Kukavičluk koji je zadnjih decenija preplavio Crnu Goru, poništitio čojstvo i junaštvo, koje je vjekovima bilo znak našeg prepoznavanja

Piše: Jovo Pejović

U borbi za istinske vrijednosti u društvu kakvo je naše potrebni su cilj, hrabrost, požrtvovanje, pamet i sreća. Mi od svega toga nemamo ništa – ni cilja, ni vođa, a pogotovo ne pameti sa vizijom da se suprostavimo onima koji nas guraju u propast.

Naše vođe decenijama pune svoje džepove umjesto da stvaraju uslove za bolji život svih građana. Iz mraka u koji živimo ne vidi se ono što je prošlo ni ono što dolazi. I što je najgore mi dobrovoljno pristajemo da živimo u takvom mraku vjerujući više onima koji se najbolje snalaze u mraku, nego sopstvenim očima. Oni koji osjećaju obavezu prema istini i moralnim vrijednostima, a ne prema onima što sjede u prvim redovima bivaju brzo skrajnuti, bez uticaja da stanje mijenjaju. I dok nas uporno ubjeđuju da sunce izlazi na zapadu, ono se svako jutro pojavi na istoku. I što se više trude da promijene ono što se promijeniti ne može, svakim danom su sve više smiješni. Neki naši „antifašisti” sa onima iz kolijevke fašizma ruku pod ruku slave neke svoje dane pobjede, iako bi oni pravi 9. maja bili na Crvenom trgu u Moskvi, kojemu jedino i pripadaju sve počasti Dana pobjede.

Bojim se da će kukavičluk koji je zadnjih decenija preplavio Crnu Goru, poništiti svo čojstvo i junaštvo, koje je vjekovima bilo znak našeg prepoznavanja. “Junaci” iz partijskih redova, koji se svako malo junače jedni na druge u biti su najveće kukavice, jer junaštvo je ako se u sopstvenim redovima pobuniš protiv funkcijom jačeg od sebe, za sve ono što radi protivno interesima države i naroda. Strah od gubljenja privilegija i potreba de se dokažeš lojalnim, jačim od sebe, bez obzira na njegova nepočinstva postao je stil ponašanja partijskih vojnika, a samim tim i društva u cjelini. Takvim ponašanjem uskraćena je mugućnost svima koji misle svojom glavom i koji su svoji, da svoje ideje za bolju Crnu Goru učine dostupnom javnosti. Jer armija licemjera i poslušnika jača je od svakog genija, ma gdje se pojavio na zemljinoj kugli, a kod nas pogotovo. Nekada je sve rađalo u ovom kamenu. I čast, i hrabrost, i poštenje, i znanje, i sve u trenu survalo na putu ka evropskom licemjerju. Svi krugovi koje smo trčali na kraju su u zadnji krug stali. U njemu su sabrane sve pobjede i svi porazi. Strah me je da posljednji krug ne bude ovaj koji upravo trčimo, u kome se izgubio osjećaj za pravdu, istinu, ali i samokontrolu svakog od onih koji odlučuju o sudbini države. Zna li iko gdje je granica za samovolju, sebičnost i privatizovanje funkcija radi lične koristi? Ima li iko na ijednoj državnoj funkciji za koga u narodu preovladava nepodijeljeno mišljenje da je kompletna ličnost i da je u svemu dostojan funkcije koju obavlja Decenijama smo čekali ‘kišu’ da spere ljagu sa našeg lica? Umjesto kiše pade ‘snijeg’, da svaka zvjerka otkrije svoj trag. Neki ostadoše u jazbine dok se snijeg ne otopi. Tako se opet prevarismo, jer sve tragove ni ovoga puta ne otkrismo. I opet ćemo, sve su prilike, morati sve iz početka, dok ne izaberemo one prave A to je u Crnoj Gori dug proces. Traganje za istinom i pravim ličnostima ovdje nikada ne prestaje.