Ljosa: Politička korektnost je napad na slobodu, a njeni su advokati sitni, neautentični čovječuljci

„Kulturni je establišment i narativ, nažalost, oduvijek kontrolirala ljevica. Ako niste ljevičar, nećete prosperirati u kulturnom životu. Kulturni je život praktično u čitavom svijetu pod patronatom ljevice. To više uopšte nije ni pitanje, to je naprosto nepobitna činjenica. Možemo tek eventualno diskutovati o kakvom je nivou ljevičarenja riječ“, izjavio je u intervjuu za Jutarnji peruanski Nobelovac Mario Vargas Ljosa.

Osvrnuvši se na literaturu današnjice, ocijenio je da nikada u istoriji nismo izdavali toliko knjiga, nikada toliko literature na godišnjem nivou nije bilo objavljivano, nikada u prošlosti nismo imali toliko čitatelja, pa ipak kvalitet čitalačke i književne kulture je na najnižim granama koje, kako kaže, pamti za svojeg života.

Kulturni sinonim današnjice nije ideja nego slika

Nikada nismo imali goru publiku! Razlog tome je taj što je kulturni sinonim današnje generacije promijenio uniforme – to više nije ideja, kao što je bila u prošlosti, nego slika! I mislim da iza toga stoji vrlo važan razlog – a to je sveobuhvatna demokratizacija kinematografije, televizije, i sveukupne revolucije slike od početka prošlog vijeka do danas, ocijenio je.

”Ja ne dijelim, recimo, Lipovetskyevu ideju da prvi put u istoriji imamo ‘demokratsku kulturu’, kako je naziva. Ja ne mislim da je to istina. Moja su iskustva i dojmovi drugačiji. Da, slike izazivaju zabavu, bez sumnje, ali ne proizvode kritički senzibilitet koji je nužan ako ne želimo ispijati najgorči talog onoga što Lipovetsky naziva ‘demokratskom kulturom’. Ideje i čitalačka kultura, stvarna čitalačka kultura, proizvode rigidan kritički gard prema institucijama i životu. To je, između ostalog, bio jedan od zadatak literature. Osigurati da ove zaraze, poput današnjeg populizma i radikalnog nacionalizma, više nikada ne ogade čovjeka. Bilo je to, sada smatram, jako naivno za misliti…”

Politička korektnost napad na slobodu, ljubav esencija života

Govoreći o političkoj korektnosti, Nobelovac ističe da je riječ o napadu na slobodu, te da se na taj  način valja odnositi prema tom fenomenu i prema njegovim advokatima: ”Prema fenomenu kao distorziji istine, a prema njegovim advokatima kao sitnim, neautentičnim čovječuljcima.“

Portugalski pjesnik ljubav definiše kao esencijalni sastojak života: “Ono što radiš kao zaljubljen čovjek nalazi te na dubinama gdje konačno možeš spoznati svoju autentičnost i originalnost, ono što jesi kao čovjek! I taj kumulativni efekt transcendira sva zanimanja, sve ekonomske klase, nacije, i javlja se kod svih koji su hrabri ili, s druge strane, jednako važno – imaju sreće da bezuslovno vole. I ovo nisu riječi bačene olako! U mom slučaju, ljubav u 18. i 83. iskustveno je potpuno jednaka. Nema nikakve razlike. Te se stvari otkrivaju čitav život, zaboga, i nisu ograničene nekakvim zrncima u pješčanom satu. No, moraš se adaptirati realnim fizičkim mogućnostima. Srećom, imam svoje pisanje. Tamo radim što hoću“, zaključuje Ljosa.