Ljudi od riječi
1 min read
Jovan Lakićević
Piše: Jovan Lakićević
Oduvijek sam cijenio ljude od riječi, pa makar mi se i ne dopadalo ono što čine da bi održali ono što kažu. Radi se, banalno kazano, o pukom spoju misli i riječi.
U svom okruženju imao sam, svojevremeno, u neku ruku jedan zanimljiv slučaj. Riječ je o guslaru, koji je odavno pokojni, a kome sam bar dvaput rekao: „Savo, kod tebe ponajviše cijenim to što svakome kažeš ono što misliš. Nevolja je u tome što veoma često – pogrešno misliš!“
Ovo je, naravno, atipičan slučaj, ali mi stvara izvjesne nedoumice: da li je bolje imati u svojoj blizini, ili vidokrugu, čovjeka koji se tako ponaša, ili nekoga kome su misli, riječi i činjenje u velikom raskoraku?
Dobro, znam da je u ovom sadašnjem nevremenu ponajčešća ona treća vrsta: jedno misle, drugo kažu, a urade nešto sasvim treće. I da je takvih najviše među političarima… I s toga mi se čini pomalo besmislenom priča koju sam započeo, a kojom se ništa ne mijenja.
Ovaj tekst je, zapravo, trebalo da ima drukčiji početak. Recimo, pitam ja komšiju Slavka sinoć, pošto nemam priručni kalendar: „Slaviša, kad će 1.oktobar?“ „Da si živ i zdrav, on je bio i prošao prije četiri-pet dana!“
Pomislio sam u sebi: pa to znači da je aktuelni crnogorski premijer potpisao onaj značajni Temeljni ugovor između SPC i države Crne Gore, kako je, u Patrijaršiji, obećao prije nekoliko mjeseci. On je to vezao, ne znam zbog čega, za 1.oktobar, godišnjicu upokojenja neumrlog Mitropolita Amfilohija!
„Kako li mi je samo to promaklo“, rekoh naglas. „Ništa ti nije promaklo“ – reći će Slavko- „jer, nikakvog potpisa nije ni bilo!“ Valjda sam, zbog Slavka promrmljao: Ne mogu da vjerujem…
Da utješim i mog komšiju i sebe, rekoh: „Ali, premijer nije pomenuo godinu…“
Znao sam, naravno, da ni od obećanja, pa, dakle, ni od potpisa neće biti ništa! Možda ovaj, blago rečeno, čudni premijer, negdje i kod nekoga drži riječ, jer nalogodavci, odnosno te druge adrese, ne trpe prazna obećanja. Što se našeg „publikuma“ tiče, on se samo jednom držao riječi – prilikom smjene ministra Leposavića. Ali, to se, valjda, podudarilo sa naredbom mentora!
Kao mirjanin, računam da imam pravo da znam i kakva je sudbina Zakona o protjerivanju Pravoslavlja iz Crne Gore, kako sam ga, iz milošte, zvao. Poslije prepravki u koaliciji Crno bez bijela i usvajanja u Parlamentu na jedvite jade, URA ga je poslala tzv Ustavnom sudu , valjda na „poslednju provjeru“(!) Biće da nijesu znali da kompletiranje i ovog nazovi suda (koji odavno „nema kvoruma“), može da potraje i više godina! Zakon, dakle, drugovi i gospodo, i dalje nije u funkciji… Biću srećan ako me neko razuvjeri i kaže da nijesam u pravu!
„Moja Crna i sve crnja Goro…
Pročitajte JOŠ:
