Komnen Bećirović: Vrh Lovćena vratiti u skladu sa Njegoševim genijem

„Šezdesetih godina prošlog vijeka živio sam u Francuskoj, prvo kao predavač na Univerzitetu u Nansiju, a zatim sam počeo da se bavim novinarstvom i intervjuisao čitavu plejadu francuskih intelektualaca onoga vremena i tako sam ušao u književni i medijski svijet, što mi je omogućilo da lansiram priču u javnosti o odbrani kapele na Lovćenu, kada se pojavila opasnost po njeno rušenje krajem 60-tih godina“, kazao je u intervjuu za Radio Svetigoru književnik i publicista Komnen Bećirović, koji je prije više od pola vijeka pokrenuo svjetsku akciju za odbranu Njegoševe zavjetne kapele na Lovćenu.

Naš istaknuti gost se prisjetio kako je ta borba uzela maha i koji su sve renomirani svjetski intelektualci i mediji tada pisali i izvještavali o namjeri komunističkog režima da na vrh Lovćena razore kapelu vladike Rada.

„Predosjećajući da neću više imati prilike da se popnem na Lovćen i poklonim Njegoševim moštima, ja sam u ljeto 1969. izašao na Lovćen. Vrativši se u Pariz, u jeku kampanje za uklanjanje kapele, riješio sam da nešto uradim za jednu od najvećih vrijednosti moga roda. Tako sam. već početkom 1970. godine, pokrenuo kampanju na način što sam sastavio tekst na tu temu koji je izašao 16. marta u najčitanijem američkom časopisu koji je izlazio van Sjedinjenih Država, a zvao se International Herald Tribune. Potom su se tekstovi pojavljivali u francuskoj štampi i časopisima, kao što su bili Le Monde, Combat, Figaro, u kome se oglasio i čuveni hrišćanski filosof Gabrijel Marsel, koji je u svom tekstu Nasrtaj na svetinju, između ostalog ,napisao da je Njegoš jedini koji je u modernom dobu u sebi spojio trojstvo pjesnika, vladike i vladara.

Potom sam se povezao sa mojim prijateljem iz italijanskog časopisa Corriere della sera Lorencom Bokijem, koji je napisao tekst pod naslovom „Pariz brani prah pjesnika Njegoša“. Tekstovi na ovu temu su se počeli pojavljivati i u drugim časopisima širom svijeta, kao što su Sunday times, Los angeles times,Times of India, u japanskim novinama Asahi Shimbun, njemačkom časopisu Frankfurter Allgemeine Zeitung, bečkom Die Presse, ženevskom Tribune, tako je na neki način Pariz postao prestonica odbrane kapele na Lovćenu“, naglasio je Bećirović.

Pored medija širom svijeta, svoj glas su tada protiv rušenja kapele Petra Drugog Petrovića Njegoša podigli i istaknuti intelektualci pa čak i mnogi koji su bili prijatelji Brozove Jugoslavije:

„Čuveni Žan Kasu je na primjer tada pisao Blažu Jovanoviću, koji je bio predsednik Ustavnog suda Jugoslavije i maltena odlučivao o sudbini Lovćena, na šta mu je ovaj grubo odgovorio Kapela se miče. Pjer Emanuel, član francuske akademije, je takođe tada reagovao i protestvovao. Andrej Malro, jedan od najznačajnih ljudi 20. vijeka, filosof umjetnosti, pisac djela Metamorfoza bogova i ministar kulture u Vladi Šarla de Gola, takođe je intervenisao i to preko francuskog ambasadora u Beogradu, ali na žalost ništa nije pomoglo. Svi ovi intelektualci su bili podstaknuti da se oglase za očuvanje kapele kad su se upoznali sa samom Njegoševom sudbinom i njegovim zavjetom i to je bilo dovoljno da se ljudi opredijele protiv ovog novog projekta za koji se nije znalo ni šta je i koji stvarno nije imao nikakve veze ni sa podnebljem, ni sa istorijom ni sa Njegoševom sudbinom.“

U Parizu se u to vrijeme održavala i izložba „Jugoslovenska umjetnost od preistorije do danas“ na kojoj je zabranjeno postavljanje slike Petra Lubarde „Sumrak Lovćena“.

„Nije se dopustilo da se javnost Pariza na taj način upozna sa problemom uklanjanja hrama na Lovćenu. Lubardina slika je stvarno bila Gojinska, izuzetna i jaka i mislim da se nije moglo dalje likovno otići nego što je to uradio Petar Lubarda.“

Nakon rušenja kapele na Lovćenu Komnen Bećirović je 6. decembra 1972 .godine u „Le Mondu“ napisao tekst „Zbogom jednom svetilištu“, opraštajući se na svojevrstan način od Njegoševog vječnog počivališta:

„Taj tekst je, pored cijele kampanje koju sam vodio, doprinio tome da nisam mogao da dođem u Jugoslaviju jer mi je prijetilo hapšenje i sud. Tek sam nekako uspio da dođem kad mi je otac preminuo 1994. godine“, prisjeća se naš gost i navodi da se ovaj tekst u originalu i prevodu može naći u njegovoj knjizi „Borba za Lovćen Njegošev“.

O vrijednosti koju danas Petar II Petrović reprezentuje za naš narod, Komnen Bećirović je na kraju razgovora kazao da se ona ogleda u tome što je Njegoš slavio srpstvo i uzdigao ga do nebesa, a kada je u pitanju obnova Lovćenske kapele ističe da ona treba da počne našim otklanjanjem od „onog monstruma“, koji se sada nalazi na Jezerskom vrhu, a da sadašnje poklonjenje treba da vrati vrh Lovćena onakvim kakvim su ga učinjele kosmičke sile i Njegošev geniji.

Rade Dulović