Koga uznemirava ubistvo Borisa Njemcova

Nedavno mučko ubistvo Borisa Njemcova, jednog od najuglednijih ruskih opozicionih lidera i bivšeg prvog vicepremijera (u vladi Viktora Černomirdina), uzdrmalo je rusku javnost, ali ne jednako i političke strukture. Ali je zato podiglo veliku prašinu na Zapadu.

Uzrok za to svakako je činjenica da od ponuđenih varijanti ovog tragičnog događaja: osveta Kremlja, osveta Amerikanaca, poslovni nesporazumi, prijetnje objavljivanjem dokumenata o učešću ruske vojske u ratu u Ukrajini, djelovanje islamskih ekstremista ili čin usamljenog fanatika… – nijedna za sada nema dovoljno utemeljenja da bi istražnim organima ukazala na pravi trag.

Ono što se za sada saznaje jeste da je policija uhapsila dvojicu mogućih ubica, porijeklom sa Kavkaza. Riječ je o izvjesnim Zauru Dadajevu i Anzoru Gubjaševu (ili Kubjaševu). Istražitelji su uhapsili i još četiri osobe, vjerovatno pomagače u isporuci oružja i ljude koji su pratili Njemcova.

Ali, da li je to dovoljno? Treba stići do nalogodavaca. Istražiteljima vrijeme ne ide na ruku. I upravo to je razlog što je gorka sudbina Borisa Njemcova i dalje u vrhu novinskih analiza.

Stiče se utisak da su mnogi, posebno na Zapadu, ubistvo Njemcova dočekali kao bogomdani dokaz da u ruskom društvu mnogo šta nije dobro i da ga treba mijenjati. Ali takvi, jednostavno, nemaju na koga da računaju u svojoj namjeri da najveću zemlju na svijetu dovedu u red prema sopstvenim mjerilima. Predsjednika Putina, prema najnovijim istraživanjima, podržava bezmalo 90 procenata zemljaka.

Time bi trebalo da padnu u vodu i priče da će ubistvo opozicionog lidera unijeti veliki istinski nemir u rusku svakodnevicu. S druge strane, zahvaljujući izuzetno aktivnom djelovanju zapadnih medija, kao i kontradjelovanju domaćih, više se nijedna tvrdnja ili podatak ne mogu uzimati zdravo za gotovo. Ruska medijska scena, naime, toliko je prepuna svega i svačega da svaka riječ, pa i fotografija s lica mjesta, bivaju vagani i tumačeni prema nahođenju i onih koji ih objavljuju i onih koji ih komentarišu. U takvim uslovima usitnjena opozicija definitivno nema prostor za ozbiljnije djelovanje. Ispada da se, kao u sovjetska vremena, zvanična saopštenja Vlade i Kremlja uzimaju kao jedini validni politički reperi.

Sahrana Njemcova pokazala je da u Rusiji ima dosta ljudi koji su bili bliski njegovim idejama, ali i koji, uostalom kao i stradali lider, nisu voljni da te ideje budu „zaprljane” propagandom sa Zapada. Samo se vladajuća vrhuška u Kijevu „upecala” na priče kako je ubijeni imao namjeru da objelodani čvrste dokaze o umiješanosti ruskih oružanih snaga u ratu u susednoj republici. Bespredmetnost ovakvog podatka, u trenutku kada Amerikanci otvoreno šalju svoje instruktore za vojnu obuku u ukrajinske jedinice pod kontrolom zvanične vlade, prosto bode oči.

Ipak, kako opominje Andrej Kozirjev, šef ruske diplomatije u periodu 1990–96: „Agresivna antidemokratska i antizapadna propaganda podignuta je na nivo državne ideologije, utičući i na spoljnu politiku. U takvim okolnostima skretanje ka nasilju vremenom će postati sve žešće i neizdrživo”, objasnio je Kozirjev. Ispada da i verzija o ubici fanatiku u ovom slučaju sasvim ima mjesta.

Ali, tu dolazimo i do moguće verzije o zločinu počinjenom od strane islamskih terorista.

Bilo bi naivno vjerovati da je Njemcov ubijen zbog podrške stradalima u nedavnom islamističkom napadu na redakciju lista „Šarli ebdo” u Parizu. Po toj logici ugroženi bi bili svi koji su postupili kao ruski opozicionar. Prije će biti da je u pitanju mnogo opasnija stvar, a to je da su se islamski teroristi infiltrirali u Rusiju, u pokušaju da i ovdje izazovu haos. Ako je zaista tako, ruske vlasti će morati stepen uzbune da podignu na daleko viši nivo od sadašnjeg, jer bi moskovski slučaj mogao da se pokaže samo kao uvod u šire aktivnosti ekstremista. A, podsjetimo, Rusija je u svom velikom djelu islamska država.

Sada su sve oči uprte u istražne organe. Oni moraju da djeluju brzo i otvoreno kako bi se izbjegle moguće spekulacije o pozadini moskovskog ubistva. Određeni tragovi već postoje, čak su, kako rekosmo, pohapšeni i mogući počinioci zločina. Ali sve to je i dalje na tankoj grani i može da se sruši svakog časa. Vrijeme je u svemu ključni faktor. A njega ima najmanje. Kao i čvrstih dokaza po čijem nalogu je likvidiran Njemcov. U obzir svakako treba uzeti i činjenicu da je njegova pratilja te večeri, ukrajinska manekenka Ana Duricka iz svega izašla potpuno neokrnjena, da bi se posle ispitivanja u policiji brže-bolje vratila u Kijev. U svakom slučaju, ubistvo opozicionog lidera je „politički čin”, kako se izrazio predsjednik Vladimir Putin, svjestan da je isto upereno, prije svega, protiv njega i njegove vlasti.

Ali, po opštem mišljenju, ovde nije riječ o antirežimskim stavovima koje je iznosio ubijeni. Reč je o nesumnjivom pokušaju da se otvori još jedna priča koja će moći da bude korišćena u medijskoj borbi protiv aktuelne ruske vlasti.

Upravo to je razlog da policija deluje efikasno i – što brže.