Krije se istina o Čirgićevom fakultetu: AKOKVO i Ministarstvo ćute!

Redakcija IN4S poslala je Agenciji za kontrolu i obezbjeđenje kvaliteta visokog obrazovanja još jedan zvaničan zahtjev. Još jednom, zahtjev je odbijen. Podsjećamo čitaoce da je uredništvo uputilo zahtjev AKOKVO-u povodom izbora profesora na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost.  Umjesto transparentnosti i odgovornosti, dobili smo – ćutanje.

Uredništvo je, napominjemo, prvo uputilo zahtjev Ministarstvu prosvjete, nauke i inovacija, tražeći jasne informacije o izboru nastavnog kadra na FCJK. Iz Ministarstva je stigao kratak odgovor – nisu nadležni i proslijediće zahtjev Agenciji za kontrolu i obezbjeđenje kvaliteta visokog obrazovanja. Ali, kada je Agencija dobila isti upit, odgovor je bio potpuno isti: ni oni za to nisu nadležni.

Zbog nedostatka odgovora Ministarstvu smo uputili mejl, na koji još uvijek čekamo odgovor, sa pitanjem ko je zapravo nadležan u našoj državi za pitanja koja se tiču FCJK. Zarad potpune naše transparentnosti, dijelimo sa čitaocima, sadržinu mejla upućenog Ministarstvu:

Poštovani,

Nakon što smo Ministarstvu poslali zahtjev, još negdje u novembru mjesecu, odgovorili ste nam da nam na zahtjev ne možete odgovoriti, već ste nas uputili na AKOKVO. Ipak, oni tvrde da to nije u njihovoj nadležnosti. Možete li nas uputiti na pravu adresu koja će nam odgovoriti na pitanja? Zašto Fakultet za crnogorski jezik i književnost nije u nadležnosti ni Ministarstva ni Agencije? Ko je nadležan da nam odgovori na pitanja o pomenutom Fakultetu?

U prilogu dostavljamo ponovo naš zahtjev, ali i odluku o odbijanju zahtjeva Agencije za kontrolu i obezbjeđenje kvaliteta visokog obrazovanja.

Molimo da nam u najkraćem roku odgovorite kome da se obratimo. Naš zadatak je svakako da informišemo javnost i o nedostatku odgovora.

S druge strane, Agenciji smo, nezavisno od prethodnog zahtjeva uputili novi zahtjev. Naime, željeli smo da dobijemo vrlo jednostavne informacije: koliko ljudi je diplomiralo na FCJK u poslednjih 5 godina, a koliko ih je u tom periodu i upisalo pomenuti fakultet. Naš zahtjev je odbijen.

Sa čitaocima dijelimo pitanja iz našeg zahtjeva kao i obrazloženje iz Rješenje o odbijanju zahtjeva:

1. Koliko se studenata upisalo na Fakultet za crnogorski jezik i književnost u proteklih pet godina (2020. godine, 2021. godine, 2022. godine, 2023. godine, 2024. godine i 2025. godine)?

2. Koliko studenata je u tom istom vremenskom intervalu, od 2020. do 2025. godine, diplomiralo na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost?

U obrazloženju Agencije zvanično se navodi: Postupajući po navedenom zahtjevu Agencija za kontrolu i obezbjeđenje kvaliteta visokog obrazovanja zaključila je da tražene informacije nijesu u posjedu Agencije.

Jedna od najvećih tajni Crne Gore: U čijoj nadležnosti je Čirgićev fakultet?

Šta tačno radi ova Agencija, ako ne može da pruži ni osnovne podatke o radu jedne visokoškolske ustanove?

Na sajtu Agencije stoji sledeći tekst:

Ako Agencija za kontrolu i obezbjeđenje kvaliteta visokog obrazovanja ne posjeduje podatke o broju studenata koji su upisani i diplomirali na FCJK, ako nema podatke o izboru profesora i njihovoj akreditaciji, postavlja se logično pitanje – čemu ova institucija uopšte služi?

Po samoj svojoj prirodi, ona bi trebala biti tijelo koje kontroliše rad fakulteta, procjenjuje ispunjenost uslova za nastavu i, u konačnici, pruža informacije javnosti o stanju u visokom obrazovanju. Kako ona može da „razvije postupke ocjene kvaliteta rada ustanova visokog obrazovanja i njihovih studijskih programa“, ako nema podatke ni o broju studenata? Kako može da donese zaključak o radu nekog smjera, programa ili fakulteta, ako nema informaciju o broju diplomiranih studenata sa tog fakulteta?

Iz njihovog odgovora proizilazi da oni taj posao ne rade. Još važnije, iz njihovog ćutanja proizilazi da niko u Crnoj Gori, ili barem niko ko je spreman da odgovori, ne kontroliše ovaj fakultet.

Da li to znači da je FCJK institucija izvan svake nadležnosti, fakultet koji djeluje u pravnom vakuumu? Ako jeste, kako onda uopšte funkcioniše? Kako se određuju i isplaćuju plate profesorima? Kako se vrši akreditacija studijskih programa? I, što je najvažnije – zašto je nemoguće dobiti odgovore na ova pitanja?

Javnost zaslužuje objašnjenje. Ovo nije pitanje politike, nego osnovne odgovornosti državnih institucija koje se finansiraju novcem poreskih obveznika. Ako Agencija i Ministarstvo ne znaju šta se dešava na jednom fakultetu, onda je to ozbiljan problem. Ako znaju, ali ne žele da odgovore – problem je još veći.

Nastavićemo da insistiramo na odgovorima, jer ćutanje nije opcija kada je riječ o pitanjima od javnog interesa. Ako Agencija i Ministarstvo ne žele ili ne mogu da odgovore, građani imaju pravo da znaju – zašto?