„Ljudi srpske crkve“ Svetlane Lugaskaje – pečat srpsko-ruskog jedinstva

U prepunoj knjižari Matice srpske u Podgorici sinoć je održana promocija knjige ,,Ljudi srpske crkve,, autorke Svetlane Luganske iz Rusije u organizaciji Kluba Crne Gore i Srbije i Matice srpske – Društvo članova u Crnoj Gori.

Luganskaja, rođena Moskovljanka, ganuta sudbinom srpskog naroda, zdušno se zalaže da svoje utiske prenese svojim sugrađanima i zato prevodi i objavljuje srpske crkvene i istorijske knjige i intervjue sa znamenitim ličnostima.

Luganskaja, koja je završila više fakulteta, među kojima i teološki, kazala je da je jedan njen susret sa knjigom mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija imao presudan uticaj na nju.

„Na fakultetu teologije, naš profesor, koji je predavao pedagogiju, vratio se iz Srbije, dao mi jednu knjigu i rekao: „Prevedi ovih nekoliko članaka za mene”. To je bila knjiga „Osnove pravoslavnog vaspitanja”, mitropolita Amfilohija Radovića. Počnem da prevodim i – ne mogu da stanem! Kažem to svom duhovniku i on mi predloži da prevedem sve, pa ćemo videti šta ćemo s tim. Tako i uradim, i oduševim se. Tada sam bila na početku svog crkvenog života, i na moju sreću, našla sam puno odgovora na razna pitanja, na koja do tada nigdje nijesam mogla da ih nađem“, kazala je ona.

Luganskaja je navela da je potom posjetila Crnu Goru i upoznala mitropolita Amfilohija od koga je dobila blagoslov za dalji rad.

On je krije da ima jake motive što toliko zdušno prevodi i objavljuje srpske crkvene knjige.

„Ovde ljudi vole ruski narod, ali emocije nijesu na isti način uzvraćene. S obzirom na vašu ljubav i iskrenost, trebalo bi da mi Rusi budemo odgovorniji prema Srbima“, istakla je Luganskaja.

Srbija me duhovno spasila

Ona je ukazala da knjiga „Ljudi srpske crkve“ nije u granicama samo vjerske priče, iako je razgovarala sa crkvenim ljudima, patrijarhom, dva episkopa,  parohom, arhimandritom, monahom, monahinjom, popadijom…već ima širu priču na planu još boljeg srpsko-ruskog upoznavanja.

„U sivilu komunističkog sovjetskog perioda Srbija me je duhovno spasila. Mada je i kod vas bila dosta tragična situacija, i vi ste patili mnogo, nekako ste se drugačije nosili s tim. Kroz muziku, kroz pozorište, kroz knjige, a najviše kroz druženje sa ljudima, mojim kolegama i prijateljima iz Srbije, i srpskom crkvom, mitropolitom Amfilohijem.  Oni su mi pružali toliko ljubavi i podrške, pogotovo su brinuli kada sam se u jednom momentu, 2005. godine, ozbiljno razboljela. Karcinom, gubljenje vida, jedna operacija, pa druga, treća, četvrta..brojala sam do deset, pa poslije prestala. Zahvaljujući tim plemenitim ljudima ja, eto, sada sjedim ovde sa vama“, kazala je Luganskaja.

I pored velikih problema sa vidom, ona ne prestaje da radi.

„Radim koliko god mogu, jer to volim. Trudim se da se odužim Srbiji. Da bi slika o Srbiji, o narodu, o kulturi i tradiciji bila kompletnija. Hoću da nastavim sa intervjuima i sa raznim drugim ljudima, nevezano samo za crkvu“,  najavljuje Luganskaja.

Džomić: Svjedok pravoslavnog zajedništva

Protojerej Velibor Džomić zahvalio se Svetlani Luganskoj na predanom višegodišnjem radu na planu utvrđivanja duhovne veze između Srba i Rusa.

„Jedno od brojnih svedočanstava te veze, te duhovne zajednice Srba i Rusa kroz Crkvu Hristovu, jeste i nova knjiga Svetlane Luganske“, istakao je on, dodajući da autorka tom knjigom nastavlja svoj put kao pravoslavna spisateljica, filolog, prevodilac i kao publicista.

On je naveo da je knjiga je posvećena 900. godišnjici rođenja Stefana Nemanje – prepodobnog Simeona Mirotočivog, 120. godišnjici rođenja prepodobnog Justina Ćelijskog, 100. godišnjici rođenja blaženopočivšeg patrijarha srpskog Pavla, 100. godišnjici od početka Prvog svjetskog rata, 70. godišnjici od tzv. ”savezničkog” krvavog bombardovanja Beograda, srbijanskih i crnogorskih gradova na Vaskrs 1944. godine i 15. godišnjici od još krvavijeg bombardovanja Jugoslavnije od članica NATO pakta.

„Neki su danas zaboravili neke od ovih važnih godišnjica ili im namjerno daju pogrešna tumačenja, ali nas je Svetlana Luganska, posvetom u svojoj knjizi, ne samo podsjetila na te važne datume nego i podstakla na pamćenje i nezaborav“, istakao je Džomić

On je naveo da je Svetlana Luganska godinama svjedok neprekinutog pravoslavnog jedinstva, duhovnih i kulturnih veza naših pravoslavnih naroda.

„Knjiga ”Ljudi srpske crkve” ne bi prošla nezapaženo da se pojavila u bilo kom periodu naše krštene istorije. Ali, posebno je značajna u ovom vremenu i nama danas kada svjetski silnici na svaki način, a posebno silom, ucjenama i pritiskom, nastoje da okrenu Srbe od Rusa kad već ne mogu da okrenu Ruse od Srba. Na sceni je pokušaj kome neki površni ljudi iz našeg naroda ne pridaju važnost, a koji nije nimalo bezazlen, jer je svakom normalnom čovjeku danas jasno da je cilj tih pritisaka i ucjena trajnom raskidu viševjekovnih duhovnih, kulturnih i političkih veza između Rusije, Srbije i Crne Gore“, kazao je Džomić.

Pritisci na Srbe da se odreknu Rusa

Prema njegovim riječima, svjetski silnici još uvijek nijesu shvatili da takav poduhvat nije uspio ni u vrijeme Austro-ugarske, ali ni u vrijeme Adolfa Hitlera i Josipa Broza.

„Ali, bojim se da i nekima od onih koji danas imaju najveću odgovornost nije jasna ne samo suština takvih sumanutih pokušaja nego i njihovih posledica“, kazao je Džomić.

Dodao je da ga knjiga Svetlane Luganske neprestano nagoni da postavim više pitanja: ko i u ime čega ima pravo da prekine viševjekovne duhovne, istorijske i kulturne veze Rusije, Srbije i Crne Gore?

„Da li smo svjesni odgovornosti koju pred Bogom, istorijom i sopstvenim potomstvom preuzimamo u slučaju da, ne daj Bože, postanemo saučesnici u tom poduhvatu? Da li imamo pravo da pokidamo duhovne, istorijske i kulturne veze sa Rusijom? Da li imamo pravo da pogazimo zavete svojih predaka zarad sitnih, trenutnih interesa“, upitao je Džomić.

Kako je istakao, knjiga Svetlane Luganske svjedoči to neprekinuto jedinstvo i svakom svojom stranicom ga učvršćuje i u tome vidim veliki značaj ove knjige koja je došla u pravom trenutku.

„Ova knjiga nas podseća da smo jednovjerna i jednokrvna braća, da smo upućeni jedni na druge, da nas veže zajednička prošlost, da na sjedinjuje jedna pravoslavna vjera i da nam nema ni prave budućnosti bez zajedništva u Hristu. To je i jedna od ključnih poruka ove knjige“, kazao je Džomić.

Leković: Vrijedan doprinos istoriji

Žarko Leković rekao je da knjiga Svetlane Luganskaje upoznaje ruskog čitaoca sa ljudima srpske crkve i svakako predstavlja vrijedan doprinos istoriji odnosa dva bratska naroda i na njoj, svakako, ne treba stati, već ova knjiga treba da bude osnova za dalja naučna proučavanja.

„Iako je proučavanje istorije prijateljskih, političkih i kulturnih veza i odnosa između Rusa i Srba i odranije zaokupljalo pažnju i jednih i drugih, a nauka je markirala sve važnije probleme iz tih odnosa, činjenica je da u savremenoj istorijskoj nauci i pored krupnog značaja Rusije za istoriju Srba, pitanje srpsko-ruskih odnosa još uvijek nije cjelovito ni monografsi obrađeno, što otvara i naučni prostor za objavljivanje ovako vrijednih publikacija“, istakao je on.

Leković je naveo da je i knjizi opisano stradanje srpskog naroda, koje se dešava vjekovima i pokoljenjima.

„Ovo djelo zbog svog sadržaja, bogatstva podataka i načina izlaganja ima naročit značaj u današnjem vremenu, kada se suočavamo sa mnoštvom kontraverznih tumačenja, mistifikacija i manipulacija, jer je zasnovano i oslonjeno na priči pouzdanih svjedoka, odnosno ljudi od ogromnog autoriteta koji nam prezentuju istorijske činjenice koje treba da razriješe pogrešno nametnute dileme koje nosi ovo vrijeme, kao i vrijeme u koje su oni živjeli“, kazao je Leković.

Kako je dodao, u svojim odgovorima na postavljena im pitanja oni daju i opis jednog smutnog i prestravljenog vremena koje karakteriše tragika progona Crkve, otimanja njene imovine, stradanja sveštenstva i vjerujućeg naroda, osude Crkve od strane bezbožne ideologije na uništenje.

Rusija će bolje razumjeti Srbiju

„Ateizacija je bila sastavni dio sveukupne državne i partijske politike, od ustavnih rješenja do naučne, obrazovne, prosvetne i kulturne politike. Zato će ovaj zbornik sadašnjim i budućim generacijama biti i svjedočanstvo jednog perioda bogoboračkog i anticrkvenog vremena koji je preživjela Srpska pravoslavna crkva tokom apokaliptičnog 20 vijeka. Ruskoj čitalačkoj publici će omogućiti da lakše razumije aktuelne društvene procese koji se odvijaju na Balkanu“, naveo je Leković.

U prigodnom pratećem programu stihove Njegoša govorio je flumac Gojko Burzanović, a moderator večeri bio je Veljko Račić.

Inače, Svetlana Aleksejevna Luganskaja,  prevodilac srpske duhovne literature, nagrađena je ordenom Svetog Save za značajan doprinos razvoja kulturnih i duhovnih veza između Rusije i Srbije.

Trudom Svetlane Aleksejevne ruski čitaoci su se upoznali sa književnim nasleđem pravoslavnih Srba.

Među njenim prevodima su velika serija djela svetog Nikolaja Srpskog, knjiga mitropolita Amfilohija „Osnove pravoslavnog vaspitanja“, zbornik o srpskim novomučenicima „Slava i bol Srbije“, knjiga o velikom duhovniku Tadeju Vitovničkom – „Mir i radost u Duhu Svetome“, druga djela, mnogobrojni filmovi, članci i referati.