Manastir Praskvica – Duša Paštrovića (III dio): Vjerski, politički i kulturni centar (video)

Osim ilirskih, grčkih i rimskih kulturnih slojeva, u Paštrovićima danas ima više od pedeset pravoslavnih crkava i crkvina i pet manastirskih kompleksa. Upravo paštrovski manastiri, o kojima šira javnost ne raspolaže potpunim i pravim informacijama, predstavljaju najvrednije spomenike kulture u oblasti.

U neposrednoj blizini Jadranske magistrale, iznad grada hotela Sveti Stefan, nalazi se Praskvica, najčuveniji i najznačajniji paštrovski manastir. Stotinama godina to svetilište predstavlja vjerski, politički i kulturni centar Paštrovića. U njemu su se donosile sudbonosne političke odluke, vaspitavale generacije u manastirskoj školi, freskopisalo, iluminiralo i ikonopisalo. Prema narodnoj tradiciji, godinom osnivanja Praskvice smatra se 1050 – pretpostavljeno vrijeme izgradnje manje manstirske crkve. Sadašnji kompleks Praskvice sastoji se od dvije crkve – manje, posvećene Sv. Trojici i veće, posvećene Sv. Nikoli; zgrade konaka; objekta stare škole i manastirskog groblja. Ime svetilišta potiče iz duboke starine i izvedeno je prema nazivu istoimenog izvora čija je voda imala ukus praske odnosno breskve.

Glavna manastirska crkva, posvećena Sv. Nikoli, prostrana jednobrodna građevina sa osmostranom kupolom, izgrađena je, ali u drugačijem obliku od sadašnjeg, početkom XV vijeka zaslugom zetskog gospodara Balše III, paštrovskih duhovnika i žitelja. Ta stara građevina razrušena je 1812. godine, kada su je, prilikom napada na Paštroviće, opustošili i opljačkali francuski vojnici. Tada je uništen veći dio arhiva vjekovima čuvanog i prikupljanog u manastiru i otišao u nepovrat veliki broj neprocjenjivih istorijskih podataka o životu paštrovskog kraja. U Paštrovićima i dan-danas, posebno stariji ljudi, pričaju da se tada more – od Miločera, plaže koja se nalazi ispod manastira, pa sve do Budve – bijelilo od pobacanih dokumenata.

Sadašnji monumentalni hram rezultat je obnove iz 1847. godine, za koju je inicijativu dao jeromonah Josif Mitrović, iguman manastira Sinesija Davidovića i svih Paštrovića. Druga manastirska crkva, posvećena Sv. Trojici, za koju legende tvrde da potiče iz polovine XI vijeka, obnovljena je u drugoj polovini XVII vijeka. I pored činjenice da je manastir teško stradao u pomenutom francuskom pohodu, sačuvani korpus fresko-slikarstva iz XVI i XVII vijeka, stare ikone, arhivski dokumenti, djela primijenjene umjetnosti, stara arhitektura, svjedoče o bogatstvu i slavi tog čuvenog paštrovskog svetilišta.

Iznad manastira Praskivica, prema Čelobrdu, koje štiti manastir sa sjeverne strane, vijuga u kamenu uklesan uzan put. Priča se da ga je napravio monah Jegor Stroganov, nekada ruski plemić, koji je živio isposničkim životom, zavjetovan na ćutanje. Imao je jednu kćerku, koja ga je dugo tražila. Našavši ga u manastiru, preobukla se u kaluđera i počela da živi u Praskvici. Sa ocem nije razgovarala, poštujući njegov zavjet. Poslije izvjesnog vremena teško se razboljela i, predosjećajući svoj kraj, ispovijedila se igumanu Savi Ljubiši. On je pozvao Jegora i rekao mu da je „kaluđer“ njegova kćerka. Požurio je da je vidi, a ona je, od uzbuđenja, umrla na očevim rukama. Od tuge za njom i Jegor je ubrzo umro. Oboje su sahranjeni na manastirskom groblju.

Piše: Aleksandar Čilikov

Feljton o manastiru Praskvica izaći će u 15 nastavaka.

[youtuber youtube=’http://www.youtube.com/watch?v=2iR6wUm4vTI’]