Kod Bijelog Polja podignuto spomen-obilježje kapetanu Vukadinu Femiću: Spomenik junaštvu koje nije zaboravljeno
1 min read
U podnožju Bjelasice, na istorijskom mjestu Krstaš u bjelopoljskom naselju Femića Krš, juče je svečano otkriveno spomen-obilježje u znak sjećanja na kapetana Vukadina Femića i njegove saborce, koji su 1860. godine stradali u borbi protiv turske vojske.
Na tom mjestu, gdje je nekada stajala kula kapetana Vukadina, okupilo se bratstvo Femića kako bi odalo poštu svojim precima i obilježilo 165 godina od tragičnog događaja.
Prema istorijskim podacima, Vukadin Femić je sa dvanaest saboraca junački poginuo u kuli koju je turska vojska opkolila i zapalila. Svi su izgoreli, ali nisu poklekli – kapetan nije htio predati grb koji mu je povjerio knjaz Danilo da u Limskoj dolini organizuje narodnu vlast.
Kako su istakli predstavnici bratstva Femić, okupili su se na Krstašu gdje je 1806. godine donijet krstaš barjak, što im je Karađorđe dao za junačke i ratne zasluge.
– Krstaš je ovdje postao simbol vjere, opstanka i stradanja. Kapetan Vukadin, kao i njegovi saborci, nisu branili samo kuću već čast, narod i državu – poručio je Radosav Rade Femić, predsjednik Odbora za podizanje spomen-obilježja.
On je dodao da „nema strašnije smrti od umiranja u vatri, ali ni uzvišenijeg cilja od onoga zbog kojeg se za život ne žali – za svoju zemlju, narod i čast“.
– Ovo je bio jedinstven primjer junaštva i podviga koji nama kao bratstvu služi na ponos i čast. Od te 1860. krvave godine, proteklo je mnogo ljeta, bezmalo tri vijeka, a duše ovih mučenika vapile su da im se napravi obilježje na zemlji iako su ga u pamćenju bratstva i slavne istorije imali. To zapade nas i radi toga smo ponosni što njihovo viteško djelo i mučenička smrt ne bjehu uzaludni. Neka ovaj krst bude pomen slavnim precima, a amanet potomcima – kako se čuvaju čast, vjera i ime bratstva i države – poručio je Radosav Femić.
Svečanosti je prisustvovao i istoričar Zvonko Dušanov Femić, potomak kapetana Vukadina, koji je istakao da ovaj spomenik predstavlja ne samo obilježje jednom čovjeku već i cijelom bratstvu, čija je istorija ispisana žrtvom i junaštvom.
– Ovdje smo danas u srcu Krša Femića da otkrijemo spomenik i obnovimo zavjet. Mi ne podižemo spomenik, nego podižemo pamćenje. Ne govorimo samo o jednom junaku već o cjelokupnom identitetu bratstva. Ime koje nas okuplja i obavezuje jeste ime kapetana Vukadina Femića. Njegov život i njegova smrt uklesali su ga u istoriju, a od danas i u ovaj spomenik –kazao je Zvonko Femić govoreći o podvigu kapetana Vukadina.
On je podsjetio da je nakon tragedije, u kojoj je život izgubilo 25 ljudi, a 13 kuća bilo spaljeno, vijest odjeknula do Beograda, Beča i Pariza… Svijet je saznao da se u Femića Kršu dogodilo mučeništvo, a ne puka smrt. Francuski i ruski predstavnici u Skadru uložili su protest protiv turske vojske, osuđujući surovost njenih postupaka.
Kako se čulo na skupu, narod ovog kraja nikada nije zaboravio svoje junake. U narodnoj epskoj poeziji kapetan Vukadin često je upoređivan sa kosovskim junacima – jer je, kako se čulo, „izabrao oganj umjesto pokornosti“.
– Kula Femića postala je svetilište, naš stub Golgote – mjesto koje nas uči da ni mač ni vatra ne mogu uništiti čast i obraz – istakao je Zvonko Femić.
Spomenik u Krstašu podignut je kao vječna opomena i zavjet budućim generacijama.
– Danas kada otkrivamo ovaj spomenik, mi ne dižemo samo kamen. Mi podižemo opomenu da narod koji zaboravi svoje junake prestaje biti narod. Neka ovaj spomenik bude stražar prošlosti i svetionik budućnosti – istakao je Zvonko Femić.
Grb iz kule iznijet u kolijevci sa djetetom
– Knjaz Nikola je sredinom 19. vijeka, želeći da učvrsti crnogorsku vojsku, formirao Kapetaniju u Femića Kršu. Dao je Vukadinu grb i kapetanski čin, a on mu kazao „grb neće, gospodaru, neka bude božja vjera, ni sa mrtva a kamo li živa oteti“. Onda su 13. marta 1860. godine turske snage predvođene bihorskim Bejtam begom napale Krš Femića. Iz kule su se Vukadin i njegovi saborci branili, ali ponestalo im je municije. Turci su zapalili kulu, a plamen je progutao trinaest muških glava. Vukadin je, kada je kulu zahvatio plamen, grb predao svojoj ženi i rekao joj da bježi i spašava grb. Žena je istrčala noseći grb u kolijevci u kojoj je bila njihova kćerka Stamena i sačuvala grb – podsjetio je Zvonko Femić na istorijske činjenice.
Dan
„Rasovo Bp“Dragi moj brate muslimanu.Tebe predstavlja Isl.zajednica C.G.Objasni ti meni ako I.Z ne slavi džihad i osmanske osvajačeiz Carugrada,koji su klali tvoje pretke ,jer si oni tada bili hrišćani,zapto su meresu u Tuzi imenovali po sultanu koji je osvojio pjdgoricu i Carigrad Mehmedu Fatihu .Zašto su islamski centar u Bar nazvali po sultanu Selimu,koji je uz pokolje osvojio Bar .Ta se vojska posebno silovala tvoje ženske pretnje.Ako se islamska zajednica C.G bavi relugijom,zašto tim vjerskim injektima nije dala imena velikih islamskih teologa,nego svetivnih vladara osvajača,silovatelja i koljča.A bunite se protiv spomenika Pavlu Đurišiću
I Karađorđe je pposlao KRSTAŠ BARJAK.
KNJAZ DANILO sve ovjerio poslije!
Pozdravljam brastvo Femić!
Ovom prilikom bi na Krstaš mjestu odgovarao i KRSTAŠ BARJAK za koji su i izginuili,brastvenici sa Vukadinom!
Ne smetaju tebi“komunjare“(hrvatski naziv za komuniste)no crnogorci i sve ljudsko i slobodarsko!? I Vukadin ti smeta,što je poginuo sa braćom,braneći crnogorski grb!
Ustaće ima vremena 😀
Da ustane rašćerao bi ovu ekipu
Ustaće ima vremena 😀
Nijesu ratovali protiv turaka već OSMANLIJA!
Nije tačno.Ratovali su protiv muslimana.Islam ne priznaje i ne poznaje pojam nacije.Pojam UMMA ,kako se u Povelji OIS(Organizacije islamske saradnje,organizacije koja okuplja sve muslimanske države na svetu)označavaju svi muslimani na svetu se prevodi pojmom NACIJA.Napadači na Vikadina Femića su muslimani komšije.Boškovići,Đurđevići,Markovići ,Rajkovići…sa imenima :Muhamed,Arif,Rustem…Oni su spalili svoje komšije pravoslanne vere.
Stano,Stano,ubaceni elementu,ne mozemo kroz danasnju prizmu gledat prosle dogadjaje,kao prvo.
Kao drugo, drzali smo se vazda sa Boskovicima,Obradovicima,Femicima,Delicima,Duborijama- i planiramo i dalje. Pored kuce mog djeda nije niko iz okolnih sela mogao proc a da nije zaustavljen na rucak, i konju se napuni zobnica i napoji se, i pascetu se baci kora hleba. I nikad mi navece ne bi posli u Hrastetine,Cerovo,Okladi, na posjedak a da ne bi bili docekani kako dolikuje nama a i tim porodicama,bez trunke mrznje,bez bojazni da nam neko “podmetne” nesto na mast spremano i slicno. Ovo ne pisem zbog tebe,jer si bot, nego zbog ostalih kojima mozes stvorit pogresnu sliku.
Ne sumnjam da je to tačno.Ači kakve to veze ima sa činjenicama da su te 1860 Femiće žive spalile komšije muslimani kao vojni obveznici sultana.Prošetaj kroz staro groblje u „Taslidži“ (Pljevlja)pa ćeš viđet mnogo spomenika na koji piše npr.Jovo Jović ubijen od „Turaka.“ a ti“ Turci“ su zboeili Srpski bolje no Leskovčani.
To je apsolutno tačno .Crna Gora nikada nije ratovala sa Turcima,kao ni Srbija.To je bio rat muslimana džihad,protiv hrišćana.Osmanska država je bila realizator uništavanja hrišćanstva,kako kaže Halil Inaldžik,jedan od najvećih savremenih turskih istoričara
Jel su crnogorske komunjare danas već podnele zahtev da se ovaj spomenik skine, jer „vrijeđa multikulturni, sekularni, evroatlantski, multietnički i ne znam još kakav Montenegro“?
Verovatno su im i Femić i ostalih 12 žrtava turskog genocida, ratni zločinci, a ovo je „nesumnjivo“ revizija turske istorije za koje su ova lica bili teroristi koji su se borili protiv ustavnog poretka Osmanlijskog carstva.
Čekamo policiju, tužilaštvo, Vijesti i Pobjedu da reaguju odmah.
Ne smetaju tebi“komunjare“(hrvatski naziv za komuniste)no crnogorci i sve ljudsko i slobodarsko!? I Vukadin ti smeta,što je poginuo sa braćom,braneći crnogorski grb!
On spasavao crnogorski grb, a potomci mu na spomenik poperili srpski. Kad se coek izrodi…
Izrodili su se oni koji su umjesto srpskog „poperili“ crnogorski…
Titov i Djilasov napravljen u Jajcu …