Ko te ima, taj te nema… šta se ovo Milo sprema

Milo Đukanović
Naša dobra braća Cigani kada bi htjeli mečku da nauče da igra uz doboš stavili bi je, dok je još malo meče, da stoji na ugrijanoj ploči od šporeta. Istovremeno neko bi udarao u doboš. Sirotom mečetu bilo bi neprijatno i taj bolni osjećaj bi vezivalo za zvuk doboša.
Pobjeći nije moglo jer mu je nos bio probijen alkom čiji je i najmanji pokret bio mnogo bolniji od vrele ploče. A alku je na užetu držao gazda sa zlatnim zubom.
Kad meče izraste u krupnu mečku ploča više nije trebala. Dovoljan je bio doboš.Čim ga čuje mečka počinje da se vrpolji i pridiže noge, igra. Otuda u narodu izreke – šta se čudiš ne igra mečka – to je ono recimo kad Milo divani o redu i zakonu; ili – zaigraće mečka i pred tvoju kuću – što znači pokusaćeš što si zakuvao.
Bez namjere da pravim pogrdna poređenja, a on zaista, na našu nesreću, jeste krupna evropska tužilačka mečka, ličio mi je na ovu poziciju nemoćnog mečeta, prije neku noć Đukanović prilikom intervjua na beogradskoj filijali američke televizije N1.
Navikao Đukanović na konobarsko novinarstvo Darka Šukovića, Senada Pećanina, Radojke Rutović, Saše Klikovca i inih, pa se na najnormalnija i najnovinarskija pitanja novinarke Ivane Momčilović Odobašić, znoji, vitoperi facu i grimase, krivi palac i lepezi šake. Vrpolji u stolici kao meče na vreloj metalnoj ploči.
Izgleda da je zaigrala mečka i u našu avliju.
Kada ti dođe američka televizija i pita te: šta je sa Pandora papirima; možeš li još jednom tužiocu objasniti priču o švercu cigareta, koji se od početka vezuje za tvoje ime; šta sa transkriptima Europola; što svoj biznis ne razvijaš u svojoj Crnoj Gori i njoj platiš porez i pokažeš patriotizam, nego na sumnjvim ofšor destinacijama; šta ti ne valja u Open Balkanu …
A ti palacaš i sikćeš na Varheljija, kojeg ne želiš da čuješ jer znaš šta misli.
Znači toplo ti je pod nogama? Ili čuješ doboše i dobošare? A doboš je, opšte je poznato, u istoriji bio prepoznat prvenstveno kao glasnik i najava velikih i teških odluka, a gotovo nimalo po muzičkoj vrijednosti zvuka.
Šta to dobošari javljaju i najavljujući zna ponajbolje Đukanović, jer zna šta je činio i šta Europol zna i ima snimljeno, i njega treba pustiti da igra.
Doboš je kod medija a alka kod Europola. I mečka već može da počne da igra. Biće vrelo.
Ovdje bih ja htio, drugo. Da zamolim voditelja RTCG Sašu Klikovca da dva puta odgleda intervju o kojem govorim. Neka ne obraća pažnju na svog gazdu Mila, biće mu ga žao. Neka obrati pažnju kako radi pravi novinar, pomenuta Ivana Momčilović Odobašić. To je novinarstvo moj Sale, a ovo tvoje je konobarstvo.
Ti u razgovoru sa Đukanovićem ponizno snishodiš i okolišaš, ne smiješ da pomeneš ni Vericu Maraš, a koleginica ti sa N1 pita tvog boga Mila uz koju će muziku da ode i natjera ga nakon mucanja da kaze da je to pjesma – Ko te ima taj te nema.
Ima tu simbolike.
„Ne moze se uhvatiti senka
od života što k’o Dunav teče
jer je život i svetlo i tama
nekom jutro, a nekome veče“.
… Ko te ima taj te nema…
Kako ovo zvuči autobiografski i realno. Kao da Milo pjeva Vesu, Božu, Vesni, Blažu … uskoro Migu, Peđi, Mugiju, Petru…
Izvor: BORBA
MISLIM DA SE POGLAVNIK PRIPREMA ZA HAPSENJE,I DA CRNA GORA BUDE KONACNO SLOBODNA.
„Naša dobra braća cigani“ veli autor i odmah zatim dodaje da su male mečiće držali na vrelim pločama…
Komentar i ocjena za udžbenike , moj Đukanoviću što reče Pajo Perović, nema veće kazne od one “ kad ti se mozak skuplja a guzi.a širi.
Jadopredsjednik Đukanović je apsolutno više nebitna osoba.
On je odavno prošlost.
Njegovo vrijeme je isteklo.
On je kao trula kruška,koja polako,ali sigurno gnjili.
Njegovi mentori su mu odavno okrenuli leđa.
Niđe više nije dobro došao.
Njemu je vrijeme najveći neprijatelj.
On je osoba sa ozbiljnom,zabrinjavajućom dijagnozom!
Da je kojim slučajem,nesrećnik,pročitao
Solomona,naišao bi na jednu rečenicu,gdje Solomon kaže:
„Ne dozvolite svome srcu da uzoholi,nego ga ukrotite i držite ukroćenog“!