Iako evropski ministri na novembarskom okupljanju u Briselu nisu pozdravili ovacijama „non-pejper“ Emanuela Makrona za promjenu pravila igre u procesu proširenja EU, francuski predsjednik ne odustaje od stvaranja jakog fronta u Uniji kako bi progurao svoj predlog.

Kako saznajemo, na Makronovoj liniji trenutno su samo najtvrdokornije članice kada je reč o proširenju – Holandija i Danska. Zato je šef francuske države diplomatsko ubeđivanje najviše usmjerio ka Berlinu, koji do sada nije pokazao previše entuzijazma za njegove ideje.

Makron, očigledno, ne traži samo saveznike u okviru EU, već u ispravnost svog predloga pokušava da ubijedi i države kandidate za članstvo. Tako je prije nekoliko dana, na završetku samita NATO u Londonu, poručio da je dosadašnja procedura pregovora o proširenju „birokratska, konfuzna i nejasna“:

„Evo, pitajte Srbe da li se njihov život promijenio otvaranjem novih poglavlja? Ne bih rekao.“

Ministar za evropske integracije Jadranka Joksimović kaže, za „Novosti“, da je EU od svog nastanka, a to upravo najbolje Francuska zna, po svom institucionalnom ustrojstvu birokratska, i tako se i razvijala. Ona podsjeća da je pregovarački proces za Srbiju veoma striktan, sa mehanizmima suspenzije i posebnog praćenja poglavlja 23 i 24, tj. vladavine prava, prilično je spor, kao i da je pregovarački okvir sa Srbijom jasan:

„Konfuzija i nejasnoće postoje samo u domenu političke volje u pojedinim članicama, da li uopšte žele proširenje i osnaživanje EU. Građani Srbije i te kako osjećaju korist od svakog poglavlja koje otvorimo, jer se onda u svakom pogledu, i zakonodavnom i u praksi, produbljuju ozbiljne reforme u svakoj oblasti koja se tiče i životnih i radnih uslova naših građana, regulisanim na onaj način kako je to uređeno u zemljama EU. Uz to, svako novo poglavlje koje otvorimo signal je da se reforme sprovode, da je država stabilno na EU putu, i da će investitori otuda lakše ulagati.“

Suzana Grubješić, iz Centra za spoljnu politiku, kaže da bi, u vezi sa debatom o politici proširenja i Makronovom izjavom da od otvaranja poglavlja Srbi nisu videli neku naročitu korist, rješenje moglo da bude ubrzanje procesa:

„Naročito bi bila važna dostupnost strukturnih i kohezionih fondova prije formalnog ulaska u EU, jer sve zemlje članice, a naročito siromašnije, i te kako imaju koristi od njih. Proširenje ne treba da bude kolateralna šteta bitke za prevlast u EU.“

Da se iza Makronovog stava krije i borba za lidersku poziciju u Uniji, smatra diplomata u penziji Milovan Božinović:

„Ono što sad već svi vide – da ovim putem kandidati za članstvo neće još dugo stići do cilja, Makron ima petlje da otvoreno kaže. Da bi se uopšte vidJela neka korist od poglavlja, neko bi morao da nam kaže na kom smo dIJelu tog puta, a to u ovom trenutku niko ne zna.“

Nespremni ušli u Uniju

Joksimovićeva smatra da je možda bolje da Francuska upita građane zemalja koje su u skorije vrijeme postale članice – a za koje se Pariz zdušno zalagao da što prije uđu u EU – zašto nisu ušle potpuno spremne, pa sad ne osejćaju velike koristi od članstva:

„Srbija hoće da bude spremna i funkcionalna država EU i ne tražimo nikakve prečice, već samo fer i pošten tretman.“