Makedonija nikomu ne ja davame, Makedonija nikomu ne ja prodavame
1 min read
Aleksandar Živković
Njihov predsjednički izbor, vjerujem, nije i naš, izbor građana Srbije i Crne Gore. Uz sve političke razlike, građani su dovoljno pismeni da shvataju da se otvaranjem makedonskog fronta otvara vrlo vjerovatan opšti balkanski rat.
Naslov ovog teksta uzvikivalo je sinoć više hiljada Skopljanaca po snježnom vremenu, u zavejanoj Makedoniji u kojoj se nije mogao napraviti veći protest. Ali, većih protesta, a ne daj Bože i obračuna, biće, kada gora ozeleni.
Može premijer Zaev sam sebe da demantuje i po četiri puta u jednom danu, ali Makedonci su se oprijedelili: nema trgovanja sa NATO i Grcima oko imena, nema predavanja jezika i crkve Bugarima, nema dvojezičnosti na čitavoj teritoriji, kao uvodu u podjelu zemlje između Albanije i Bugarske. Neka Englezi mešetare, neka Rusi analiziraju, neka se Ameri baškare u svojim fortifikacijama koje nazivaju ambasadama, komiti neće da izvrše, kao što reče naš ministar spoljnih poslova, harikiri.
Dogorjelo je do nokata, nema nazad. „Šarene revolucije“ i EU laže su potpuno ogoljene.
Pobunu Makedonaca, naroda kome preti da ostane bez imena i države, predvodi mitropolit povardarski g. Agatangel. On je jedini imao hrabrosti da se suprotstavi zavjereničkoj bugarskoj klici u MPC i čitavoj državi, pa ima i moralno pravo da se suprotstavi Cipras-Zaevljevoj kombinatorici.
Šta za to vrijeme rade države Srbija i Crna Gora, koje su od 1912. i 1913. godine garanti cjelokupnosti vardarskog dijela Makedonije, uloge koje niko ne može da ih oslobodi ni pred istorijom ni pred međunarodnim pravom?
Predsjednik Srbije, malo-malo, trči na poklonjenje u Sofiju, neki čuveni gasovodi i putevi na kojima će putarinu naplaćivati Albanci. Njemu je velika i sadašnja Srbija, kamoli još da brine o Makedoniji. Predsjednik Crne Gore, sa pobunjenim dijelom Srbije pravi pakt o predavanju Haradinajevom Dukađinu mučeničke Velike i Murina. Zna on dobro da te NATO garantije o granicama ničemu ne služe i jedva čeka da otrsi mandat da ne preda i Ulcinj i Tuzi.
Njihov predsjednički izbor, vjerujem, nije i naš, izbor građana Srbije i Crne Gore. Uz sve političke razlike, građani su dovoljno pismeni da shvataju da se otvaranjem makedonskog fronta otvara vrlo vjerovatan opšti balkanski rat. Filosof Časlav Koprivica je proročki rekao u Matici srpskoj „unutrašnji dijalog, i to isključivo o taktičkim pitanjima, može da se vodi samo u Generalštabu“.
Prevencija je najbolja odbrana. Još nije kasno da izbjegnemo novu katastrofu. Za sada je dovoljno da ponovimo: „Makedonija nikomu ne ja davame.“
Ako to ipak učinimo, snabdejmo se dovoljnim dozama kinina i vakcina protiv tropskih bolesti, i krenimo u mirovne misije po centralnoj Africi.
Oni su danas Bugari,Grci,bilo što-samo Srbi da nisu
Dušu ću ogriješiti, dani bi mi valjali da ih sve pobrojim …
Srpsku komitska četu vardarskog vojvode DušAna Rada Radivojevića, stotinu njegovu junačku, kako svaki ima svoje dični ime …
Sofiju Jovanović, brze i precizne ruke, Staniju Stanu Kučevsku, jedinu ženu, komitsku vojvodu, koja uzapti turske zaprtije, povede ih u Planinu kučevsku, da se nikad ne vrate oklen su dolazili …
Silne vojvode i čete iz Pčinje, Povardarja, otud vascijele Stare Srbije, ne na stotine na hiljade … U onog junačkog kosovskog zavjetnika Lazara Kujundžića iz carskog srpskog vinogorja Velike ‘Oče …
Sve one srpske vojvode iz Stare Srbije, Maćedonije, koji jedva stadoše u objektiv francuskih novinara, koji će u “ Le Monde “ da ih potpišu : “ Les shefs des bandes commites Serbs“ … Zadivljeni, o njima pišu!
Kako Boga nema da ih sve popišem, zasad ovdje stajem, da nekom drugom prilikom nastavim.
… Kako jedva čekam.
… Cene Marković, Jovan Cvetovi Dolgač, Rista Stefanović Starački, Gligor Sokolović, on kao Planina, Temko Ilić, Đorđe Drimkolski Cvetković, đe hodi tu travan ne raste, Radeviću Dušan Vardarski, mal’, ama ubojit, Silni, Azgan, prozvali ga Arnauti, Mihajlo Josifović, Todor Krstić Algunjski, Borivoje Jovanović Brana, Stojan Simonović Koruba, Cene Marković, Jovan Cvetković Dolgački, Spasa Pavlović Gardački, još na stotine takvih! … Još poboljih, kakvih bi se i naša najljepša Planina poželjela …
Ispred njih div- junak, Gospodin, komita, a Gospidin, vojvoda Micko Krstić, drug mu po svemu, vojvoda Jovan Stojković Babunski, ljepota ljudska, vila gorska, i isprijed svih njih, otud, vojvoda Tankosiću!
Jednom ih naljute Turci, pa ovi, pa oni u inat za vrijeme Hurijeta 1908. godine a srpskim zastavama uskoče sred Skoplja!??? Turcima nos da okinu!
Južnosrbijanci, Maćedonski Srbi, komite srpske ; Turcima su vrijeme i puteve kojim mogu ići, određivali, kako to ni mi nijesmo!
Jesu li to oni srbijanci koje odovud novocrnogorci, Montenegrini svako malo opadaju i vrijeđaju … Ciganima nazivaju, Bože me oprosti!???
Jesu li to ovi današnji Makedonci, koji su, žalosti, njihovi potomci!???
Zato ja ponavljam, ponavljaću dok sam živ : kuku nama s nama!!!
Za sto godina sve smo upustili : od srpskog primorja, preko srpske Maćedonije, do srpske Šumadije!
… I zna li neko za ove Srbe iz Maćedonije od kojih je drhtao Stabol, glavu saginjala Sofija, iako i Turci i Bugari biše zor-junaci!
Ali jedni su i jedini Srbi Maćedonski, komite, kakve srpstvo nije imalo!
Slava njima, a mi, svi mi da se postidimo!
… Kada se jednom ono uljutiše, sred Hurijeta, ladno pribiše sred Skoplja da pobodu srpsku trobojku!!!
A mi, ko smo mi …
Ha, komite!
Ha, Srbite, makar bivši Srbite … Od Mećedonije junačke!
Bombe kada frljate i krenete na goli nož, ni najljepša pjesma ne može da opjeva …
Dok ste Srbi bili …
Drhtali su pred vama grdni Blgarite i silnite Otomanci! Od Pčinje, kroz Polog do Strumice i Valandova, sve je mrzlo pred vama!!!
Planine su pomjerale pred vama! Plahe vode su mijenjale korito, uz strm su pele, bježale pred tučnom nogom komitskom, Srbinovom! Sve je drhtalo i pred vama bježalo!
I one, gorske vode, uplašene, i svi oni tuđi, sve i svi, velikome je strahu bilod : Evo ih idu komite!, Kad nagrnete junaci su gaće su punili! Pod crnu zemlju se krili i potiho došaptavali … Evo, evo ih, idu Maćedonci! Srpske komite, evo ih idu!!! Evo ih kako prikradaju, sad će bombe da odšrafe zubima, da ih bace, da ih frljaju, kao zrelu krušku karamanku, hoće! Komite su to, maćedonske. Srpske su one!… Pa će onda noževe da trgaju, golite bodeži od pasot da trgaju, pa će onda da trupe, da survaju niza planinu, niko im uteći neće!!! Bježte dok još možete – junaka je luda rodila majka, maćedonskog, srpskoga komitu, u srpsku Maćedoniju … Od koga se straše i ovi i oni, koji gođ da su!
Tako je bilo, dok ste Srbi bili …
Od Jovana, Jovanovići, od Trajka, Trajkovići, od Micka, Mickovići, od Stavre, Stavrovići …
Onda bili …
Sade ste Jovanovski, Trajkovski, Mickovski, Stavrovski …
Kako se u to “ ski „pogubi vaše časno maćedonsko, srpsko ime, od koga je drhtao junački Bugarin i silni Turčin!
Nijeste više oni što ste jednom bili ; krv u oči svakom tuđinu, kao što ni mi.nijesmo!
… Nepobedni Maćedonci!
Kada ste ono jednom bili srpske komite, u isto jednu najljepšu Planinu, kakva je ova naša, koja je još ljepša od svake najljepše!
Kada ste bili … Onda, u ona veličajna vremena.
Nego, ako vam je za utjehu, ovdje je još grđe.
Fukara je i ođe namah zacarila, divan izmetnula visoko među sokolove, Srbinu je ukrala Planinu!
Kako to nije dobro! Kako zbog toga nikom dobro biti neće, kao što nikada i nije!
Za vas ne znam, ama ođe je svako, svaki ko se uz našu najljepšu Planinu ispinjao, svaki je, prije, ili kasnije – oburvao, u ambise naše strvisao.
A vi čuvajte vašu, koja je jednom bila i naša, onda jednom i vaša i naša : čuvajte Makedoniju, Maćedoniju, nikome je ne davajte, nikome neprodavajte!
Kako vam ja želim da u tome uspijete, sproću svega što je jednom bilo!
… Sve da vi i ne znate, da nećete da znate, taman kao ovo ođe Montenegrina, jednom ste i vi bili mi! Pa je meni milo, svakako je meni drago, da se bijede kurtališete!
A što se tiče onoga što je jednom i kako je jednom bilo –
niko nije rekao …
Niko rekao nije, da ono što je jednom bilo, neće nikad da se vrati, da se povrati!
Neka vas dobra sreća prati braćo Maćedonci! … Jednom ćemo i mi i vi da budemo bolji! A onda …
,,Uz sve političke razlike, građani su dovoljno pismeni da shvataju da se otvaranjem makedonskog fronta otvara vrlo vjerovatan opšti balkanski rat.“
Nemojmo precenjivati apatične, hipnotisane i ravnodušne građane. Većina njih je nesvesna vremena u kom se živi. Kada se budu probudili i trgnuli biće kasno za pobunu. Kada ćemo se opametiti?
More kako priznavuvaste Kosovo?Deka li je toa da se uvlakyvate na shiptarite,e pa kusajte ga toa sto go skuvaste.
Svak se na svoju mast przi
Dobro si im rekao
Ali su oni napravili gresku prije toga, kad su poceli sa separatizmom. Onda je sve ostalo islo po predvidjenom redu. Htjeli su od vecine da budu manjina tj ljeba preko pogace