Komunistički TV veterani u akciji: Buržujski Beograd u lovu na Crnogorce

Piše: Ivan Milošević

Jesu blagi dani i valja oprostiti drugima i sebi, prećutati što se valja prećutati, ali jedna rečenica osvjedočenog DPS kolumniste i zagovornika odavno preminulog Saveza komunista i zaljubljenika u Broza i njegovu državnu tvorevinu (SFRJ), jednostavno to ne dopušta. Tako je Rajko Cerović u biltenu DPS-a braneći Broza i SFRJ izvalio jednu tešku glupost i mislim da nešto gluplje nijesam pročitao u zadnjih par godina.

-Prvi put su se u toj zemlji ( SFRJ, primj. I.M.) Crnogorci školovali, a da nijesu morali bivati sluge beogradskih buržujki koje su ih po njihovom završenom školovanju, nišanile za moguće zetove i supruge svojih razmaženih i neobrazovanih šćeri, izvali Cerović i ostade živ. Mislio sam da će neko iz njegovog okruženja ili redakcije reagovati na ovu izmošljotinu, ali pošto se niko već par dana nije oglasio šta drugo nego zaključiti da njegovi puleni i ideološki drugari stvarno misle ono što Cerović piše.

Dakle, Crnogorci školovani u Beogradu, negdje sredinom prošloga vijeka i dalje do devedesetih, onako obdareni u svakom pogledu, bili su mete beogradskih buržujki, pa su one za njima jurile po Beogradu, kako bi ih namjestile svojim razmaženim i neukim kćerima. Ispade po ovom Ceroviću da Srbija u njegovoj i Brozovoj Jugoslaviji nije imala muško čeljade niti normalnog muškarca, pa su za te potrebe morali da regrutuju mlade Crnogorce. Za ovako glupu izmišljotinu stvarno treba čovjek da bude talentovano nadaren nedostatkom pameti i ovo ne može svako da izmisli do TV gurua i glavnog urednika javnog servisa iz vremena tvrdih i provjerenih  komunističkih kadrova!

I čudan je ovaj izraz koji Cerović upotrebljava – buržujke. Valjalo bi da i on i njegovi čitaoci, ukoliko ih ima, razmisle ko je to u Beogradu tokom Brozove strahovlade i jednoumlja bio buržuju. Mislim da ih je bilo toliko malo i da su bili na nivou statističke greške i to većinom iz jednog razloga. Cerovićevi ideološki istomišljenici valjano su istrijebili predratne buržuje i to nijesu uradili nimalo nježno. Posebno su se u tome istakli kada je rat završen, kada su u Srbiji strijeljali na desetine hiljada neistomišljenika, a o čemu tek danas neki podaci izlaze na vidjelo. Zbog toga mi nešto nije jasno na koje to buržuje u Titovoj SFRJ Cerović misli, jer ih je u Beogradu bilo vrlo malo. A ukoliko ih je i bilo jedva su sastavljali kraj sa krajem, a čisto sumnjam da su njihove ljepše polovine po Terazijama i Kalemegdanu jurile i hvatale mlade i sredovječne Crnogorce kao stvorene za zetove!

Naravno, svaki čovjek stari i ima pravo da i kaže nešto što ne valja i što se može opravdati godinama i prirodnim odumiranjem moždanih ćelija. Međutim, kada se tako nešto objavi u novinama i čak u obliku kolumne, onda se čovjek zapita šta se to dešava sa sivom masom mlađih kolega pomenutog DPS i komunističkog veterana. 

Možda se istina o ovom stavu krije i u ličnom primjeru pomenutog DPS veterana. Sve mi se nekako čini da on nije mogao da dođe do praga nekih beogradskih buržujki, a kamoli da ga prekorači, pa je svoj lični mladoženjin neuspjeh generalisao na sve Crnogorce u Beogradu i pretvorio ih u zetsku lovinu dokonih i razmaženih Beograđanki. Ukoliko se radi o tome drago mi je što su beogradske buržujke u njegovom slučaju bile u pravu i elegantno ga vratile onamo odakle je došao. A sad što je tu ostao vjerujem da pored njega da ima još ko da žali!