Korona virus razotkrio: Solidarnost i dobrota ne „stanuju“ u Evropskoj uniji

Evropska unija je pala na ispitu, ne samo ljudskom. Krajnje nedalekovido rukovodstvo u Briselu nije imalo sluha ni solidarnosti za pomoć onima izvan EU, odlučivši da za KOVID-19 nacrta granicu, ne računajući da bi im se to moglo dodatno obiti o glavu.

Od nedjelje, 15. marta, pa u narednih šest nedjelja, EU je zabranila izvoz medicinske opreme van Unije. Saopštila je to predsjednica Evropske Komisije (EK), Ursula fon der Lejen, ističući kako zabrana važi za cijelu teritoriju EU kako bi zadržala dovoljnih zaliha unutar bloka. Ostatak Evrope u koji se zaraza koronavirusom prelila upravo iz EU, tako neće moći da računa na respiratore, maske, rukavice, zaštitnu odjeću…

Kao da virus zna za granice, članice EU, kandidate za članstvo i kao da je moguće spriječiti da ljudi cirkulišu. Uostalom u tu istu EU su se vratili svi oni koji su u Srbiju donijeli korona virus.

Što je još tužnije, do zabrane je došlo samo dva dana nakon što je Kina, na poziv za pomoć iz Italije, odlučila da toj članici EU pošalje veliku pomoć u vidu dva miliona maski, oko 10.000 respiratora, kao i 20.000 zaštitnih odijela, zajedno sa 50.000 testova za detekciju korona virusa.

Evropska unija pala na ispitu

Ne čudi zato što je u situaciji kada je Evropska unija, oglašavanjem predsjednice EK, pala na najvažnijem ispitu, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić zatražio pomoć Kine. Samo dan kasnije, već u ponedjeljak su stigli testovi za otkrivanje prisustva koronavirusa.

Posle svega se postavlja pitanje u kojoj mjeri je otriježnjujuća spoznaja o nepostojanju solidarnosti EU kojoj težimo i Vučićeva ocjena da je ta evropska solidarnost bila samo „bajka na papiru.“

Analitičar Aleksandar Pavić kaže da je već odavno jasno da je cijela ta mitska priča o EU marketinška.

„Sve vrijeme to je priča o najmoćnijim zemljama EU i njihovom interesu. Jednostavno, krili su se iza EU. Na prvom mjestu Njemačka koja je iza EU, tog takozvanog najvećeg mirovnog projekta svih vremena, širila svoj uticaj u cijeloj Evropi. Videlo se još 2015. na pitanju migrantske krize kada su počele da pucaju te navodne zajedničke vrijednosti koje treba da vezuju EU, pa i solidarnost“, objašnjava Pavić za Sputnjik.

On podsjeća da se njemačka kancelarka kada je pozvala migrante da dođu nije obazirala na to kako će to da pogodi neke druge zemlje i nikog nije pitala za mišljenje. Sada kada je u kratkom roku stigla kriza još veća od migrantske, vidi se da te solidarnosti u stvari nema, da svako, što je i prirodno, gleda svoj interes.

Raspršile se iluzije

Po ocjeni Pavića, dobra strana ove krize je da su se raspršile iluzije i da zato mora da dođe do otriježnjenja i promjena politike u odnosu na ono što je realnst.

On u potezu EU vidi tačku koja mora da označi preispitivanje naše politike da Evropa nema alternativu.

„Šta nas čeka u budućnosti ako je na ovakom slučaju EU koja vas navodno hoće pala na ispitu i otprilike rekla – snalazite se. Šta će da bude sjutra kada bude neka nova kriza, a biće ih, iz toga će da se izrodi ekonomska kriza na prvom mjestu“, pita se Pavić.

Po ocjeni ovog analitičara, treba da učimo od Rusije i Vladimira Putina koji uprkos provokacijama Zapada te zemlje naziva partnerima, čak ne odgovarajući ni na uvrede i strpljivo i polako gradi poziciju za sopstvenu zemlju.

Nema nikakvog razloga da se mi sada durimo jer bi, kako kaže, to bilo kontraproduktivno.

„Treba da ih javno uvažavamo, kao što to radi Rusija koja, međutim, tačno znašta treba da radi i šta su joj crvene linije“, ističe Pavić.

Znamo na koga možemo da se oslonimo

Posle koronavirusa neće ništa biti isto, a svijet će, kako kaže, trajno biti destabilizovan.

„Mi moramo da imamo crvene linije. To ne znači da moramo svima da ih saopštimo i nije ni dobro da ih svima saopštimo javno. Ali, oni koji treba da znaju moraju da znaju šta su crvene linije ispod kojih se ne može ići. Ako nemate crvene linije vi sebe otvarate ne samo za ucjene nego i za moguću agresiju“, zaključio je sagovornik Sputnjika.

A uz to šta su nam crvene linije, Pavić dodaje da moramo da znamo i ko su nam prijatelji, ko neprijatelji, na koga možemo da računamo, na koga ne.

On podsjeća na širenje saradnje Kine sa Srbijom u posljednjih 10 godina, napominjući da je ona ovdje došla sa svojim ulaganjima bez uslovljavanja, ucjenjivanja i naravno bez ikakvih sankcija, bez svega onoga što je EU primjenjivala.

Pavić uz to ističe da je većina članica EU učestvovala u bombardovanju Srbije 1999. i da svako ko je razočaran najnovijim postupkom Brisela ne živi u relanom svijetu.