„Lelek“ Radovana Radonjića: Vladika Danilo prvi protivnik Crne Gore; dotakli smo dno, Crkva se sve pita
1 min read
Radovan Radonjić; foto: CdM
Crnu Goru, dakle, u sadašnje stanje nije doveo nikakav prizemni populizam, iako se ne može negirati ni izvjesni njegov dodatni uticaj u tom pogledu, već sasvim otvoreni i izuzetno oštri žestoki eksterni pogromaški nasrtaj na nju starih i poznatih protivnika, javno, jasno i veoma snažno podržan od unutrašnjih, takođe dobro poznatih, sada uz stare i novih „pravovjernih“ i „zdravih“ snaga rusko-srpsko-pravoslavne provenijencije, koja nije populistička nego bjelodano pogromiteljska, kazao je u intervjuu za Pobjedu, dukljanski ideolog Radovan Radonjić.
Radonjić u svom intervjuu tretira Petroviće, kao protivnike Crne Gore, što je jedna od najnovijih „novocrnogorskih“ senzacija.
Prvi protivnik je rođen 17. aprila 1712. godine, na Cetinju, gdje je preosvećeni čelnik Cetinjske mitropolije Danilo Šćepčevič sa grupom glavarskih „uhljeba“, mimo znanja i odobrenja Opšteg crnogorskog zbora kao najvišeg organa svjetovne vlasti u zemlji, koji ga je nekoliko godina ranije postavio na tu funkciju, potpisao sa Rusijom ugovor o „pokroviteljstvu, kazao je Radonjić, te krenuo da „raskrinka“ i drugog „protivnika“.
„Drugog protivnika su, tokom posljednja tri vijeka, ako se izuzme pedesetak godina njihovog „socijalističkog“ bivstvovanja, permanentno i uporno, svjesno ili nesvjesno, uzgajli sami građani Crne Gore. Radi se o stvaranju i sljedbeništvu mita nad mitovima o „sedam Vlašića“ iz svetorodne „četvrte dinastije“, čiji je put i naum navodno bio i ostao jedina prava i pouzdana zaloga vječnog opstanka i napretka Crne Gore“, navodi Radonjić i dalje dodaje:
Da paradoks bude veći, niko od tih „veličanstvenih sedam“, kojima, po anketama crnogorskih građana od prošle godine, zauzimaju tri čelna mjsta na rang – listi najzaslužnijih ličnosti u svekolikoj njihovoj istoriji, nije ljubio ni njih, ni njihovu zemlju.
Naravno, da sve bude u „ujednačenom duhu“, Radonjić za sva zla okrivljuje Rusiju, a Petroviće za podaništvo.
Na pitanje Pobjede, „o čemu se konkretno radi kad je u pitanju pomenuti ugovor sa Rusijom? Ili, još preciznije: što je Crnoj Gori to „pokroviteljstvo“ donijelo i kakva je bila uloga ličnosti iz „četvrte dinastije“ u izvršenju njegovih odredbi“, Radonjić odgovora:
Donijelo joj je suštinsku sveobuhvatnu pokornost Rusiji i gotovo potpunu izolaciju od ostalog svijeta – u čemu se nalaze svi glavni eksterni uzroci njenog sadašnjenog stanja – s tim što su ličnosti iz „četvrte dinastije“ dali tome najviše koliko su mogle. Generalno, taj njen „dil“ s „velikom istočnom carevinom“, implicirao je:
Prvo, totalni gubitak Crne Gore u svemu što se moglo nazvati njenim strateškim vanjskim i unutrašnjim planom i programom, budući da je pragmatsku ekvidistancu prema okruženju zamijenila opredjeljenjem za jednog (vanjsko)političkog partnera, dovela sebe u poziciju oslonca tuđe velikosilske politike na svom državnom prostoru, žrtvovala svoje konkretne ciljeve i interese radi ostvarivanja „viših“ ciljeva i interesa nekog Levijatana kome pripada pravo da bude jedini garant i realizator ideje sveslovenskog oslobođenja i ujedinjenja.
Drugo, obavezu da, radi obećane ruske materijalne pomoći (u kojoj prvu i, kako se pokazalo, najvažniju stavku čine penzije i drugi izdaci za izdržavanje crnogorskih duhovnih vođa), ratuje za račun Rusije kad god je ova na to pozove, odnosno prizna ruskog za vrhovnog gospodara bez čije odluke, ili saglasnosti, ništa ne smije da (u)radi.
Treće, obavezu petorice mitropolita i njihove pastve, odnosno dvojice knjaževa i njihovih podanika da žive i rade jedino za Rusiju i njeno dobro, i to tako što će ovi drugi (pastva i podanici) naknadu za svoj dio tog posla plaćati vlastitim glavama u ruskim ratovima, dok će se prvi (mitropoliti i dvojica knjaževa) dovijati „kako znaju i umiju“ da slučajno ne zakažu u apsolutnom posluhu „pokroviteljici“, osobito u pomaganju prvima da uvijek budu na „crti“.
Četvrto, ponašanje Rusije prema Crnoj Gori saobrazno formuli „toplo – hladno“, s velikom prevagom ovog drugog, ili kako vojvoda Gavro Vuković , u svojim Memoarima, bilježi: „Kod ruske diplomatije je vladala neka odvratna predrasuda za sve što je Crna Gora za svoj razvitak preduzimala“, proistekla iz uvjerenja da „za Crnu Goru nije civilizacija, već treba da ostane za vazda kao jedan vojni logor u patrijarhalnom obliku“.
I naravno, ne može se bez „izdaje“, nakon lociranja protivnika.
„Crna Gora se nikada u svojoj dugoj istoriji nije nalazila u toliko složenoj društveno-političkoj situaciji kao danas, a dešavanja u posljednjih nekoliko godina su zapravo posljednja faza Antibirokratske revolucije započete 1988. godine, koja su kulminirala potpisivanjem izdajničkog „Temeljnog ugovora“ sa Srpskom pravoslavnom crkvom“, istakao je u ovom intervjuu Radonjić.
“naučni radnik“ sada, a nekada metalski radnik pokojnog Oboda! Zahvaljujući Kumrovcu i partijskim školama dogurao do titule doktora nauka i vaspitača montenegrina. Zato su tu đe su sada, tj. niđe! Zasluženo!
Glupost. Radovan Radonjić je rođen 13. XII 1936. godine na Njegušima, Crna Gora. Završio Višu pedagošku školu i Fakultet političkih nauka. Magistrirao (1969) i doktorirao (1973).
P.S. Sad je u penziji, ima 86 godina.
Stara prdnjava
Komunjarska poltrončino…svaki sistem si iskoristio i još bi…ali nema više…
KRECE ODPADNICKA BAGRA SA SVOJIM BOLESNIM IZMISLJOTINAMA OLOS
NEKA JE VJECNA SVETOSAVSKA SRPSKA CRKVA I SRPSKA BOKA
Prvo punu srednju školu nije završio, no školu učenika u privredi ili tako zvanu industrijsku školu. Na pravo je predavao marksizam, i doktorirao na golom otoku. Ako neko kaže što je bilo tamo i na uglhak Grgur, a on nije napisao imao je problema da prođe usput kod njega u asistenta mu Rada Đurđičs
Većeg dna od tebe i sličnih u Crnoj Gori nema i neće ni biti!
Nemoj ga, bolan, vidiš da je zviznuo, pušti ga nek mlati, nije lako bivšoj „crnogorskoj inteligenciji“ nasrali se govana pa SAD mora da ližu. Eeeee greote.
Kako starost zna da bude ruzna !
Ovaj mrzi sve oko sebe.
Dokazi: 1) Rođen je u Njegušima, a Petroviće ne može da smisli.
2) Stanuje u ulici Svetog Petra Cetinjskog.
3) U mrskoj mu Srbiji je dugo boravio jer u Beogradu je završio Fakultet političkih nauka, zatim magistarske studije da bi na kraju u Beogradu stekao i doktorat političkih nauka.
Prsli starac baljezga za medalju!Valjalo bi mu obezbediti nekog skolovanog i mladjeg da mu o trosku drzave donese i procita istorijske knjige koje sadrze cinjenice i dokumenta o temama o kojima lupeta ,sa ne krepa budalast !!!
Dzaba kmečiš stari djavoimani komunjarski manipulatoru. Živjela slobodna, Petrovićevska, Srpska Crna Gora.
Ovo je jedno veliko ništa
Ako ovo:
„Danilo Šćepčevič sa grupom glavarskih „uhljeba“, mimo znanja i odobrenja Opšteg crnogorskog zbora kao najvišeg organa svjetovne vlasti u zemlji, koji ga je nekoliko godina ranije postavio na tu funkciju, potpisao sa Rusijom ugovor o „pokroviteljstvu,“,
prevedemo u ovo:
Milo Đukanović sa grupom partijskih „uhljeba“, mimo znanja i odobrenja crnogorske Narodne skupštine kao najvišeg organa svjetovne vlasti u zemlji, koja ga je nekoliko godina ranije postavio na funkciju predsednika vlade, potpisao sa ugovor sa NATO o „zaštiti“,
jasno vam je da ovaj izlapeli idiot nema problema sa samom strukturom nelegitimnog, samovoljnog odlučivanja (ako uopšte ima smisla vršiti takva poređenja između predmodernih i modernih organa vlasti) nego sa njegovim usmerenjem. Drugim rečima, da je vladika odabrao Vatikan sve bi bilo u redu i priče o demokratiji ne bi bilo, dok je, sa druge strane, ono što je na još gori način uradio Milo sa svojim kriminalcima, uz sponzorstvo NATO/CIA agenture, sasvim normalno i ne podleže kritici. Jebi ga, montenegrinski kompradori su „imali viziju“ koju prost puk ne razume. Sva sreća pa imamo Radonjića da nam pomogne u pokušaju da dosegnemo visove tih sudbinskih vizionara.
Uzgred, treba izbaciti iz glave percepciju da su likovi poput Radonjića komunisti. On i njemu slični su NATO ikebane komunističkog kadra. Ne zaboravite da je Tito još pred kraj rata šurovao sa najzadrtijim antikomunističkim imperijalistima iz UK i SAD i da otuda potiče njegovo tobožnje istorijsko ne Staljinu, koje je zapravo Rusiji. Zato su ti tobožnji komunisti preko noći postali liberali i nastavili da pucaju u istu metu, sa istog odstojanja.
Sve je tu manje-više jasno, geni su progovorili. Gospodin Radonjić je potomak guvernadura Radonjića, sa Njeguša, mletačkih plaćenika i najamnika, sa kojima su i Crna Gora i Petrovići u nizu imali grdne probleme!
A da nije bilo ruskog pokroviteljstva, Crna Gora danas ne bi postojala ni kao geografski pojam!
Zaboravio je da doda da su Rusi sve to radili uz podršku Kine i Brazila.
Za ovoga cu uvjek jeda isti komentar imat : “ Neko ostari kao zlato i mramor,a neko kao cipela“
Čiča, samo nek ide po redu, a izgleda je tvoj red. Ti znaš što je bilo 1712, ne možemo se nas deset dogovoriti što je bilo juče a ne 1712. Bilo je što je bilo, kolika je bila Crna Gora u to doba, kolika je danas??? Demokratski vas tučemo bez obzira na vaše krađe i prekrajanje rezultata!!!
Ne valjaju mu Petrovici ni Carska Rusija koja je preko 200 godina pomagala Crnu Goru ,ne bi Crna Gora ni opstala izmedju Turske Venecije i Austrije . 1878 ne bi bila ni priznata niti bi dobila toliko teritorijalno prosirenje da nije bilo Rusije.
U cijelom intervjuu odje nije dato , kritikuje i sovjetsku Rusiji i komuniste iako je sam bio komunista i dobio sve komunisticke nagrade a navodno prozapadno je orijentisan.
Ne valja mu ni Dusanovo Carstvo ni Nemanjici cije je rodonacelnik rodjen u Zeti i koji su imali najvecu drzavu medju Juznim Slovenima ikada , a dje su njegovi preci bili kad je Stefan Nemanja rodjen u Ribnici nisu sigurno bili na Njegusima.
Ko može više ovu pometinu za ozbiljno shvatati, mali čovečuljak u razvoju
Komunistički idiot. S obzirom na njegov marksistički staž, očekivao bih da ne preskoči i svoju ideološku odanost komunističkoj Rusiji (koja se tada zvala SSSR). Kako god, može da cmizdri, kuka, žali, izmišlja i falaifikuje – Crna Gora je bila, jeste i biće srpska zemlja, zemlja srpskog naroda odanog ruskoj braći. Nije bila i neće biti ni katolička, ni crvenohrvatska, koliko god brozovsko-đilasovski otpad to htio. I to bi bilo to.
Uticaj Petrovića, ali svih od reda, je u poslednjih 300 godina bio poguban za Crnu Goru, dok se nije pojavio Tito da uz pomoć svojih crnogorskih slugu koji su mu uvijek bili najbliže pri nozi pokuša da promijeni istorijski DNK Crne Gore i da iškoluje ovog bravara koji se izdaje za nekakvog fakultetskog profesora, kako bi pričao protiv svetorodne loze koja je od poludivljih plemena uspjela da stvori državu. Sada, na kraju svih procesa komunističke i ostalih indokrinacija koji se ipak i posle svega nisu primile jer je samo tkivo ove zemlje krst i mač koje je nosio današnji Svetac, ovakvima ostaje samo ideološki lelek za protraćenim trudom. Materijalno su se obezbijedili, ali pošto više ni u kakvoj materijalnoj slasti života ne mogu uživati, ostaje samo činjenica da su gubitnici.
Još da išćeraju Petroviće i sve smo čuli.
Kada se pomiješa dementnost i Srbofobija dobija se Radovan Radonjić. Dementnost ide sa godinama a Srbofobija sa karakterom o nedostatkom ličnog indetiteta. Petrovići su bastion Crne Gore i svekplikog Srpstva . Svaki drugi komentar je suvišan za ovakve Likove
ovo je krug onih koji bi najadije da Petrovici nijesu ni postajali a da istorija crne gore pocinje 1945
montenegra i pocinje
ovi voze poslednji krug
Via ariverderci
frateli sign. Biroli Pirzio