List „Crnogorac“ 1872: Jedina želja srpskog naroda je ujedinjenje i sloboda!

List „Crnogorac“ 8. januara 1872. godine piše o želji da srpski narod u toj godini vidi ujedinjenje i slobodu. 

„Crnogorac“ opominje da je srpski narod „pocijepan na tolike djelove, a sve veći djelovi pod uticajem tuđinskih vlada“.

Lako je većijem i sretnijijem narodima. Godina dana u životu njihovim nije ništa. Oni su samostalni, svoji, jaki i moćni i dalji napredak svoj mogu bez brige pustiti „tihom i postepenom razvitku“…

Srbinu nije tako. Stupajući u novu godinu, on se uvijek mora da brižno obazre, šta mu ostavlja stara, šta li mu stavlja u izgled nova godina. A to je zato što je srpski narod pocijepan na tolike djelove i što je veći dio pod pritiskom tuđinskijeh  vlada. Zato je Srbinu dan, što je sretnijem godina, pa i deset godina. 

Dođe praznik Rođenja Hristova, i Srbin pozdravljajući taj praznik u isto vrijeme izjavljuje želju, da se što skorije rodi i Spasitelj naroda srpskoga. 

Dođe svečani dan Vaskrsa Hristova i Srbin radujući se toj svečanosti hrišćanskoj živo kliče: Bože daj, da što skorije vaskrsne i sloboda naroda srpskoga.

…Srbin opet sa oduševljenjem izražava želju da se rode i umnože takvi junaci na robujući narod srpski da strese jednom lance ropske i da bude slobodan, ujedinjen, velik i sretan…“