IN4S

IN4S portal

Kecmanović: Bošnjački „frtalj BiH“ mogao bi da se zove – Muslimanija ili Bošnjakistan

1 min read

Nenad Kecmanović, Foto Tanjug

Piše: Nenad Kecmanović

Znate li kako se zove bošnjački dio BiH? – Ne znate, a ne znaju ni sami Bošnjaci.

U BiH postoji Srpska, postoji neformalno i Herceg-Bosna, a kako se zove preostali dio u kome su većinski Bošnjaci?

Zna se da taj dio čini oko 25 odsto teritorije BiH organizovane u nekoliko nacionalnih kantona (sarajevski, zenički, unsko-sanski itd.). Znaju mu se i granice koje se protežu duž granica Republike Srpske i „Herceg-Bosne“. Jedino se ne zna koje je političko ime tom dijelu BiH, koji geografski obuhavata srednju Bosnu i Cazinsku krajinu, kao cjelini.

U Srpskoj, to zovu „Federacija“, bez specifikacije koji narodi tu žive, iako se zna da su tu Bošnjaci i Hrvati, te poneki Srbin. Pri tome ne kažu puni naziv koji glasi „Federacija BiH“. Ono „BiH“ opravdano preskaču jer taj entitet obuhvata tek polovinu, a ne cijelu BiH.

Dakle, adekvatan naziv ne bi glasio Federacija BiH, nego „Federacija pola od BiH“. Malo je predugo, a pomalo i smiješno, ali prve godine nakon Dejtona taj entitet se zvao „Bošnjačko-hrvatska Federacija“ (skraćeno „BH Federacija“), što je nesumnjivo više odgovaralo stvarnom stanju stvari, ali nije bilo zgodno da se otvoreno kaže da u tom entitetu više ne stanuju Srbi i istovremeno propagira multi-kulti.

Bošnjaci hoće da predstave da su svugdje pa ispada da nisu nigdje. No, nije to jedina zavrzlama u zemlji „na čijim granicama prestaje svaka logika“.

Ako je jedan entitet Federacija u kakvom je odnosu sa drugim entitetom Republikom Srpskom, budući da prema Dejtonu zajedno čine kakvu-takvu državu BiH?

Jedino u konfederalnom, što je po izvornom Dejtonu praktično bilo i predviđeno. A onda bi država trebalo da se zove „Konfederacija BiH Federacije BiH i Republike Srpske“.

Možete da zamislite kako bi izgledalo predstavljanje političara, diplomata, poslovnih ljudi i ostalih građana iz BiH u inostranstvu. Domaćini bi vjerovatno razrogačenih očiju slušali to beskrajno dugo nizanje nepovezanih riječi i kontradikcija, koje tek u prevodu zvuče „budi bog s nama“.

Ništa neobično za BiH i u neka srećnija vremena.

Pošto su u pokretu nesvrstanih dominirale arapske, odnosno islamske zemlje, Tito je forsirao muslimanske kadrove u diplomatiji, tehničkoj pomoći, vojnoj, medicinskoj, građevinskoj saradnji. Oni su tamo kao muslimani bili bolje prihvatani, a i oni sami su se tamo osjećali kao u kulturno prisnom ambijentu.

Problem je, takođe, nastajao prilikom predstavljanja. Naši su insistirali na tome da su braća muslimani, a i domaćini su ih po imenima kao takve sa zadovoljstvom i prepoznavali. Ali, na pitanje Egipćana, Libijaca, Alžiraca i dr. šta su po nacionalnosti, oni su ponavljali da su Muslimani.

Veliko i malo slovo se u govoru ne razlikuje, pa su nesvrstni prijatelji shvatili da je ovima iz BiH islam i vjera i nacija, da su neki supermuslimani na kvadrat. Ali onda bi ovi naši, kao komunisti i ateisti, odbili bratski poziv u džamiju da zajedno klanjaju, pa bi domćini zaključili da su prevaranti.

Postoji, opet, jedan probošnjački Srbin dobro integrisan u muslimanskom Sarajevu, kao u zeleno ofarbano krme u Teheranu. Kada ga u medijima upitaju za nacionalni identitet, zbog srpskog imena ne može baš da laže da je Bošnjak, a nije mu konjunkturno da insistira da je Srbin, pa već decenijama ponavlja: „Ja kao Bosanac i Hercegovac …“

Smiju mu se jer Bosanac, kao i Hercegovac, označava regionalnu pripadnost, pa se ne može biti i jedno i drugo. On bi da svoju nacionalnost predstavi ne u etničkom, nego u političkom smislu ustavnog patriotizma, a toga u BiH nema. No, zanemario je da su se hercegovački muslimani, kada su ’93. postali Bošnjaci, uz javnu preporuku svojih vodećih političara i intelektualaca, kolektivno odrekli svoga hercegovstva.

Bošnjak – Hercegovac ne ide zajedno.

Koliko god gore spomenuta „Konfederacija BiH Federacije BiH i Republike Srpske“ djelovala kao glup vic, Vašingtonski sporazum, kojim su ratno posvađani Bošnjaci i Hrvati strpani u zajednički entitet, njihova nevoljna Federacija BiH bila je potpisana u paketu sa konfederacijom sa Hrvatskom.

Franjo je govorio da su „Hrvati dobili zadaću da evropeiziraju muslimane“, a Mate Granić, ministar inoposlova Hrvatske, koji je potpisao taj aranžman, kasnije je objasnio da nisu imali ozbiljnu namjeru da prave konfederaciju sa Muslimanima.

Ne zna se šta su američko-njemački projektanti Vašingtonskog sporazuma bili predvidjeli za Srpsku? Da li da je ostave izvan Federacije kao samostalnu državu? – Zvuči od njih isuviše razumno. Ili da je priključe Bošnjačko-hrvatskoj Federaciji pa da i Srpska zajedno sa komišijama uđe u konfederaciju sa Hrvatskom? – Zvuči, čak i od njih, isuviše sumanuto.

Bošnjaci su očito skloni da olako ulaze u federacije i utapaju ih u konfederacije, samo ne sa Srbima – „hajducima i vucima“, „genocidašima“, „lošim ljudima“.

Bošnjačko-hrvatska Federacija se pokazala kranje nefunkcionalna. Godinama ne mogu da sastave vladu i usvoje entitetski budžet, Mostar je i danas podijeljen „Berlinskim zidom“, hronično se svađaju oko toga koga, zapravo predstavlja Željko Komišić u Predsjedništvu BiH, koje, još i sa Srbima, tek funkcioniše kao rogovi u vreći, a konfederacija sa Hrvatskom odavno je zaboravljena. Ali, za hroničnu nefunkcionalnost FBiH protektorat ne haje, fokus je na Republici Srpskoj, valjda baš zato što funkcioniše.

Nevjerovatno je da Muslimani/Bošnjaci, narod koji nikad nije imao ni federalnu republiku 1/1, ni entitet, a kamoli državu, danas kada je dobio priliku da je u dogovoru o mirnom razlazu sa Dodikom i Čovićem, konačno dobije, makar i na frtalj BiH, to odbija.

Zašto? Zato što im Amerkanci nameću multi-kulti inženjering izgradnje država, a Evropljani im ne daju da ostanu sami nego samo udrobljeni među hrišćane. Ima i straha od kolektivnog Zapada koji im je prikričio da ne talasaju jer im sada treba mir i stabilnost na Balkanu, dok ne riješe mega probleme u Ukrajini, Palestini, na Tajvanu, dok ne izaberu šefa supersile.

Ne mogu ni SAD da stignu na bezbroj frontova, a potencijalni proksi otkazuju poslušnost i okreću se Rusiji i Kini. A na to još … Vučić kupuje eskadrilu „Rafala“. Dodik putuje na samit BRIKS-a na poziv Putina, uz podršku Sija. Deklaracija Svesrpskog sabora „malih Rusa“, „Srpski svet“ pod malignim uticajem velike Rusije koja mobiliše milion i po vojnika.

„Aman jarabi, tobe stakula“, šapću po haremima džamija, taman kao da su se svi urotili da njima dohakaju.

Snebivaju se da li da se pridruže „sjedinjenim državama Amerike“ ili „uniji evropskih zemalja“, ili „ujedinjenim emiratima“. Mjerkaju kao da ih svi hoće, kao da ne znaju da ih nijedni neće. Prvi zato što nemaju šta da im uzmu sem topovskog mesa. Drugima su isuviše muslimani. Trećima premalo. Prvi se okreću Pacifiku, drugi ni sami sebe ne mogu da nađu, treće ubijaju pejdžerima.

Možda je rješenje, daleko bilo, Ramazan Kadirov!?

Ne manje je nevjerovatno da svoj „čaprak zemljice Bosne“, koji su poslije poraza u građanskom ratu dobili na poklon od ujka Sema, neće da imenuju. Daidža im je na onih 10 odsto, koliko su uspjeli da održe do američkog bombardovanja srpskih položaja, dodao još 15 odsto, a one neće da tih 25 odsto krste kako bi ga zaštitili. Ako ne u UN, ono bar u UNESKO-u, kao nacionalno dobro orijentalne kulture u Evropi.

Nije problem naći zajedničko lijepo ime za tih nekoliko kantona sa bošnjačkom većinom i dominacijom.

Muslimanija ili Bošnjakistan?

Kao posljednje, postavlja se pitanje kako Bošnjaci vide budućnost FBiH?

Vjerovali ili ne, oni i dalje očekuju da će se Srpska, milom ili silom, pridružiti njima i Hrvatima u zavidno „harmoničnoj“ Federaciji i zato su je i pogrešno nazvali FBiH. U skladu sa svojim pustim željama, a mimo realnosti bezimene skupine od nekoliko svojih kantona.

Srbi, naprotiv, ne samo da neće da se pridruže Federaciji, koja bi tako zaista postala Federacija BiH, nego hoće da se razdruže od nje, odnosno od BiH.

Koja opcija ima više šansi neka prosude čitaoci. Mogu da dodaju još neko moguće ime za bošnjačko parče BiH, kao npr. Osmanistanka, Begovija, Bogumilijana, Dobribošnjanka. Jedino nema dileme da spolja priznatoj, a iznutra nepriznatoj državi tri naroda kao cjelini, najviše priliči ime „J… lud zbunjenog“. Skraćeno: JBLZ BiH.

Izvor: Sveosrpskoj

Podjelite tekst putem:

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *