Kraj drame: Đuranović penzionisana po zakonu; Opozicija branila Ustav koji niko nije napao

Upitan slučaj razrješenja sudije Ustavnog suda Dragane Đuranović, koji je mesecima služio kao okidač za političke tenzije, institucionalnu blokadu i dramatične izjave opozicije, dobio je svoj epilog. Venecijanska komisija nije utvrdila da je došlo do kršenja Ustava Crne Gore. Činjenica da ovaj dokument nije utvrdio bilo kakvo nepoštovanje ustavnog poretka predstavlja direktno urušavanje narativa koji je opozicija pokušavala da održi.

Dokument Komisije čak ide i dalje, ukazujući na propust samog Ustavnog suda, koji nije uradio ono što mu je bila ustavna dužnost – da formalno i obrazloženo obavijesti Skupštinu o ispunjenju uslova za prestanak funkcije sudije. Time se, prema ocjeni Komisije, doprinijelo pravnoj neizvjesnosti i otvorilo prostor za institucionalne zloupotrebe.

Ovim povodom, poslanica Jelena Božović (Nova srpska demokratija) ocjenjuje da su svi pokušaji opozicije da predstave razrješenje kao antiustavno – pali u vodu:

„Venecijanska komisija nije utvrdila da je odluka Ustavnog odbora neustavna. Naprotiv, ukazano je samo na potrebu za formalnim preciziranjem procedura, što ne mijenja suštinu: sudija Đuranović je stekla uslove za penziju, kao i svaki drugi nosilac pravosudne funkcije u ovoj državi. Sve drugo je bila politička halucinacija DPS-a i njihovih satelita“, kaže Božović.

Saglasan je i Vasilije Čarapić (PES), koji još jednom podvlači da je Ustavni sud time što nije postupio u skladu sa svojom ustavnom obavezom – praktično sebe doveo u poziciju da bude korišćen kao instrument političkog manevra:

„Skupština je morala da djeluje, jer Sud nije. Umjesto da donese jasnu i obrazloženu odluku o prestanku mandata, Sud je zauzeo pasivnu poziciju, doprinoseći pravnoj konfuziji. Upravo na to ukazuje i Venecijanska komisija. Ne može se ćutanjem štititi navodna nezavisnost, a zapravo opstruirati funkcionisanje institucija“, izjavio je Čarapić.

U tom kontekstu, vrijedi se osvrnuti i na ono što je sam bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić nedavno napisao: da je Đuranović ostala na funkciji, on bi danas bio na slobodi. Sam Katnić, koji se trenutno nalazi u pritvoru, izjavljuje da je njegova ustavna žalba mogla biti usvojena samo da je Đuranović glasala. Ta izjava, iako predstavlja pokušaj pravnog i političkog samoopravdanja, zapravo najbolje ilustruje suštinu problema: da je funkcionisanje Ustavnog suda bilo duboko politizovano i da je razrješenje sudije bilo ne samo opravdano, nego i nužan korak ka departizaciji institucija.

Paradoksalno, upravo je Katnićev pisani apel potvrdio ono što je bio javni utisak: da su pojedini članovi Ustavnog suda, uključujući i Đuranović, bili faktor političkog uticaja, a ne garancija pravne neutralnosti.

Sada, kada je i Venecijanska komisija nedvosmisleno stavila do znanja da nema govora o kršenju Ustava, već o potrebi za preciznijom regulativom, ostaje pitanje – hoće li oni koji su blokirali rad parlamenta, napuštali Odbore, osporavali institucije i djelovali van ustavnog poretka, snositi političku odgovornost za haos koji su proizveli?

Jer, kako je jasno poručila Jelena Božović:

„Institucije se ne brane foteljama i ćutanjem, nego postupanjem u skladu sa zakonom. Mi smo to uradili. I sada je vrijeme da idemo dalje – ka punoj funkcionalnosti Ustavnog suda i stabilnom pravnom poretku. Bez Đuranović, bez Katnića i bez duhova prošlosti.“