Lazanski: Pa gde ste američki ,,prijatelji”?
1 min read
Miroslav Lazanski
Da li su podivljale vode otvorile i diskusiju o ponovnom uvođenju redovnog služenja vojnog roka? Da je vojska imala veći broj pripadnika, ili rezervu, onda ne bi „Kobre” spasavale Šabac
Nisam pristalica pisanja istorije naknadno, ne volim tu modu, ali ove poplave otkrivaju mnoge pukotine. Zapravo, mogu da prihvatim da su se pojavile bujične vode neverovatne snage i u neverovatnim količinama, da su te bujične vode udarile u tzv. leđne vode, da je došlo do kontraproticanja tih voda, da je došlo do sudaranja udarnih talasa malih i velikih reka, da je voda tekla naopako, sve mogu oko toga da prihvatim, uostalom ko me i pita šta prihvatam ili ne prihvatam i koga je to uopšte briga? No, ostaje činjenica da mi resursa za takav scenario nismo imali, da li zbog toga što su sredstva za vodoprivredu još ranije nenamenski potrošena ili što su reformatori u poslednjih dvadesetak godina hteli da preko noći preobrate Srbiju iz socijalizma u kapitalizam sve obrazlažući to jednom starom izrekom: „Nemoguće je preskočiti ponor u dva skoka“. Ta dva skoka, uslovno rečeno, bili su vladavina Slobodana Miloševića i vladavina demokrata posle 5. oktobra 2000. godine. Ponor očito još nije preskočen, a u ponoru se dogodio i potop sa bujičnim vodama. Srbija još nije stigla na drugu stranu ponora.
Hoće li ova katastrofa od poplave predstavljati i prekretnicu, trenutak osvešćivanja koji mora da ubedi državu da preuredi spisak svojih prioriteta – ili će se nastaviti sukob jedne političke Srbije sa drugom političkom Srbijom, što je i svojevrstan sukob kultura na starim ostacima jednog moralno uništenog sistema koji pokušava da pronađe put iz poteškoća? Uglavnom, tragedija je bila pomešana čak i sa političkom tvrdoglavošću i nekompetentnošću nekih lokalnih zajednica, a ostaje i dilema da li je premalo informacija prekasno pruženo?
Građani Srbije pokazali su veliku solidarnost i spremnost za pružanje pomoći u koju mnogi skeptici više nisu ni verovali. U neumornoj borbi sa stihijom mlada generacija kao da je oživela svoj identitet za koji se verovalo da je izgubljen. Za neke od njih to je bio i prvi pravi izazov u životu. Surova pretnja prirodnih sila pretvorila se u unutrašnje jedinstvo običnih ljudi ove zemlje. Uloženi su ogromni napori u odbrani Srbije od podivljalih voda, muškarci i žene, vojnici, policajci, vatrogasci, dobrovoljci, građani upotrebili su svoju moć da spasu sunarodnike i umanje im štetu. I za sve to treba im odati najviše priznanje.
Pripadnici Vojske Srbije još jednom su se dokazali kao spasioci. Bez njihovog angažovanja nasipi ne bi izdržali, ljudske žrtve bile bi mnogo veće. Ovo je bilo i najveće angažovanje Vojske Srbije otkada je Srbija opet samostalna država. Na nasipima u Šapcu i u poplavljenom Obrenovcu građani Srbije opet su se uverili da je Vojska Srbije zaista narodna vojska. Da li su podivljale vode otvorile i diskusiju o ponovnom uvođenju redovnog služenja vojnog roka? Političke stranke od te diskusije beže kao đavo od tamjana, ali da je Vojska Srbije imala veći broj pripadnika, ili rezervu, onda ne bi „Kobre“ spasavale Šabac. Nije sporno, niti je smak sveta ako i pripadnici elitne jedinice „Kobre“, njih 40, nose džakove sa peskom, ali to može da izgleda kao da je za naš sistem odbrane došao trenutak smaka sveta. Jer, šta je sa osam rezervnih pešadijskih brigada vojske koje imamo? Postoje li one samo na papiru? Mogu li se one uzbuniti u kratkom vremenu? Nije valjda pravna formalnost oko vanrednog stanja i vanredne situacije bila taj razlog što one nisu podignute? Pa, nismo se svuda baš držali pravnih formalnosti…
Oko suspenzije služenja redovnog vojnog roka u ovoj zemlji nije bilo referenduma. Na Zapadu je referendum obavezan i kada se odlučuje hoće li prodavnice raditi nedeljom do 12 sati. Prethodni korifeji vojne misli odlučili su da Vojsku Srbije ustroje onako kako je to tražio NATO. Inženjerija je kao rod vojske praktično ukinuta. Naše prijatelje iz NATO-a interesovalo je samo koliko vojnika mi možemo da damo za misije po svetu. Sećam se jednog skandaloznog intervjua tadašnjeg američkog ambasadora vojnom listu „Odbrana”, gde nam je njegova ekselencija toplo preporučila da u sistemu odbrane zadržimo par helikoptera za mirovne misije i ništa drugo. Napao sam tada taj intervju člankom u „Politici”. Uzgred, iz mnogobrojnih američkih baza u Evropi, sa desetinama američkih transportnih aviona i helikoptera, nijedan sa humanitarnom pomoći nije sleteo u Srbiju. Ni britanski. Pa gde ste prijatelji?
Pre šest godina generali naše vojne avijacije jedva su sačuvali inženjerijski bataljon u okviru avijacije, stručnjaci iz Ministarstva odbrane hteli su da ga ukinu. „Ko će onda da nam popravlja piste?“ zavapili su vazduhoplovni generali. Vojna avijacija je, i pored velikog protivljenja, sačuvala svoje tradicionalne nazive jedinica, brigada i eskadrila. Kopnena vojska nije, mi danas nemamo ni Moravsku, ni Drinsku diviziju, ili brigadu. Imamo brigade označene brojevima, Prva, Druga, Treća… Isto takvo označavanje postoji i u Hrvatskoj, u BiH, u Makedoniji. Prepoznajete rukopis…
Hoće li neko zbog svega ovoga i odgovarati? Ili nova elita ima faustovsku nagodbu sa starom elitom. Niko nije kriv…
Predsednik Putin je saopštio predsedniku Nikoliću da srpska vlada napravi spisak potreba u novcu, hrani i materijalu, i Rusija će pomoć odmah da pošalje.
“Srbiju na nebu čuva Bog, a na zemlji Rusija“, izjavio je ruski predsednik.
Ali, šizofreni Vučić je zabranio da se pominje ruska pomoć, i da se samo insistira na pomoći koji će doći od Evropske unije i od njegovog prijatelja šeika Zajeda, koji je obećao deset miliona dolara! A Evropska unija je najavila da će dostaviti pomoć tek nakon šest meseci, kada Srbija zvanično zatraži od EU pomoć i dokaže kolika je stvarna šteta! Ne lipši magarče, do zelene trave.
U međuvremenu, Novak Đoković je dao novčane pomoći više nego cela Evropska unija. Dejan Stanković je za samo dva dana skupio milion evra! Mala Crna Gora dala je višestruko veću pomoć nego Vlada SAD. Makedonija je pružila veliku pomoć Srbiji. Mnogo je anonimnih darodavaca iz srpske dijaspore koji su dali velike priloge. U Londonu je srpske zajednica masovno počela da prikuplja novac i pomoć u robi i lekovima.
Ali, sa Aleksandrom Vučićem i njegovom bolesnom družinom Srbiji nema spasa!
Molimo da pročitate i dalji deo teksta- svedočanstva.
Ko će odbaciti krivičnu prijavu?
Kada je Vučić sleteo u Obrenovac helikopterom, dočekali su ga Nebojša Stefanović, Siniša Mali, Milorad Veljović, komadant Žandarmerije Milenko Božović, general policije Dragiša Simić, načelnik Policijske uprave Beograd Veselin Milić…
Vučić im se obratio rečima – „Jebaću vam majku zbog ovoga šta se desilo!“.
Treba istaći da je komadant PTJ Goran Dragović, na lice mesta došao sa VIP devojkom, general Simić je doveo svoju ljubavnicu, kafansku pevaljku. I Načelnik PU Beograda Veselin Milić bio je u društvu VIP devojke (kurve).
Žalosno je, ali treba reći da da su pripadnici žandarmerije, SAJ-a i PTJ-a došli u punoj ratnoj opremi da spašavaju iz poplave. To je bila skandalozna scena. Da te večeri nije bilo 76 Rusa- vrhunskih spasilaca, i pripadnika brigade policije sa Banovog brda, i spasilački ekipa i ronilačko-spasilačkih klubova, niko ne bi bio spašen.
Žalosno je, ali se mora istaći, da su pripadnici SAJ-a PTJ vršili najteža krivična dela, da su čamcima, umesto da spašavaju građane, spasavali zlato iz zlatarskih radnji, novac iz banaka i pošte, i velikih samousluga. Komandante ovih jedinica, u svakoj državi, izveli bi pred streljački stroj.
Koliko ima mrtvih, teško je sada tačno navesti, jer u poplavljena naselja još nije moguće ući,ali i zato jer je ruske spasioce neko tendenciozno uputio prema Šapcu!
U štampanom izdanju, koje se nalazi na sajtu u ovom broju, objavljena su svedočenja (tekst „Vreme blata i inata“) onih koji su, na poziv Aleksandra Vučića, krenuli prema Šapcu, da brane ovaj grad. Oni svedoče da je Vučić zabranio bilo kakve mere na odbrani od poplave, čekajući do kasno uveče da Krizni štab u Šapcu podnese ostavku, da bi Vučić na to mesto postavio svog intimusa Zorana Babića, koji je smenjen odmah, jer se od straha upišao, pa je rukovođenje povereno generalu Ljubiši Dikoviću.
Čim je predsednik Nikolić zamolio ruskog predsednika Putina da pošalje pomoć, u Srbiju su doletela tri aviona: sa spasiocima, humanitarnom pomoći i drugim potrebnim sredstvima za otklanjanje posledica poplave.
Istinu na videlo: kako je iz brane Rovni krenuo potop Obrenovca
Iz materijala kojim raspolaže Tabloid, vidi se kriminalna bahatost predsednika opštine Obrenovac Miroslava Čučkovića, koji u noći uoči katastrofe pravi lumperajku u kafani i kaže da će sve biti u redu, da će „ujutro doći kamion peska iz Beograda!“.
Takođe, tu je i kriminalna neodgovornost lokalne vlasti u Valjevu, čijom krivicom je došlo do pucanja nikada završene akumulacione brane Rovni, odakle je krenulo skoro pet miliona kubika vode na svoj rušilački put do Obrenovca. Na kriminalan način je odgovornost sa sebe pokušao da skine i gradonačelnik Beograda Siniša Mali, koji je pozivao građane Obrenovca „da budu mirni i ostanu u kućama“, dok je pogrom trajao. Nekoliko danas kasnije, pokušao je da skine odgovornost sa sebe pa je u međuvremenu ta njegova izjava i skinuta sa Interneta. Zbog svega ovoga, Tabloid nudi najširoj javnosti u Srbiji i regionu brojne činjenice koje ukazuju na zločinačku narav srpskih vlastodržaca, koji i u najstrašnijim trenucima odbijaju da narod suoče sa istinom.
Poplava Obrenovca rezultat je rasula u državi. Kada je brana Rovni iznad Valjeva pukla, i 16. maja iz nje krenulo više od tri miliona kubika vode, koja je protutnjala prvo Valjevom, i krenula rekom Kolubara, iz Valjeva je poslata znak za uzbunu. Voda je do Obrenovca putovala šest sati. Poplavni talas se ulio i u Tamnavu, koja je iza leđa napala Obrenovac i naselja. Hiljade kuća je za pet minuta ostalo pod vodom!
Upozoren na posledice moguće katastrofe, i zamoljen od saradnika da se oglase sirene za uzbunu i naredi evakuacija Obrenovca i naselja, predsednik opštine Obrenovac Miroslav Čučković i njegov pomoćnik Nebojša Čučković (njegov rođeni brat) smejali su se i šenlučili do kasno u noć!
Čučković je rekao da su mu iz Beograda objasnili da će ujutru poslati par kamiona peska i da će sve biti u redu. A kada je voda poplavila grad i naselja, gradonačelnik Beograda je Siniša Mali apelovao da se ne paniči, i da ljudi ostanu u svojim kućama!
U prilogu objavljujemo reagovanja i svedočenja o zlodelima ovih ljudi…
Komandanti i konkubine
Beograd, 21. maj 2014, 18 sati
Istine o stradanju u majskim poplavama- šta je Vučićev režim pokušao da sakrije o tragediji u Obrenovcu
Hoće li poplave odneti i Vučićevu mafiju?
(Ovaj tekst nije objavljen u štampanom izdanju)
Zbog zastrašujuće medijske cenzure koja je zavedena u Srbiji, redakcija magazina Tabloid objavljuje sve relevantne činjenice koje teško optužuju predsednika Vlade Aleksandra Vučića i najveći deo državnog vrha, za tragične događaje u nezapamćenim poplavama koje su zadesile našu zemlju, jer je broj u štampu morala da pošalje u ponedeljak, 19. maja
Milovan Brkić
Nikola Vlahović