Klaustrofobičan „Naš“ Aleksa

„Naš“ Aleksa se – ako se ne varam u petak rano ujutru crnogorskoj javnosti – decidno izjasnio kako mu ni na kraj pameti ne pada da podrži DF-ov izlazak na ulice, jer – nastavlja Bečić u tonu bratstva end jedinstva koje se kovalo srpom & čekićem u notornoj laži koja je eks ju naposletku natopila krvlju, e da bi je i dan danas utabavala tranzicija – Dritan je njegov buraz, i on (Aleksa) ostaje čvrsto uz njega, da mu, takoreći, čuva leđa, jer vremena su esencija mračnih ćoškova i kapuljača-sačekuša te nas s pravom puca – politička – paranoja, koja je bila i evo vrijeme pokazalo ostala jedina forma kojom se vlasti na brdovitom Balkanu održavaju i po pedesetak godina, svejedno što su nekad bile totalitarne dočim su danas (kao) demokratske, bitno je samo ostati fleksibilan u odnosu na Zapadni nalog kako i šta treba činiti.

Otud će A. B. istaći kako je koalicija Demokrate GP URA (21 vijek) priznata od strane zapada koji u njih ima puno povjerenje, samim tim što su mladi, naravno da su perspektivni, i zbog toga – poslušno – sarađuju na visini zadatka. Opet, ništa drugo do smjena generacija koja najmanje radi u interesu svog čoeka.

Mora da je pomenuti dečko, iz amba(SAD)e, primio noćni poziv u kojem mu je saopšteno da ne izlazi na ulicu(!), a ako to već nekim poslom morao da učini, neka nipošto ne napušta poslovni automobil ili, pak, taksi – gradski autobus – zavisno čime se mladi političar već prevozi sa adrese na drugu, sa onim sad uvijek već standardizovanim porukama: nismo na strani političara iz 90-tih, što će reći, ne podržavamo DF koji je samo drugo lice DPS-a, a to je – gospodo – ista ona retorika koja se svojevremeno podvaljivala SNP-u, od nekakvih mladih koji su – nažalost – bili i ostali samo potirač DPS-u i oni za jednokratnu – mirišljavu – toalet upotrebu.

Ima u izjavi pomenutog političara bez „mrlje na političkoj karijeri“ – Bečić, u stvari, reklami Vanish – i jedna nota licemjerstva, kad kaže da mu je D. Abazović brat, onda, u prevodu, govori kako je isti (kao) nepoželjan među srpskim dijelu Fronta, što je diskurs kojim se danas još jedino na taj način služi Aleksandar Vučić, kome malo fali pa da kaže kako Kosovo nikad i nije bilo naše, međutim, politikom poniznog „dijaloga“ možda jednom i dobijemo koje zaseoce.

Malo li je…

Da je – kao što nije – Bečić malo inteligentniji, njegov politički populizam bi možda i mogao u ovoj zabitojebini imati prođu, ali, sve je sa GP URO-om uprskao kad je golobosonogoj raji ponudio – fiktivni metro, i još par fiktivnijih pasarela! Na taj način, Aleksa je iskočio iz kolosjeka realnosti i katapultirao se u fiktivni futur… A šta takvi političari rade osim što narodu – prodaju budućnost!
(Dakle, Aleksa neće na ulicu?! Okej, onda će prijevremeno – može ovako – u političku prošlost. I to je nešto, budući da se uvijek može amaterski posvetiti fudbalu. Međutim, gdje ćemo sa Dritanom i onom filharmonijskom frizurom?… Brate moj.)