godine kada su u Crnoj Gori izolovana prva dva slučaja zaraženih Korona virusom? Zašto su građani zbunjivani pričom da treba da ih nose zaražene osobe, pa onda opet zdravi ljudi, pa oni koji imaju simptome, pa oni koji nemaju? Da li zbog toga što ih nije bilo pa se čekalo da se nabave? Da li zbog toga da bi ionako prestrašeni građani bili još prestrašeniji i zbunjeniji, i onako nemajući sredstava za život davali zadnje pare za maske u apotekama i trgovinskim radnjama, da bi se ipak sačuvali od infekcije. Jer složićete se nije svaki čovjek istog mentalnog sklopa i na različite načine doživljava ovu epidemiju. Pogotovo stari ljudi koji sami u svojim stanovima, kućama, u drugim gradovima, sjede i čekaju da im neko od njihovih porodica dođe i donese te spasonosne maske i rukavice. O hrani i ne misle. A o njima nijesu mislili ni oni koji su davali potvrde o slobodnom kretanju, pa potvrdu nijesu mogli dobiti ni oni koji su htjeli do svog roditelja da bar vide da li mu što hvali. Šta je drugo preostajalo tim starim ljudima bez da sa strahom u zatvorenom prostoru preživljavaju slike koje su se iz minute u minut smjenjivale na malim ekranima, moleći se za zdravlje svojih najbližih, toneći u depresiju. I umjesto da se šalju poruke koje bi unosile mir baš u te domove, ti zatvoreni ljudi, sami među četiri zida, gledajući izvještaje su se mogli pitati sami sa sobom hoće li ikoga živog naći na ulicama Crne Gore kada izađu iz zatvorenog prostora.

Poštujmo mjere. Perimo ruke. Držimo distancu. Nebrojeno puta smo čuli te poruke. Nosite, ne nosite maske. BIĆE U APOTEKAMA! Da ih kupimo? Od čega? Kad trenutno svaka kuća u Crnoj Gori treba da bude korisnik neke predložene mjere? Od čega, ne šalite se sa ovim narodom. Gdje su maske iz donacija? I zašto su sad obavezne? Zato što ih je previše u prodaji a narod više neće ni da ih kupuje. Ili neće ili ne može! Hoćete li to da ovom namučenom narodu naredite da mora kupiti maske da ih nosi u zatvorenim objektima da ne bi pričali među sobom? Ako već hoćete da nam oduzmete pravo glasa pa zbog toga privodite ljude, hoćete li to i da nam oduzmete pravo razgovora jednih između drugih, kod frizera, kozmetičara, zanatlija? Hoćete li uvesti mjeru da moramo držati maske i u kućama, među članovima svojih porodica?

Neće moći. Ako hoćete da obavezno imamo maske i rukavice u zatvorenim objektima, onda ih obezbijedite besplatno, za sve one koji će ulaziti u njih da ih uzimaju na ulaz u objekte i bacaju kada budu izlazili iz njih ili ćete morati da privodite hiljade nas koji ih ne mogu kupiti. Vidite sami šta vam se više isplati. Vrijeme je da konačno građani shvate da moramo biti zaštićeni ne bacajući pare bar na to što su obavezni da nam besplatno obezbijede, jer hvala bogu toliko godina smo ovoj državi uplaćivali pare za zdravstveno osiguranje.

Zato, ako ste nam svih ovih godina oduzeli pravo da jedemo ono što bismo možda željeli a ne možemo, da vidimo ono što bismo voljeli a ne možemo, da odemo tamo gdje bismo htjeli a ne možemo, poručujemo da nam maskama ne možete zatvoriti usta da ne pričamo sa onim sa kim se sretnemo poslije dužeg vremena u tim zatvorenim objektima. A ako i to hoćete, onda ih dijelite besplatno pa ćemo ih stavljati i ipak pričati. JER SLOBODU GOVORA NAM NE MOŽETE ODUZETI!

(Autorka je poslanica Radničke partije u Skupštini Crne Gore)