Kusturica: Zapad nikad nije prestao sa politikom rušenja Srbije

Proslavljeni srpski reditelj Emir Kusturica kazao je da su Srbi savremenoj civilizaciji, njenoj nauci i kulturi dali najveće sinove i kćeri, zbog čega srpski narod može spokojno koračati naprijed.

„Kakva će biti trenutna, privremena slika jedne epohe, zavisi samo od sile koja pripoveda. Najžešće balkanske kleronacionaliste, jednog vjerskog fanatika, pisca „Islamske deklaracije“, a potom i njegovog naslednika na tronu najmlađe evropske države – globalna mreža Si-En-En proizvela je u borce za multietničku Bosnu. Dok su Amerikanci ovaj megafon držali, paradoksalno, populacija Kineza u Sarajevu, nadmašila je broj preostalih Srba“, rekao je Kusturica za portal Stanje stvari.

To sa istinom je, kako je naveo, kao sa antibiotikom.

„Otkriven je tek poslije Drugog svjetskog rata, a milionima godina krio se u – buđi. Vjekovima ga na kajmaku gledasmo, ali ga ne vidjesmo! Vidite, istinama uvijek treba vremena, da pameti na raspolaganje pristignu“, kazao je Kusturica.

Prema njegovim riječima, Srbi moraju spokojno koračati napred.

„O NATO agresiji na Srbiju, Madlen Olbrajt reče: „Možda smo prekršili međunarodno pravo, ali smo ljudima efikasno pomogli“. Kada ona hvali neke od „istorijskih“, revizionističkih knjiga o Velikom ratu, vrijeme je da „pričanje priča“ zaustavimo i da se pozabavimo naukom, relevantnim istorijskim izvorima. Istorija nas uči da su imperijalističke težnje dovele do rata, a to čine i danas: lokalne požare raspiruju zarad ostvarenja strateških ciljeva. Srbi treba da znaju – Njemačka ima potrebu da se opere od masovnih zločina, Srbi su joj pogodan „sapun“ za to. Imaju i ruke „Druge Srbije“ da obave prljav posao. Tako se desilo, da je njihov istoričar Fišer odavno utvrdio da je za Veliki rat kriva Njemačka, a u vremenu sadašnjem „Di velt“ ima potrebu da piše, pa to i čini, da su za Veliki rat krivi Srbi i Rusi. Vidite, mi Srbi imamo individualce koji su promijenili svijet. Savremenoj civilizaciji, njenoj nauci i kulturi Srbi su dali najveće sinove i kćeri. Srbi moraju koračati napred spokojno. Zašto? Zato što je vrijednost naučne istine neprolazna. Sa ovim saznanjem, ja sam stvorio jedini grad na planeti, posvećen jednom piscu i njegovom djelu. U njemu se nalazi Andrićev institut. Pod okriljem vlada Republike Srpske i Srbije, institut se bavi proučavanjem prošlosti, s namjerom da trasira naše buduće puteve“, kazao je Kusturica.

Krštenje i džamije

Dok gradite Andrićgrad, snimate i film „Na mliječnom putu“. Vaši projekti nailaze na kritike iz BiH…

• Manekeni multietničke BiH iz Sarajeva, a rekosmo da u Sarajevu populacija Kineza danas premašuje broj preostalih Srba, često pokazuju svoje pravo lice: to su netrpeljivi etnomrsci iz 17. vijeka. Bili su u stanju da jedno krštenje, ovaj put moje, pretvore u izdajnički čin. Ja sam otišao u Njujork iz Sarajeva 1988. godine, u svijet gdje se ljudi svakog dana susreću sa novim idejama i njima se okreću. Tamo pravoslavni konvertiraju u budizam, katolici postaju ateisti, danas se pravoslavci javljaju u Argentini… Svako se prema svojim radostima i tugama skrasi u duhovnom središtu, koje smatra svojim.

A kada sam ja ispričao priču o svom porijeklu, o Babićima iz Hercegovine, kada sam kršten, to je smetalo Sarajevu usred gradnje 100 novih džamija. Samo što sam ja pretežak politički zalogaj za njihovog vođu Bakira Izetbegovića i njegove šehite. Od Ustikoline pa do krajnjeg sjevera taj Bakir nikome ništa ne predstavlja, ali je za jedno važan: on je islamski ekstremista. Njega drže na visokom političkom položaju da destabilizuje Balkan kada se za to ukaže potreba i prilika. To jeste opasno, ali stvaranje jednog filma i jednog grada, ovakvi likovi ne mogu osujetiti.

Rekoste na početku, istini treba vremena da pameti na raspolaganje pristigne. Ubrzava li Andrićev institut ovaj proces, jer slobodu kao cilj porobljenih, revizionistička tumačenja svjetskih ratova ignorišu, „pričajući priče“ s pozicije sile?

• Zašto bi na primer, britanski ili kanadski istoričari uzimali u obzir da je za naš mali narod dobro bilo šta? Pa i naša odlučnost da se ropstva oslobodimo i da budemo emancipovani? Ubistvo Franca Ferdinanda bilo je početak stvaranja jugoslovenske države, a mladobosanci su sebe nazivali jugoslovenskim nacionalistima. Stekli su tako internacionalni karakter. Ja mislim da oni nijesu bili jugoslovenski nacionalisti. Suština njihovog djelovanja bila je politička ideja oslobađanja od ropstva, ona je bila veća od svih ostalih ideja. Sve što postoji ima svoje korenje i svoj razvoj: Franc Ferdinand je bio čovjek za koga se vezuju antisemitske, antiprotestantske i antikapitalističke ideje.

Naročito antisemitske. Njegova pojava korespondira sa pojavom gradonačelnika Beča, koji je bio otvoreni antisemita, a u socijalnom smislu jedan od nosilaca ideje o kleronacionalističkoj monarhiji. To su pogubne ideje gajene i negovane oko Franca Ferdinanda. On sam, putovao je na američki Kolumbija univerzitet 1913. godine da bi održao jedno predavanje. Njegov domaćin, predstavio je Ferdinanda kao oličenje rase koja bi trebalo da stoji nad drugim rasama. Održanje carevine, po stavovima ovih ljudi, podrazumevalo je vladavinu lišenu svakih etičkih normi. Znaju današnji vladari svijeta da istoriju ne mogu prekrojiti, ali znaju takođe da se mogu opasno poigrati sa svešću dijela populacije. Istorija se čita iz dokumenata, a evo ga jedan koji govori precizno, šta je bila Austrougarska tog vremena. To je poruka načelnika njemačkog generalštaba Helmuta fon Moltkea, upućena načelniku austrougarskog generalštaba februara 1913. godine. Tu piše: „Moj je stav sada, kao i prije, da do rata u Evropi mora doći, prije ili kasnije i to će se u krajnjoj liniji odnositi na borbu Germana i Slovena. Treba zato izvršiti pripremu za rat svih država koje su nosioci germanske kulture i duha, ali bi trebalo učiniti da napad izgleda kao da su ga izazvali Sloveni.“

Sarajevo i Hitler

Uprkos naučnoj istini, Sarajevo je uklonilo sve spomenike mladobosancima, govori se o podizanju spomenika okupatoru Francu Ferdinandu, kako to razumjeti?

• Svi ovi koji su bili robovi, neće da ostanu slobodni, jer im je rečeno kako da se ponašaju. Uklonili su sva obeležja koja su podsjećala na Principa i mladobosance. Ploče skidaju, a najpoznatija je spomen-ploča Gavrilu Principu, odnijeta Hitleru 1941. iz okupiranog Sarajeva. Kada je u „Vremenu“ osvanula fotografija Hitlera zagledanog u sarajevski plen, a zahvaljujući Muharemu Bazdulju koji je dao i savršen prikaz ovog događaja, mislim da je ta slika rekla više od 1.000 dokumenata. Pitam se kako Sarajlije gledaju na ovu hitlerovsko-„oslobodilačku“ scenu?

Baš ta ploča stajala je iza ugla, na 10 metara od kuće gdje sam rođen. Meni je bilo veoma čudno da rodnu kuću vidim u Hitlerovom vozu, u njegovom komandnom štabu, u nekom tunelu. Mučno. Zašto ovako sramnu reviziju Sarajlije trpe? Rečeno im je da je to njihov interes, obećano im je da će stalnim tihim „ratom“ protiv Srba učvrstiti politički stav koji mora povezati 1914. i 1992. godinu. Njima je stalo da svijetu kažu: „Srbi su bili i ostali zli, mi smo bili i ostali pravedni i dobri.“ Samo, nijesu računali, da će se u ovom slučaju naći na istoj slici sa Hitlerom.

U ovom poigravanju istorijom, gdje je budućnost Bošnjaka i Srba, ima li nade za zajednički život?

• Sarajevo spaljuje suštinu iz koje su muslimani u Jugoslaviji doživeli emancipaciju. Tok emancipacije nagovešten je Principovim pucnjem, ona je tada počela, ali su Bošnjaci vratili sat unazad dolaskom Izetbegovića na vlast. On je brižljivo razvijao ekstremnu sklonost ka islamu, prezentujući javnosti lažni profil građanina. Ta laž ovog obavještajca, učinila je da on javno govori o multietničkom Sarajevu dok protjeruje Srbe, misleći pritom na Islamsku deklaraciju koju je držao ispod jastuka.

Uklopio se u politiku velikih sila, odbacio je potpis sa portugalskog sporazuma i prigrlio rat, a upravo je Izetbegović imao ključeve multietničke Bosne u rukama. Odbacio ih je. Kako se to dogodilo? Lako! Džordž Buš 1992. izlazi pred ove naše predsjednike i kaže da će diplomatske odnose sa SAD moći da uspostave samo oni koji izađu iz Jugoslavije. Narode u republikama lokalci su hranili idejom da je Milošević srušio Jugoslaviju. U stvarnosti, mnogo je važnije šta je rekao Buš ispred toaleta, u pola glasa, vođama zaraćenih.

Istina i laž

SAD su neprekidno u ratovima daleko od svoje teritorije, kako vidite Evropsku uniju u tom savezništvu?

• Pokušaj Njemačke da parira Englezima i Francuzima rodio je ideju osvajanja i svjetskih ratova. Danas je Njemačka dominantna tačka Evrope, moćan mehanizam, koji nažalost trpi veliki pritisak SAD. U tom odnosu oni zajedno Evropu drže na neutralnoj tački, gdje se Evroazija nudi sa ogromnim područjem iskorišćavanja resursa, energije.

To je centralni razlog novih vojnih osvajanja. Njemačka i Rusija su zajedno napravile Sjeverni tok, kojim gas dolazi do Njemačke slobodno, ali je remetilački faktor iz Vašingtona, projektovan kroz NATO, prisutan. I zasniva se na vojnom osvajanju. Koncepcija Evrope je američka koncepcija. Kada su ulazili u Irak, Amerikanci nijesu zaštitili najstarije spomenike kulture, mesopotamske, koji prethode Starom zavjetu. Zašto? Odgovorili su, imamo druge prioritete. Kultura dakle nije prioritet, Amerikanci su ravnodušni prema uništenju drugih. Njemačka bi da prećuti prošlost u toj igri, ali istinu ne možeš pretvoriti u laž. I kada ćutiš, nanosiš veliku štetu i vrijeđaš žrtve.

Čitamo ovih dana u domaćoj štampi: „Knez Lazar, Miloš Obilić, kosovski junaci bili su tek plašt satkan od bujne nacionalne imaginacije“… Kažu, „nacionalna politika proizlazi iz koristoljublja“. Politika drugih, pa i Sarajeva prema nama, ne tumači se, uz preporuku „da bi Srbi trebalo da gledaju u svoje dvorište“. Otkuda ovakav stepen samoponištenja kod Srba?

• To je apsurdno, voleo bih da ih vidim kako ukidaju i Herakla i Meri Popins, englesku, njemačku i francusku mitologiju… Proglasili bi ih ludima. Sve to postoji, samo da se mi ne pitamo: Gdje su danas Srbi u Sarajevu? To je etnički počišćen grad. Na primer, ja se tamo nijesam ni rodio, nije me izgleda tamo nikada ni bilo. Dobio sam za to i uvjerenje, zvanično, da nijesam više upisan u matičnu knjigu Opštine centar Sarajevo. Crno na bijelo. Prilažem i kopiju uvjerenja kao dokaz. Tako je i „Tajm“, kada sam prije kanskih „palmi“ dobio venecijanskog „Zlatnog lava“ i postao neko, osvanuo sa naslovom: „Ove godine u Veneciji je pobijedio NIKO, koji dolazi NIODAKLE“.

A nas i Sarajevo dijeli istorijski montiran sukob, krivica Srbije što se oslobodila Turaka je vječna, Englezi i Njemci su planirali da Turska mnogo duže ostane tu. Uspinjanje Srbije nije moglo proizvesti naklonost velikih sila, trebalo je spriječiti prodor Rusije u Evropu, nametnuti joj trajnog neprijatelja.

U neprijateljskom ambijentu, Srbija je uz rashodovanje kulture, uspjela da ugasi i sopstvenu vojsku, pa u slučaju elementarnih nepogoda nema čime da spasava ljude iz poplava, požara…

•  Otkako smo demokratski oslobođeni onog 5. oktobra, oslobodili smo se i svega vrijednog što smo imali. U muzeju nam stoji helikopter „Kamov“, koji je radio svega 600 sati, a za evakuaciju ljudi, kada zatreba, nema letjelica. Imali smo ogroman broj čamaca, helikoptera, ali je to rasprodato pod firmom da je zastarelo. Neko je demokratiju video kao rashodovanje sopstvene države i vojske, u ovim našim ministarstvima. Pritisak spolja, demokratske vlade nijesu podnijele. Sprovele su ukidanje vojske. U praksi, to je ovako izgledalo, naši ministri vojni, bili su impresionirani američkom snagom. Dođe jedan F16, prebaci ih na nosač aviona ili razarač negdje na moru, a po povratku, fascinirani viđenim, ovi naši odmah zaključe da je neophodno da prodamo sve što imamo. Završili smo tu priču neslavno, bankrotom, preko takvih tipova.