Knjiga koja se traži: „Znakovi vremena“- Ranko Pavićević

Nova knjiga intervjua „Znakovi vremena“, poznatog  novinara i publiciste Ranka Pavićevića iz Budve, koja je predstavljena na međunarodnom Sajmu knjiga u Beogradu, izazvala je veliku pažnju čitalačke i stručne javnosti i postala tražena na književnom tržištu u regionu, saopštili su iz Art presa.

„Ova po mnogo čemu jedinstvena knjiga, čiji su izdavači: „Nova Knjiga“ iz Podgorice, JU „Grad teatar“ iz Budve i „Kosmos izdavaštvo“ iz Beograda, sadrži Pavićevićeve razgovore sa preko 70 najznačajnijih stvaralaca iz Crne Gore, zemalja regiona i svijeta iz oblasti književnosti, pozorišta, filma, likovne umjetnosti i muzike“, istakli su iz Art presa.

Pored ostalih, knjiga sadrži intervjue sa piscima i pjesnicima: Desankom Maksimović, Danilom Kišom, Miloradom Pavićem, Borislavom Pekićem, Mirkom Kovačem, Stevanom Raičkovićem, Čedom Vukovićem, Izetom Sarajlićem, Vesnom Parun, Mirom Alečković, Dušanom Kostićem, Matijom Bećkovićem, Milisavom Savićem, Svetislavom Basarom, Slobodanom Selenićem, Momom Kaporom, Ronaldom Harvudom, Amirom Orom, Mariom Vargasom Ljosom, Jurijem Poljakovim,  rediteljima: Emirom Kusturicom, Veljkom Bulaićem, Dejanom Mijačem, Lordanom Zafranovićem, Ljubišom Ristićem, Jagošem Markovićem, Vidom Ognjenović, glumcima: Radem Šerbedžijom, Ljubom Tadićem, Mijom Aleksićem, Petrom Kraljem, poznatim likovnim umjetnicima: Dadom Đurićem, Batom Mihajilovićem, Ljubom Popovićem, Oljom Ivanjicki, Milošem Šobajićem, Vladimirom Veličkovićem, Dimitrijom Popovićem, Milošem od Mačve, Vojom Stanićem, Filipom Filipovićem, Cvetkom Lainovićem, Ljubicom Mrkalj, Ratkom Vulanovićem, i ostalima, kao i muzičkim stvaraocima; Jadrankom Jovanović, Jovanom Kolundžijom i ostalima„, saopštili su iz Art Presa.

Govoreći o knjizi razgovora „Znakovi vremena“, poznata književnica i rediteljka Vida Ognjenović iz Beograda, koja je napisala predgovor za knjigu, kazale je da je Pavićević, kao vrsni novinar u naše vrijeme, hrabro uzeo na sebe tu tešku ulogu modernog Geteovog Ekermana i odlučio da mnoge umjetnike, različitih umjetničkih grana i opredjeljenja, podstakne da govore o složenim temama i još složnijim idejama koje ih zaokupljuju, muče i izazivaju da se sa njima sučeljavaju i bore.

„Pavićević je pažljivo slušao, ispitivao i bilježio njihova razmišljanja o umjetničkim izazovima i nezadrživom nagonu, da na njih odgovaraju, najprije svojim djelom, baš kao i svojim građanskim bićem i angažmanom. Obrazovan novinar, zainteresovan za djelo i ličnost umjetnika kojeg susrijeće, Pavićević razgovor očigledno priprema, kao iznimnu priliku za neposrednu komunikaciju sa osobom, čije životno i umjetničko iskustvo cijeni, smatrajući ga važnim i zanimljivim„, ističe Vida Ognjenović.

„Zato nastoji da svog sagovornika navede da o tome govori otvoreno i slobodno, kako bi taj govor bio izvoran u svojoj ispovjednoj postavci. On u tome uspijeva podjednako dobro kada vodi razgovor sa istaknutim književnikom, nagrađivanim slikarem ili vajarom, proslavljenim glumcem, rediteljem svjetskog ugleda, pjesnikom čije su stihove generacije učile napamet, poznatim dramatičarem, ili sjajnom operskom divom. Uspijeva što  nastupa gospodski, sa respektom prema činjenicama i ličnosti koja nastoji u razgovoru sa njim, da ih protumači, baš kao što se, vjerujem, Ekerman ponašao prema Geteu i njegovim stavovima“, poručila je Ognjenović.

Valja istaći, kazala je Ognjenović, „da to nijesu razgovori vođeni da bi se popunila novinska rubrika. Ničeg prigodnog nema u Pavićevićevim pitanjima, nikakvih sitnih novinarskih zamki, nimalo nedolične radoznalosti. Ništa od površne duhovne koketerije, da bi, bez obzira na ozbiljnost, čitaocima priredio i malo golicave zabave, pa i na račun sagovornika. Daleko od toga. Dijalog sa umjetnicima o umjetnicima i drugim stvarima je za ovog novinara, isuviše odgovorna intelektualna avantura, da bi ga ičemu spolja novinarski prilagođavao. Svako podešavanje, ili manevarski predumišljaj, očigledno bi po njegovom mišljenju bili čisti novinarski šverc. Sudeći po tekstovima intervjua, to je njemu zaista strano. Naprotiv, Pavićević je pravi saučesnik u dijalogu. On tim dijaloškim putem, riječ po riječ, pitanje po pitanje, na pravi način nastoji da sagovorniku pomogne, da o sebi i svom djelu, otkrije i formuliše suštinske stvari. Najprije istražuje njegova poetička uporišta, kao i stavove prema umjetničkim kao i društvenim sukobima i dilemama.“

„Pavićević je je zaista dragocjen intervjuer, koji sagovornike svojim pitanjima navodi i inspiriše da promišljaju i ona umjetnička uporišta, za koja se na prvi pogled smatra da se podrazumijevaju. U takvim razgovorima, stvara se izvjesna autopoetička biografija i njihovih ostvareanja što je uočljiv rezultat koji čini, da je svaki njegov intervju, daleko više od pukog novinarskog napisa. Takav dijalog neposrednog svjedočenja ima značaj rijetkog dokumenta, ali je istovremeno i vrijedno književno štivo, što najbolje govori, da mu je pravo mjesto u knjizi„, smatra  Ognjenović.

„Antologija ovakvih intervjua jeste svojevrsni znakovnik u kome su izneti i objašnjeni pojedini gorući umjetnički, moralni i građanski postulati intervjuisanih umjetnika, ali istovremeno i vodič kroz složene i izukrštane staze znanja i mašte, sumnje i uvjerenja, života i naživota“, kazala je  Ognjenović.

Poznati srpski književnik i dvostruki dobitnik NIN-ove nagrade Milisav Savić ističe da je Pavićevićeva knjiga intervjua već istorija, jer je razgovarao sa, manje-više klasicima od kojih mnogih nema, dok pjesnikinja i prevodilac Mira Horvat iz Beograda kaže da je Pavićevićeva knjiga spomenik jednog doba, da je projektovana da traje i da će joj vrijednost sa vremenom samo rasti.