Ko je Ivana Španović: „Leteća vjeverica“ koja ne prestaje da se bori

Srca nacije osvojila je „na juriš“. Harizmatična, uspješna, a pritom fizički atraktivna – podjednako plijeni pažnju i na atletskim borilištima, i na modnoj pisti. O njoj se priča i kada skače preko sedam metara i kada promoviše nove nokte, otkačene frizure ili izazovne selfije. Ivana Španović potvrdila je neprikosnoveni status miljenice Srbije osvojivši bronzu u Riju, ali put „leteće vjeverice“ iz Zrenjanina nije bio tako jednostavan.

Sa operacionog stola do svetskog vrha

Šira sportska javnost saznala je za Ivanu Španović tek kada je 2013. godine osvojila bronzu na svjetskom prvenstvu u Moskvi. Senzacija! Međutim, put do te medalje bio je mukotrpan – zbog ozbiljnih stomačnih tegoba i ciste veličine stonoteniske loptice, Španovićeva je propustila Evropski kup i bila na korak od operacionog stola.

Ipak, nakon uspješne terapije, otišla je u Moskvu poslije samo dvije nedjelje priprema, van forme i tehnički nespremna. I kao takva, u paklenoj konkurenciji, popela se na pobjedničko postolje.

Ovakav epilog, međutim, ne treba da čudi: godinu dana prije toga, u intervju za Wannabe magazin, na pitanje koje je tri riječi opisuju, odgovorila: „Uporna, uporna, uporna“.

Nešto ranije, u intervjuu sajtu Olimpijskog saveza Srbije, istakla je:

„U ranom dobu smo svi shvatili da sam bikovski uporna i da sam predisponirana da budem bolja od najboljih“.

Samo je nebo granica

U istom tekstu, upitana za životnu devizu, izgovorila je rečenicu, zbog koje ni ne čudi što pripada samom vrhu svjetskog sporta: „Samo je nebo granica“.

Atletikom je počela da se bavi svojevoljno, ali priznaje da su je inspirisale i medalje koja je majka u ranijim uzrastima osvajala u tom sportu.

„Toliko su me nervirale njene medalje koje su mi zveckale iznad kreveta, da sam bila sigurna da ću je prestići po tom pitanju“, kroz šalu priča Španovićeva.

Nigdje kao kod kuće

Iako je i tada već imala gomilu odličja, Španovićeva je, do Rija, kao posebnu dragu isticala onu sa Univerzijade 2009. u Beogradu i sve druge koje je osvojila u Srbiji.

„Ništa nije kao popeti se na pobjedničko postolje u svojoj zemlji, pred svojim navijačima„, govorila je tada Ivana Španović.

U obraćnju poslije Moskve, Španovićeva je prvi put i otkrila porijeklo zanimljivog nadimka. Kao ljubitelj egzotičnih kućnih ljubimaca, između ostalog, posjeduje i „leteću vjevericu“, koju joj je poklonio tada dugogodišnji partner. Prijatelji su joj, u šali, aludirajući na skokove koje pravi, prišili taj nadimak.

Inat i borba – drugo ime za Zrenjaninku

Povrede nisu štedjele Španovićevu. Baš kao i pred Moskvu, tako je i pred Olimpijske igre u Londonu mučila muku sa zdravljem – mnogi su je savetovali da odustane, to je na kraju krajeva bila razumna odluka. Pobjednici, međutim, retkom biraju razumne odluke – više preferiraju hrabre.

O tom potezu, govorila je: „Bio je to inat, ali inat samom sebi. Ne prihvatam da nešto ne mogu da uradim i dokle to ne uradim kako treba, neću stati. Borbu ne mjerim pokšajima, ni satima, ni danima. Ima toliko stvari koje želim i za koje se borim i to je prosto način života. Zbog čega povjerovati u to da je neko bolji, pametniji, sposobniji od nas? Možda je samo preduzimljiviji?“

Još tada, sada već daleke 2012. godine, pitali su je šta joj je cilj u karijeri. Nije puno razmišljala.

„Da budem broj jedan“, kratko i jasno odgovorila je Španovićeva.

Ona je blizu, a Olimpijada 2020. nije daleko. Jer, kao što sama kaže, samo je nebo granica.