Ko govori istinu?

Ovako: depeesovci se, dakle, ne zgražavaju nad onim što se otvoreno i bez ikakve zadrške čini u CG – od rasula u pravosuđu do uspona u kriminalu – već na, sve ukazuje na to, izvjesnu formulaciju stvarnosti koju frontovci, Medo i Andrija, Milan i Slaven & co., koriste kao političku alatku u borbi protiv ove napasti podjednako prisutne na svim nivoima…

Pa, gospodo, ne može se lirski pristupati zlu koje nas je snašlno! Uz to, politika je prostor u kome se često djeluje i vrlo – verbalno – žestoko, što gotovo stalno praktikuju kišni ostrvljani, a naročito otkako su se bacili u bregzit blato.

Ali, Nikolica R. i Daliborka P. (da, i Obrad Miško S.), očito su preblagi i naprosto isuviše senzitivni kad se radi o Medovim čistim i svedenim, te preciznim dijagnozama današnjeg stanja stvari koje ne da nije dobro, nego teško – i ne daj bože – da može biti gore. Vanrednost je režim u kojem životarima 0-24, okruglo sedam  iz godine u godinu…

Da – ova vlast svakodnevno uči lekciji iz poniznosti! Na sve to ti onda ustanu partijske dps bezlične pojave i obraćajući se narodu, u čudu, pojasne kako je rečnik opozicije, dakle Fronta, ne samo neprimjeren Viskom Domu – u koga se naročito manjine zaklinju! – nego je i uličarski, pribjegava etiketiranju i za cilj ima da stvara tenzije.

Međutim, ovdje ipak nije riječ o retoričkoj stilizaciji političkog diskursa, nego o istini koja se mora narodu iznijeti i podastrijeti na uvid. A ona je: istina da srljamo u propast i da svi režimski partijski poslušnici ometaju opozicionu istragu koja za cilj ima povezati tragove na mjesto zločina i javnosti otvoriti oči – ko ima uši da čuje čuće! – i građanima nedvosmisleno poručiti: prestanite biti namješteno neupućeni u stvarnu situaciju u zemlji, budući da nas se svih podjednako tiče, bez obzira na to kako se lično ko osjeća po pitanju nacije i vjere. Jer, plima propasti sjutra neće poznavati razlike… Nego tek i samo one koji će odavde imati keša da zdime prvim čarter letom.

Šta, dakle, nije jasno?!