IN4S

IN4S portal

Lekić: Bolje da su ostale opozicione stranke izabrale bojkot Skupštine

1 min read

lekic-in4s-1024x685

Lider Demokratskog fronta Miodrag Lekić kazao je sinoć da bi bilo bolje da su ostale opozicione stranke izabrale bojkot Skupštine, kao što je to uradio Front. On je kazao da je odluka o bojkotu parlamenta potvrda odgovornosti i ozbiljnosti tog političkog saveza.

Lekić je, u emisiji „U Centar“, Televizije Crne Gore, rekao da nema ništa protiv ostatka opozicije da im se ne pridruži u bojkotu, i poručio da ih sve zajedno na izborima čeka sud javnosti.

„To neće nimalo uticati na nas. Mi smo sigurni da smo izabrali pravi potez. Mi mislimo da je bolje da su opozicione stranke, takođe, izabrale bojkot. To bi pojačalo opozicioni pritisak. Legitimno je da oni sami donose odluke, neka ih donesu, ali ćemo se svi izložiti sudu javnosti. U ovom trenutku bojkot nam djeluje opoziciono i da time zaista pravimo pritisak na DPS, u smislu da se usvoji izborni zakon. Mi bojkotujemo da bi se izborni zakon usvojio i ne želimo da učestvujemo u simuliranju demokratije u parlamentu“, rekao je Lekić.

Upitan da prokomentariše činjenicu da Front ulazi u bojkot uprkos sugestijama Brisela da se to ne čini, Lekić je odgovorio da evropski partneri njima nijesu ništa sugerisali.

„Oni su saopštili neki opšti stav da je bolje biti u parlamentu“, zaključio je Lekić.

Socijalistička narodna partija pozvala je juče poslanike DF-a, da se vrate u parlament, jer bez njihovog prisustva nije moguće izglasavanje nepovjerenja.

U SNP-u smatraju potpuno neshvatljivim negativan odnos pojedinih visokih funkcionera DF-a i Pozitivne Crne Gore, na njihovu inicijativu izglasavanja nepovjerenja Vladi.

Podjelite tekst putem:

3 thoughts on “Lekić: Bolje da su ostale opozicione stranke izabrale bojkot Skupštine

  1. Ovo je prvi odlučan i politički jasan Lekićev potez,za koji ja znam, beskompromisan u trenutku kada konačno u bojkotu Skupštine treba biti beskompromisan! Samo se bojkotom Skupštinskog rada oduzima legitimitet valdajućoj diktatorskoj kolaciji. Treba ih ostaviti same u Parlamentu da vladaju jednoumljem bez faktičke parlamentarne „demokratije“ da bi se došlo do prave demokratije. Tu treba biti odlučan da bi i EU shvatila (aman više!) da u Crnoj Gori NEMA DEMOKRATIJE. Time se prinuđuje EU da zauzme jasan stav prema Diktaturi i podrži prave Evropljane ( u civilizacijskom smislu prije svega) i da mora priznati faktičko stanje: CRNA GORA NEMA PARALMENTARNU DEMOKRATIJU (BOJKOTOM) NEGO JEDNOPARTIJSKU DIKTATURU (SA PRIVJESCIMA I ZVONČIĆIMA OKAČENIM O TIJELO DPS-a). Tek bi se onda prenula EU iz iluzije o ovdašnjem navodnom paralamentarizmu ali ako se izdrži pod njenim pritiskom da sve ugura u Skupštinu (kao smeće po tepih) kako bi stvorila privid smisla pregovora i integracije sa Crnom Gorom. Kažu: promjene se demokratski ostvaruju u parlamentu! TAČNO, ALI U DEMOKRATSKIM DRŽAVAMA A CRNA GORA TO NIJE!
    Sada se dešava nešto slično kao sa „Narodnom slogom“ 1996 kada se takođe opozicija nije mogla sva ujediniti oko vlade nacionalnog spasa i stvoriti jedan jedini oročeni blok sa minimumom konsenzusa sa jedinstvenim vektorom uperenim u jednu jedinu tačku: prvo utabati teren za pravu demokratiju, izbjeći sve partijske programske razlike (jer što će te razlike kada ih ni jedna opoziciona partija ne može ostvariti dok god jsu joj jaja u Đukanovićevim šakama), u međuvremenu samo administrirati državu, i nakon osiguranog demokratskog tla raspisati prave i prve demokratske izbore na kojima tek onda može „kud koji mili moji“.
    Ovo je zasada nemoguće iz prostog razloga što Đukanović u svakoj opozicionoj partiji ima svoje petokolonaše koji trebaju razbiti svaku opsanu stvar po vlast a u međuvremenu izigravati ljute opozicionare koji vas izdaju u ključnom trenutku nekom banalnom retorikom ili unošenjem rsakola unutar partije u kojoj prevlada namjera neke ozbiljne štete vladajućoj Hunti! To su nekada poznati brojni sovjetski „spavajući“ agenti infiltrirani u pore američkog društva kao najveći rodoljubi koji ničim godinama i decenijama ne pokazuju ništa osim amričkog patriotizma. Stečenim povjerenjem, na ključnim mjestima, „probude se“ dugmetom iz Moskve i odrade krucijalnu špijunsku ili destruktivnu akciju jer u njih niko ne sumnja. Jedna njihova akcija u ključnom trenutku u momentu uruši zadati cilj. Ako se ne otkriju, nakon toga, onda se vraćaju „spavanju“ do sljedećeg „buđenja“.
    Stvar je u Crnoj Gori veoma jednostavna: Đukanović je tehnologiju vlasti učio od Staljina a ne nekog sofisticiranog niti modernog politikologa! To je ona poznata da je najveći Luciferov uspjeh što je ljude ubijedio u svoje nepostojanje. Ko će danas povjerovati da je Đukanović (čiji su samo tek roditelji mogli znati i čuti o Staljinu i Staljinizmu) za učitelja odabrao Staljina pored toliko modernih diktatorskih figura? Zato što zvuči fantastično, to je idelana tehnologija vlasti…

    Žalosno je što Miodrag Lekić tek sada počinje shvatati nešto od Đukanovićeve vladajuće mašine koja nije odjevena u elegantno odijelo (osim njega – inžinjera te machine) i da je džentlmenstvo u politici antipod vladanja „Prve porodice“ Crne Gore…

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *