Mandušić na poligrafu

Piše: Ivan Lukovac

(procurele skrivane informacije iz Specijalnog državnog tužilaštva)

U transkriptu iskaza svjedoka saradnika Vuka Mandušića kodno ime „ćetnik“ koji je dao pred Specijalnim državnim tužiocem Milivojem Katnićem ( pasioniranim ljubiteljem epike, epske fantastike i književnosti za djecu i omladinu) pobliže je je objašnjen nemili događaj koji se desio u Progonovićima, koncem 17 vijeka.

Po Mandušićevom svedočenju, lokalni Turci su bili krenuli na piknik, bio je vikend i riješili su da protegnu noge uz Lješansku Nahiju. Svuda su nailazili na topao doček. Građani lješanskih sela su im iskazivati tradicionalno gostoprimstvo. Sir, smokve, pita, čuvena lješanska loza, brendirani proizvodi bili su u vrhu onog što su najradije gutali. Bilo je i vina, ali zbog poznatih verskih razloga Turci ga nijesu obidovali. . I kad su se popeli do samog vrha nahije desio se incident. Ispred čuvene kule Radunove se zbilo komešanje.

Radun je, naime na kulu, mimo svih propisa, istakao ručno sašivenu, improvizovanu zastavu trobojku sa četiri ocila, želeći na taj način da provocira mirne Turke. Ni nakon više upozorenja da skine zastavu druge države nije postupio po naređenju. Čak se sa jednog prozora kule pojavila jedna živahna ženica i okupljenim mirnim građanima pokazala srednji prst.

To je bila kap koja je prelila čašu.

Svjedok saradnik tvrdi da su Turci bili isprovicirani nedoličnim ponašanjem pomenutog dvojca.

I dok je načelnik podgoričke komunalne policije Šukrija Žuti Serhatlić senior, sasvim u duhu zakona, pisao prekršajnu prijavu iznebuha je zapucao pomenuti Radun i liješio života sedam nedužnih građana turske nacionalnosti na oboru od kuće.

Mandušić tvrdi da su Turci bili nenaoružani, da su bili krenuli na roštilj, da su kod sebe imali samo plastični escajg kupljen u Voli hipermarketu u Gornjim Kokotima. Meso, salatu i ostalu infrastrukturu neophodnu za gozbu kupovali su uzgred kod svojih provjerenih kooperanata koji se bave organskom priizvodnjom.

Mandušić tvrdi da su Radun i njegova žena, po svoj prilici se zove Ljubica, iskoristili zbunjenost okupljenih Turaka, zapalili kuću, da bi uklonili sve forenzičke tragove i smaglili u nepoznatom pravcu.

Kad su se Turci pribrali već je bilo kasno.

Najnovije svedočenje pomenutog svjedoka saradnika, treba li podsećati, baca sasvim novo svijetlo na inkriminisani događaj.

U prvoj verziji njegovog iskaza činjenice tj njegovo viđenje istih, a koji se nalaze u sudskom spisu pod imenom Gorski vijenac sve je bitno drugačije.

Prvi svjedočenje je dato, tvrdi Mandušić pod neizdrživim vladičinim pritiskom.

Čak ga je finansijski ucjenjivao, ne želeći da mu nadoknadi štetu koju je pretrpio prilikom nemilog događaja. Mandušić je donio slomljen džeferdar, kako tvrdi neprocjenljive vrijednosti.

Specijalni državni tužilac Katnić je vrlo ažurno, sistematski pristupio čitavom slučaju. Pripremaju ći se studiozno on je toliko puta pročitao prvobitni iskaz pomenutog Mandušića da ga je naučio napamet. I ne mali put mu ga, s tim u vezi, nabio na nos.

Škrgućući zubima, pominjući ćetničku majku, autobuse, proterivanje i sl Katnić je neprekidno siktao:

„Puču puške lješanskom nahijom
Mislim idu Turci u harače
Pa na raju stravu udaraju
Kad boj čujem u Progonoviće
Te ja potec’ sa onom družinom
A kad tamo muka i nevolja
Udarilo dvjesta haračlija
Poturice ljuta Arnauta
Na krvavu Radunovu kulu..“

Katnić je u bijesu, crven u licu, najvećma „odlepio “ na politički nekorektnu sintagmu „poturice ljuta Arnauta“.

Insistirao je da se to promptno ukloni i da u svedočenju mora da stoji formulacija da su u pitanju bili mirni građani koji su krenuli na piknik tj roštilj, da su, što nije bez značaja, po njegovoj procjeni to čestiti i uzorni preci današnjih tzv tradicionalnih koalicionih partnera, njegovog poslodavca „od svake i najmanje sumnje udaljenog“ prezidenta Đukanovića.

Radunu se na teret, osim višestrukog ubistva, bezmalo genocida, na teret stavlja i raspirivanje međunacionalne i međuvjerske netolerancije, što bi ako se dokaže moglo rezultirati i doživotnom robijom i automatskim protjerivanjem iz deseteračke verzije pomenutog događaja.

Ljubica je zasad pod optužbom za zločinačko udruživanje protiv države, njenog ustavnog poretka, zdravlja i života više ljudi.

Pomenuta gestikulacija, kada je ničim izazvana, okupljenim građanima pokazala srednji prst je bar zasad kvalifikovana kao govor mržnje.

I tu Radunovim i Ljubičinim problemima sa zakonom nije kraj.

Ukoliko se dokažu navodi optužnice, a koje je svjedok Mandušić dodatno osnažio, biće u obavezi da solidarno obeštete, plate, alimentiraju rekonstrukciju objekta koji je izgorio tzv Radunove kule, a koja je po novom DUP – u planirana kao ljetnjikovac sadašnjeg načelnika podgoričke komunalne policije Šukrije Serhatlića juniora (naravno žutog)

Kako bi odagnao sve sumnje, a one nijesu male, Mandušić je spreman da se podvrgne poligrafu, stoji u transkriptu njegovog najnovijeg svedočenja, a koji je državnim pečatom verifikovao SDT Katnić.