Kakva bi bila presuda ministra Bogdanovića mome đedu
1 min read
Aleksandar Bogdanović (Foto: Pink M)
Piše: Sreten Vukotić
Moj đed, Pavle Vukotić rođen je na Trojičin dan 1886. godine, kada je crnogorska vojska gola i bosa, gladna i žedna, svojom krvlju bojala turske i austrougarske klance, braneći ovu zemlju.
Branio je borbeni lanac sa Crnogorcima na položajima od Foče, Miljevine, Javora preko Gacka, Troglava do Grahova. Od Fundine, Dečića, Skadra, Bardanjola i Brdice do Lovćena, Drine i Bregalnice:
-uvijek sa kapom sa četiri slova S
-uvijek sa Crnom Gorom i porodicom u srcu,
-uvijek sa Svetosavskom crkvom u duši
-uvijek sa Rusijom u mislima…
Kao penzionisani oficir crnogorske vojske dočekuje II svjetski rat.
Aprila mjesec 1943.godine dobija pismo sledeće sadržine:
Dragi Majore….. Sjutra veče u goste mi dolazi komandant italijanske vojske u Crnoj Gori, Pircio Biroli. Pozivam te da budeš gost u mojoj kući i dođi ranije da ih zajedno dočekamo.
U potpisu Dušan Blagotin
Kada su došli, Dušan me predstavi gostima.
-A papa Pavle -”piu bella nome” (vrlo lijepo ime) reče Pircio.
Sjedosmo za sto pun svakakvih đakonija. Psuje Pircio Rusiju i komunizam. Nemoćna je Rusija, ne može vam ništa pomoći. Veliča Rajh.
Kad u jednom času, zaustavi mu se pogled na gusle koje visahu o zidu sobe gdje sjedimo. Šta je ono-pita. Gusle, rekoše – tradicionalni instrument na kojem se pjeva i svira, naše gusle-srpske gusle.
-A ko umije, da čujem. Zna Pavle, reče Dušan.
Pavle, sviraj i pjevaj, kaže Dušan meni. Dadoše mi gusle. Ja vučem gudalo i pribijam prstima, malo poduže od uobičajenog, jer se ovamo, mislim u sebi: Falaj Bogu koju ću pjesmu. Ada zaista neću: Dobro došao Pircio Biroli, a cio vijek nijesam doma dolazio boreći se protiv takvih. Neću vala da se nagrdim. I počnem:
Oj Rusijo jedino uzdanje
Kamo tvoje davno obećanje
Digni ruke za braću slovene
A iz zemlje ćeraj argarane
Tvoja sila jeste tako jaka
Na svet nema niko da joj smeta….
I batal (završih)!
No, Pircio čuje Rusija, misli da je i ja psujem. Al dva su dragomana (prevodioca) koji mu sve prevode. Ali Dušan brže reaguje, uz komešanje svih oficira, nekako me izvede i reče: Bjež kami ti u dom, e svi izgibosmo.
Ja niz neke uličice pravo kući.
No, evo sjutra muke i nevolje ljute. Poziv, da se hitno javim ispostavi na Vranjske Njive. Ja pravo kod Dušana. Ti Pavle sjedi tu a ja ojdoh umjesto tebe. Upali motor i ojde.
Kad se vratio, kaže mi: Uspio sam da ti oproste inače bi bio strijeljan ili interniran za Skadar.
A danas da ne smijemo zapjevati “Tamo daleko”.
Ko to kaže- ko to laže da nam može zabraniti.
Jedini način je da se Odupremo, Svi do Slobode u jedan jedini Demokratski Front i onda Ne Bojte se, Biće Za Sve.
Sreten Vukotić
Prelijepa prica.Dusan Blagotin ispred cetnika Pipera zove Pavla cija je familija partizanska da docekaju zajedno visokog gosta. Postojalo je uzajamno postovanje i postojali su ljudski principi i nesto sto se zove obraz -obrazovanje.Danas bi to bilo nemoguce zato sto nema ni postovanja ni principa ni obrazovanja.
Sretene bio je divan osjecaj ovako nesto procitati. Pamte se pravi ljudi prenose se njihova djela s koljena na kloljeno..Sto znaci ima nade.
Lako je biti ministar, bilo čega, u današnjoj vlasti u CG, teško je biti čovek i raditi u vlasti danas.
Evo ovaj ministar (ne) kulture u Gori Crnoj i ako mlad izopačen je do bola kao da je vrsnik Milana Roćena. On je slučaj za žaljenje zbog političkog posrnuća pokušajima da zabrani najljepše patriotske pjesme srpskom, svom narodu. Šta je on no Srb? Ali Srb koji pljuje, na sramotu, na svoje pretke i na silu pokušava da stvori montenegrine. Ćorav im je to posao. Kako stvari stoje sve smo bliži novoj 1918.godini i ukidanju granice sa Srbijom, pa i B i H.
Stojte galije carske…
Rece Njegos
Junastvo je car zla svakojega
Prava prica
Ogromna hrabrost
To su bili prekaljeni ratnici i junaci
Slava im
Svaka cast Vukoticu! Potomak si najboljih crnogoraca. Pravi srbin.Da je vise ovakvih kao sto si ti Crna Gora bi cvjetala i tek onda bila lider u regionu po svemu lijepome. Danas je nazalost zastidje u kakvoj drzavi zivimo.Vlast nas vodi u propast. U pamet se braco crnogorci ili braco srbi.Svi ostali dobro znaju ko su i svaka im cast za to. Vukoticu,Bog ti pomogao!!!
Svaka čast Vukotiću. Dostojanstveno slijediš svoje slavne pretke.
Kad god čujem prezime Vukotić iskrsne mi pred oči slavno ime serdar Janko, Vukotić naravno.
U toj priči su temelji Crne Gore i nema te zemaljske sile koja će ih razoriti.
Džabe se trudi sva montenegrinska mafijokratija da podrije i naše svete krše okrene naglavačke.
Kokošari, peruškari, poput Bogdanović i njegovih mentora su nule, žalosne kreatore i ništa više, gospodine Sreto.
Koji populizam
Jevtini
Kao ono dzabe struja i voda samo nas glasujte
Imaju li granica i isjecaja ovi ljudi
USTASO rijec GLASUJTE te otkrilo ti nisi ni PRAVOSLAVAC . Mrs sa ovog portala .
Grehota, vidim da je Bogdanović unajmio botove da ga brane, ali neodbranjiv je jado!
… Jednom i ako moji Ozrinići opamete, kada se i ako se prisjete ko su jednom bili, strva se neće znati gubi montenegrinskoj!
Zadnja je ura da mičemo bruku sa našega slavnoga imena, ili da se popišamo na njega! … Nikad više Ozrinići!
…Zadnja! Ako već sve i nije pošlo đavoljim tragom.
p.s.
… Sretene, junače, mirno spavaj. Vukotić si ti, kućević, obrazan!
… I nama, nama samo Bog, nijedan Bogdanović majka ga rodila nije, može da sudi. Samo Bog, još i sami sebi!Ako smo … još uvijek!
Ima u Montenegru mnogo glupana i tupana, ali ovaj nesre**ik je jedan od “šampiona”!