Linta: „Hrvatska se nije suočila sa zločinačkom prošlošću“
Miodrag Linta
Vidović Krišto iznosi u pismu najmonstruoznije laži i potpune izmišljotine da je Srbija izvršila agresiju na Hrvatsku, da je u Srebrenici izvršen genocid i da je Vojska Republike Srpske osuđena za genocid, da se ne mogu podizati optužnice protiv hrvatskih građana zato što su tobože oslobađali svoju teritoriju, da Srbija treba da plaća ratnu odštetu, da su postojali koncentracioni logori u Srbiji za pripadnike hrvatskih paravojnih formacija koji su zarobljeni nakon oslobođanja Vukovora u novembru 1991. godine, da je Srbija zbog podizanja optužnica protiv četvorice bivših pilota Hrvatske vojske povrijedila međunarodno pravo i suverenitet Hrvatske i dr.
Na kraju pisma Vidović Krišto besramno ali očekivano traži od Milanovića i Plenkovića da Hrvatska blokira pregovore Srbije i Evropske unije dok Srbija ne isplati ratnu odštetu, vrati kulturno blago i dostavi informacije o nestalim hrvatskim građanima. Navedeni zahtjevi predstavljaju neprijateljski čin prema Srbiji.
Linta ističe da brojni dokazi potvrđuju slijedeće činjenice: Hrvatska je izvršila agresiju na Jugoslaviju i na Srbe u hrvatskim gradovima i na krajiškom području, u Srebrenici se nije desio nikakav genocid već zločin nad Srbima i Muslimanima i Vojska Republike Srpske nije osuđena na genocid, Hrvatska nije ispunila obavezu iz Ugovora o pristupanju EU iz 2011. godine da procesuira ratne zločine nad Srbima, srpsko Tužilaštvo za ratne zločine ima pravo i obavezu, na osnovu principa uviverzalne nadležnosti, da podiže optužnice protiv odgovornih lica u Hrvatskoj za masovne i planske zločine nad Srbima s ciljem stvaranja hrvatske države bez ili sa što manje Srba, Hrvatska još uvijek nije sprovela Aneks G Bečkog sporazuma o sukcesiji „Ljudska prava i pravosuđe“, što je njena ustavna i međunarodna obaveza, koji garantuje protjeranim Srbima i drugim oštećenim građanima zaštitu i povratak otetih imovinskih, stečenih i drugih prava koja su imali na dan 31.12.1990. godine, Hrvatska opstruiše i politizuje rješavanje pitanja nestalih lica, u Srbiji, za razliku od Hrvatske, nisu postojali koncentracioni logori već sabirni centri za zarobljene pripadnike hrvatskih paravojnih i policijskih formacija nakon oslobođenja Vukovara, Srbija podizanjem optužnica protiv četvorice bivših pilota Hrvatske vojske ne krši međunarodno pravo i suverenitet Hrvatske.
Srbija samo izvršava obaveze koje proizlaze iz međunarodnih ugovora i sporazuma i poštuje zakon o ratnim zločinima iz 2003. godine koji je dobio pozitive ocjene od strane OSCE i drugih međunarodnih organizacija. Navedeni zakon propisuje regionalnu nadležnost pravosuđa Srbije u oblasti procesuiranja ratnih zločina što je u skladu sa međunarodnim pravom.
