Mala Antanta
1 min read
Priredio: Miomir Đurišić
Na današnji dan, 16. februara 1933. godine zbog straha od sve češćih njemačkih prijetnji Jugoslavija, Čehoslovačka i Rumunija reorganizovale su odbrambeni savez Malu Antantu, koja je dobila Savjet sastavljen od ministara inostranih poslova.
Njemačka okupacija Čehoslovačke u martu 1939. godine praktično je ugasila savez, koji je saradnjom Jugoslavije i Rumunije još neko vrijeme životario, ali je slomom Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu, poslije napada nacističke Njemačke u aprilu 1941. godine, definitivno prestao da postoji.
Interesantno, Francuska se često posmatra kao pozadinska sila koja je stajala iza njenog formiranja zato što je Francuskoj zbog sigurnosti bila potrebna zamjena za Rusku imperiju na istočnim i južnim granicama Njemačke, “sanitarni kordon” koji će da obuzdava najveću germansku državu. Zvanični Pariz je sa Malom Antantom potpisao niz vojnih sporazuma. Mala Antanta je u međuratnom periodu smatrana za “petu silu u Evropi”, a formirana je prije svega sa ciljem da obuzda Mađarsku kao i da spriječi potencijalnu habzburšku restauraciju.
Vremenom se savezništvo produbilo tako da se može smatrati svojevrsnom prethodnicom Evropske unije. Svoju prvu i jedinu pobjedu ostvarila je 1921. godine bez ispaljenog metka kada se iz Švajcarske u Mađarsku vratio Karl IV od Ugarske, starješina svježe rasprijestoljene kuće Habzburg, poslednji car i kralj Austrougarske monarhije.
Karl, koji nikad nije abdicirao, u Budimpešti je položio pravo na ugarski tron koji je bio de fakto upražnjen ali de jure vjerovatno njegov (Mađarska je i dalje bila zvanično kraljevina). Pošto nije dobio podršku ni regenta, admirala Mikloša Hortija, niti Male Antante, povukao se. Međutim, oktobra iste godine vraća se u Budimpeštu i obnavlja svoje pretenzije.
Ovoga puta, ima podršku moćne struje u vojsci. Mala Antanta pod palicom Edvarda Beneša reaguje hitro: Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, Čehoslovačka i Rumunija počinju mobilizaciju svojih oružanih snaga i njihova invazija na Mađarsku postaje pitanje trenutka. Evropske sile takođe neodobravaju povratak Karla IV na prijesto Ugarskog Kraljevstva. Mađarska zato nema izbora: njene snage guše otpor Karlovih pristalica i hapse ga. Nakon toga mađarska vlada donosi odluku kojim poništava Karlova suverena prava na prijesto. Karl je preminuo aprila naredne godine. Bila je to velika pobjeda Male Antante, možda i jedina.
Stvari su počele da idu loše početkom 1936. godine kada Francuska nije reagovala u trenutku koji će se pokazati kao presudan za izbijanje Drugog svjetskog rata, kada se Hitler kockao i remilitarizovao Rajnsku oblast kršeći Versajski sporazum. Ovaj čin je potpuno poremetio odnos snaga u Srednjoj Evropi i sasjekao francusku prijetnju mogućom vojnom intervencijom u slučaju vođenja samostalne njemačke spoljne politike, čime je Hitler praktično dobio odriješene ruke. Mala Antanta je Bledskim sporazumom dozvolila Mađarskoj da se ponovo naoruža, nakon čega se ova organizacija raspala, prije svega onda kada su velike sile Minhenskim sporazumom predale Hitleru Sudetsku oblast u Češkoj. Nekoliko mjeseci kasnije okupirao je i ostatak te države.
Mala Antanta nije prethodnica Europske Unije, već pokušaj da se panslavizacijom zaustavi trošenje Slovena zarad interesa Rajha, a što se u naša vremena vidi jasno.
Mala Antanta je trebala da ima oslonac u Velikoj Antanti, koja je nestala revolucijom u Rusiji i evolucijom u Francuskoj. Vojni savez Male Antante je trebao da preraste u neki vid konfederacije koji bi se širio i na druge Slovenske prostore.
Odmah nakon formiranja MA, u Čehoslovačkoj se formira episkopija SPC koja se omasovljuje i širi veoma brzo, jer tada Česi nisu bili razvaljeni zapadnim vrednostima, već su znali ko su i odakle su tu.
Mala Antanta je izgubila moć ubistvom Kralja Aleksandra ali i ubistvom Luj Bartua, a taj dan se treba smatrati početkom 2sr, jer je operaciju Tevtonski Mač planirala i izvela tek nastala nacistička Nemačka. Sve učesnice 1sr su znale da 1918 rat nije svršen, već pauziran.
Danas treba obratiti pažnju na saradnju Srbije, Mađarske i Slovačke.