Kome i zašto se gradonačelnik Bogdanović pravda što je razgovarao s Mitropolitom?

Iako je reagovanje Kabineta Gradonačelnika Prestonice g. Aleksandra Bogdanovića postavilo za svoj cilj da demantuje navode iz prekjučerašnjeg saopštenja Mitropolije, očigledno je da je njime promašena tema, izjavili su iz Mitropolije crnogorsko-primorske i zapitali se kome se i zašto Gradonačelnik pravda što je uopšte razgovarao sa Mitropolitom?

U saopštenju Mitropolije vrlo precizno stoji da je zajedno sa gostima konstatovano da je jedino prikladno mjesto za njen trajni boravak hram Božji, a da pećina to nije.

„Mitropolija apsolutno stoji iza tih riječi, jer su potpuno istinite i saglasne pismenom dogovoru između Mitropolita i članova ovog Reda, koji Bogorodicu Filerimos ima kao svoju vjekovnu pokroviteljku“, izjavili su oni.

Kabinet Gradonačelnika navodi kako je situacija suprotna i kaže se da je Malteški red ”baš kao i država i gradska uprava posvećen projektu izmještanja ikone Bogorodice Filerimos iz postojećeg prostora”.

„Elementarna logika nam je potrebna da zaključimo da gornja tvrdnja Mitropolije uopšte nije suprotna sa stavom da su i drugi posvećeni izmještanju ikone iz Narodnog muzeja, ali ne u pećinu„, istakli su iz Mitropolije.

„Ni na koji način, Mitropolija nije zloupotrebila ”slučajni susret” (koji bi, da je reda u vrhu Prestonice, odavno trebao da se desi – namjerno) Gradonačelnika i Mitropolita, a u kratkom saopštenju kakvo je bilo ono prekjučerašnje Mitropolije nije bilo prostora da se detaljnije govori o svim razgovorima. Gradonačelnik je već nekoliko puta rekao svoj stav o ovom pitanju i on je poznat najširoj javnosti“, dodali su.

Mitropolija u svom prethodnom saopštenju nije ni implicitno pomenula promjenu stava državne ili gradske uprave, naprotiv, navela je da je smještanje ikone u pećinu ”državni projekat”, zasnovan na skrnavljenju i obesvećenju ove svehrišćanske svetinje, nezapamćen u njenoj dvijehiljadugodišnjoj istoriji, i to isključivo u službi profita.

„Što se tiče pitanja vlasništva nad svetinjama, ono bi moralo svakome da bude jasno. Kao što nasilno oduzeta privatna imovina nije zakonito vlasništvo države, što i sama država priznaje restitucijom, tako ni oteta crkvena imovina ne može biti državno vlasništvo. Nedostatak političke volje da se zakonski formalizuje restitucija pokretne i nepokretne crkvene imovine, ne može da poništi ovakvo rasuđivanje. Treba pritom imati u vidu da je u aktu otimanja ove tri svetinje (1952) iz manastira Ostroga, navedeno izričito da su one ”vlasništvo porodice Karađorđevića”. Zvanično predate Upravi manastira Ostroga (1941) od strane vlasnika Kralja Petra II Karađorđevića i Patrijarha srpskog Gavrila Dožića, nasilno su otete iz Ostroga, a nastojatelj manastira Ostrog arhimandrit Leontije Mitrović – zatvoren! Otkad se provalnici i otimači tuđe imovine ozakonjuju kao vlasnici otetoga?!“, naveli su u saopštenju.

„U isto vrijeme, želimo da izrazimo zadovoljstvo onim dijelom komentara g. Aleksandra Čilikova da bi ikona trebala da bude smještena u crkvenom objektu izvan pećine, što je izričit stav, kako predstavnika Malteškog reda, tako i Ambasadora Reda u Crnoj Gori g. Enrika Tućila, o čemu će nadamo se i oni obavijestiti javnost. Naravno, da bi ona u hramu u kojem bi bila smještena, bila dostupna svima, a ne samo pravoslavnima, kao što su i mošti Svetog Petra Cetinjskog, Svetog Vasilija Ostroškog, čestica Časnog Krsta i Desnica Svetog Jovana Krstitelja, koji imaju široko prihvatanje autentičnosti, naročito u Pravoslavnoj Crkvi“ zaključili su iz Mitropolije crnogorsko-primorske.