Kako su Bokelji dočekali komite a kako srpsku vojsku novembra 1918.
1 min read
Piše: Nebojša Rašo
Navršava se sto godina od istorijskih dana oslobođenja i ujedinjenja 1918. Kao i u svim prelaznim periodima promjene vlasti u ratnim vremenima tako je i u novembru 1918. u Boki došlo do djelimično haotične situacije, bezvlašća i pojave raznih oružanih grupa. Mnogi danas te komite žele prikazati kao oslobodioce i borce protiv austrougarskog okupatora dok su u sjećanju Bokelja ostali zapamćeni kao obični pljačkaši. Ja ću se zadržati na sačuvanoj pisanoj i arhivskoj građi iz tog perioda.
Nesumnjivo je da su komite u nekim krajevima okupiranim od strane Austro-Ugarske bili borci koji su se povukli u šumu i nastavili da pružaju otpor okupatoru. U Boki to nije bio slučaj. U pregledanoj arhivskoj građi nisam našao podatak da je neki komita opalio metak na austrougarskog vojnika za vrijeme rata. U događajima novembra 1918. pojavio se veliki broj pljačkaša koji su se nazivali komitama. Zato je dolazak srpske vojske značio uspostavu reda i mira prijeko potrebnog narodu nakon četiri godine rata.
Drugi jugoslovenski pješadijski puk srpske vojske je, poslije proboja Solunskog fronta, upućen u Crnu Goru i Albaniju. Njegova lijeva (jača) kolona pod komandom komandanta 2. jugoslovenskog puka potpukovnika Grgura Ristića osvojila je Skadar od 29. do 31. oktobra, dok je u tom istom vremenu desna (slabija) kolona 2. jugoslovenskog puka pod komandom pomoćnika komandanta puka, potpukovnika Svetislava T. Simovića oslobodila Podgoricu nakon trodnevne borbe sa Austrougarima kod Bioča i Podgorice i kretala se prema Boki kotorskoj.
Glavni zadatak bio je ući u Boku kotorsku i zauzeti je prije italijanskih oficira koji su se kretali iz Skadra sa ciljem da prvi uđu u Herceg Novi i preuzmu komandu od austrougarskih oficira pošto je primirje u Padovi bilo potpisano. Potpukovnik Simović došao je u Kotor 6. novembra a u Herceg Novi 7. novembra gdje je u hotelu „Boka“ gdje se nalazila komanda ratne luke konstantovano da je podmaršal Housek predao komandu novoformiranom Narodnom vijeću. Tako je spriječena namjera italijanskih oficira da preuzmu Boku kotorsku.
Prve jedinice srpske vojske ušle su u Budvu 8. novembra, Kotor 9. novembra i Herceg Novi 11. novembra. U to vrijeme u Boku su počele pristizati razne komite. O dešavanjima novembra 1918. svjedočanstvo su ostavili Novljanin Tomo Krstov Popović i don Anton Milošević iz Dobrote. Da bi svjedočenje ova dva Bokelja uzeli kao mjerodavno i realno treba nešto i o njima napisati. Tomo Krstov Popović, učitelj iz Herceg Novog, upravitelj Srpske pomorske zakladne škole u Srbini, pisac prve istorije Herceg Novog 1883, književnik, hroničar i zadužbinar. Don Anton Milošević (1872-1960) pored svešteničkog poziva bavio se pisanjem, istorijskih radova i događaja kojima je lično bio svjedok. Obavljao je dužnost predsjednika Slavjanske čitaonice u Dobroti. Oba su novembra 1918. bili članovi Narodnog vijeća, Herceg Novog odnosno Kotora.
Tomo Popović za 10. novembar 1918. piše:
Danas stigoše ovdje iz Crne Gore neki skitači i mamljivci imenom srpskijeh komita. Bilo ih je osam njih. Spočetka vjerovalo im se, da su komite, dok se odmah prvi dan ne stadoše hvatati iz laži u laž i dok na bezobrazni način ne stadoše tražiti hrane, odjeće, obuće, konja, pa čak i novaca. Bijahu uapšeni i prognani preko granice.
Popović za 12. novembar 1918. piše:
Isti dan, kada su ovdje stigli srpski vojnici, preduzeli su oni odmah službu. Između ostaloga razoružali su neke lopove, koji su se izdavali za srpske komite – najviše Crnogorci – te išli od kuće do kuće mameći silom i milom sve što bi im se po istima sviđelo.
Tomo Popović opisuje reakciju naroda nakon predaje ratne luke u hotelu „Boka“ 7. novembra: Po tome muzika – tu pred austrijskim oficirima! – zasvira srpsku himnu koju narod sasluša pobožno gologlav i suznijem očima od radosti. A bijaše okolo naokolo divizijske zgrade – hotel Boka – mnoštvo naroda sve prekrilino, da se od silnoga svijeta nigdje nije moglo pristupiti. Sve ovo izgledaše nam kao san, nipošto java, naročito gledajući, kako se sve ovo, poslije dojučerašnje austrijske strogosti, sve vrši pred c. i k. austrijskim oficirima, koji na glas srpske himne stoje ukočeni, salutirajući po vojnički sa rukom na sljepočnici. U ovom neiskazanom oduševljenju omladina podiže na rukama potpukovnika Simovića, te ga u zanosu razdragani ponese tako okolo svega grada.
Don Anton Milošević u svojim zapisima objavljenim u Glasu Boke 1933. uvjek riječ komite piše pod navodnicima jasno aludirajući da je riječ o pljačkaškim formacijama. Opisao je doček srpske vojske 9. novembra:
U 2 sata po podne stigla je srpska vojska ili tačnije „jugoslovenski puk“ (između oficira bilo je Hrvata, Srba i Slovenaca bivših austrijskih oficira), najsvečanije pričekan i velikom radošću i oduševljenim klicanjem pozdravljen. Išli smo u susret vojsci do Škaljara. Milošević govori da: Kotor i njegova okolica s neopisivim veseljem i oduševljenjem dočekao je ovu pobjedonosnu i slavom ovjenčanu vojsku.
Za 10. novembar zapisao je: „Komite“ koje u Boki ugrožavaju pučanstvo, bivaju razoružane po odredbi odbora Narodnog Vijeća u Kotoru i zapovjedništva srpske vojske. Govori i o sukobu srpske patrole sa „komitama“ u noći 11/12. novembra u Škaljarima koji su „htjeli pljačkati“. Komite koje su zauzele tvrđave Vrmac i Goraždu predale su se 10. novembra i zamolili da budu primljeni u srpsku vojsku. Potpukovnik Simović je udovoljio njihovoj molbi. Ovih nekoliko memoarskih citata dovoljno oslikavaju dešavanja novembra 1918. i odnos Bokelja prema komitama i srspkoj vojsci pogotovo što dolaze iz pera jednog pravoslavnog i jednog katolika Bokelja.
Bokelji su se sa ponosom sjećali 1. decembra 1918. Toga dana u Beogradu Boka je bila jedina regija u novoj državi koja je imala dva predstavnika, jednog u delegaciji Kraljevine Srbije – Ljubu Jovanovića i drugog u delegaciji Narodnog vijeća – Boža Vukotića zastupnika na Carevinskom vijeću u Beču.
Interesantno kako Milogorci prisvajaju Budvu i Boku ??? Maso moraces malo bolje da prelistas udzbenik istorije za V razred. Da vidimo kada smo to prije 45′ mi pripadali CG … I nemoj pominjati Duklju i Zetu. .. jer su to bile srpske drzave, CG tada ni postojala nije, a zna se ko su im vladari bili ? Mada se i Crnojevici i Petrovici u grobu prevrcu od vasih poganih jezika. …
Onamo, ‘namo… sa razvalina
dvorova carskih vragu ću reć’:
„S ognjišta milog bježi mi, kugo,
zajam ti moram vraćati već’!“
Vi gospodine Tomo i Vuk Gorski ste 100% u pravu, ja tačno ne mogu da shvatim kako ima stvarno bolesnika koji miješaju pojmove regionalne i nacionalne pripadnosti.
Ali pitanje je kako se to samo nama dešava, što se ta komunistička pogapa propaganda, kako se to nije desilo Hrvatima, zašto dalmatinci nisu rekli da su oni samo dalmatinci i nikako hrvati, iako nikad nisu bili dio hrvatske, dok je Crna Gora bila dio Srbije vijekovima?!?!? Možda je odgovor zato što je centrala te pogani bila u Zagrebu (centru svega anti-srpskog).
Zašto zašto zašto, možda je odgovor u tome zato što smo predobri, ovakvi kao Đukanović da su se kojim slučajem zadesili možda u Dalmaciji odavno bi bili odstranjeni kao neprijatelji naroda, po kratkom postupku bi to ustašetine riješile, eto to je moje neko skromno mišljenje, jednostavno smo predobri i to su domaći izdajnici (oportunisti, mafijaši, šverceri, kriminalci) koji ne biraju sredstva da se obogate žrtvujući čak i svoj nacionalni identitet.
Lako bi se ovaj problem riješio da su druga vremena za koja se ja nadam da će ponovo doći!
Nemoj tako moj dobri Nidžo , pa iako mjenjaju naciju ka čarape , do po’ života su crnogorci a od po’ najednom postadoše srbi , iako slave okupatore i sa svakim su sarađivali od srba , talijana do njemaca , iako ih je vas svijet skoro bio izolovao , to su naša braća zalutala i ne možeš reći da su „mimo svijeta i razuma“ !
Dozvaće se mnogi , ako ne oni oće njihova đeca , samo opušteno i bez śekirancije , moj dobri Nidžo !
Nijesi ti neko ko nesto znas,pa da ti moram odogovarti jos manje iznositi cinjenice na tvoje gluposti,ostavljam te u tvom znaju koje je kolosalno,ajde sto si to ovca nego su vi i zvancini istoricaruí tusupi poput tebs,samo ti pisi i raspredaj,i tumacitevi vasu istoriju mimo svijeta,kao sto ste jedean dio naroda stvarno mimo svijta i razuma!
Moj dobri i pošteni Nidžo , od časne familije Zec , od crnogorskog plemena Grbaljskog , što veli srpski junak i vojvoda Stepa Stepanović u depeši srpskim okupatorskim trupama u Crnoj Gori :
„da se na teritoriji koju je nasa vojska okupirala , spriječi svaka agitacija pa ma od koga dolazila , svim sredstvima bez ustezanja „!!!
Sve je jasno kao dan , čak je i vojvoda Stepa znao da su okupatori , a to što bi vi danas da mi zaboravimo na to i slavimo okupaciju , želja će ve biti !
Budva je vazde bila dio Duklje , Zete pa Crne Gore , a Srbiji nije nikada niti će biti !
E upravo radi vas ovakvih mi smo ušli u NATO savez , pa izvol’te .
E Maša (u mom pismu nema onog apostrofa) ti ovdje pominješ neku naredbu od Stepe Stepanovića o nekoj okupaciji i okupacionim trupama . A eto isto što se tiče ove stogodišnjice negdje pročita da je tu istu naredbu izdao Živoin Mišić, pa gospodo dukljani dogovorite se nemoj da stvarate pometnju ili kad lažete lažite da se kotrlja usaglasite se . I j..o te NATO !!!
Boća , u pravu si priznajem grešku , naredbu srpskim okupacionim trupama je izdao Živojin Mišić , a glasila je :
„da se na teritoriji koju je nasa vojska okupirala , spriječi svaka agitacija pa ma od koga dolazila ..“
Ne treba prevodilac da se shvati da je Živojin Mišić smatrao svoje trupe okupacionim !
U oca ti poganog izrodskog, pa Živojin Mišić je iz Crne Gore kako je mogao sebe smatrati “ okupatorom” ?!
Vi milogorci , drljevići popile vi svrake pamet!
Tako je. Slavna Srpska vojska (Jugoslovenska jer već je odlučeno da bude Jugoslavija-učili smo svi o tome) Džaba kreče ove crnogorske ustaše, što u snu niko nije mogao pomisliti jer nismo ništa znali. MI smo učili „Život damo Trst ne damo!, uzbuđivali se zbog sudbine koruških slovenaca(nismo ni znali da su sami na referendumu odlučili da ostanu u Austriji); Nismo ništa znali o protjeravanju Seba sa Kosova i Metohije kako od strane šiptara-balista tako ni od komunista poslle oslobođenja. Nismo znali o lijevim skretanjima-samo u naznakama u školi, pasjim grobljima , kočevskom rogu đe su crnogorski partizani pobili svoje komšije, kumove, prijatelja, plemenike, rođake. Boku pripojili CG a da su znali kakvi će im potomci biti trebali su je talijanima ostaviti.
Procitaj text jos 100puta,draga Maso,ali polako,na glas,da se čuje.Samo smireno.Ili nek neko prevede pa ponovo.Nije tesko.
Džaba krečite , okupatori su okupatori , i tačka !
Kako drukčije opisati situaciju da vojska jedne države uđe na teritoriju druge države , jedno su guslanja a drugo činjenice !
JBG Maša gdje bi ta tvoja vojska u to vrijeme? Ah da pa nije je ni bilo svi su pobjegli za Italiju (msm barem oni bez savjesti pošto su svi pravi srpski vojnici pristupili vojsci Kraljevine Srbije i sa njom zajedno se povlačili preko Albanije).
Usput Boka, Primorje i nisu bile dio Crne Gore tako da danas možemo samo pričati o okupaciji tih srpskih područja od strane milovog montenegra!
A kako i sam znaš svakoj okupaciji dolazi kraj pa će i ovoj, vratiće se sve to majčici Srbiji, još malo i trebaće tebi pasoš da uđeš u Budvu i Boku, a možda i neće ako se i Cetinjani osvjeste i pomire sami sa sobom da su Srbi!
„Gore li crnogorske kuce?“
„Ako se to vrati Srbiji,kao sto ti kazes,ja necu biti ziv ,ali ni ti.“
Tako da ,primiri se misu.
Vuče gorski , jbg te 1918 je crnogorska vojska štiteći odstupnicu srpskoj vojsci , a i raznim „igrama“ i izdajama , ostala opkoljena i bila prinuđena da potpiše kapitulaciju .
Tada i nikad više !!
Ali , ka’ što to biva i u dobrim filmovima , samo 25 godina kasnije jedna druga , još slavnija , crnogorska partizanska vojska je oslobodila svu Crnu Goru od fašističkog okupatora i njegovih domaćih četničkih slugu , vratila državnost i nacionalni crnogorski ponos i današnje granice , koje baš nijesu granice Dukljanskog kraljevstva , ali su realne !
A kome je tjesno ovđe , veliki mu sretnji put .
I vojska Kraljevine Srbije je držala odstupnicu Crnoj Gori jedno dvije godine filozofe u pokušaju, na Mojkovcu su ginuli Srbi za Srbe isto kao i na Mačkovom kamenu, Ceru, Drini, Moravi, Ovčem polju, Kajmakčalanu, Solunu…!
Srbija bez izlaza na more sigurno neće ostati!
Bilo ponoviće se!
https://sr.wikipedia.org/sr/%D0%A1%D1%80%D0%B1%D0%B8%D1%98%D0%B0_%D1%83_%D0%9F%D1%80%D0%B2%D0%BE%D0%BC_%D1%81%D0%B2%D0%B5%D1%82%D1%81%D0%BA%D0%BE%D0%BC_%D1%80%D0%B0%D1%82%D1%83#/media/File:Serbia1918_2.png
E sto ti znas,nego da pokusajes kao i uvjek ono zasto te placu,jedan djed mije bio osudjen na smrt zbog saradnje sa Crnogorcima,tako stoji u optuznic,u zatvoru je bio u Zenici,drugi(po majci) nasilno mobilisan u Franjovu vojsku na frontu prema Galiciji,zarobljen u Cernovici,njegov prvi rodjak sa Srbima preko Albanije ,kasnije sakupljao kosti i osnovao groblje Zejtilnik,komsij u vojsku Kralja Nikole,druge u vojsku Kralja Petra,tako je svaka druga kuca bila u tri vojske,i dezrtera koliko hoce ugalvnom su odlazili u vojsku Kraljevne Crne Gore ,ko je moga u Vojsku Kraljevine Srbije,i ti ces nekome nesto da pricas,ali to ti je posao pa smrdi kao i uvjek,nije vi ga ovo inadjenje dugoga vijeka.Bilo neponovilo se.Svi smo kao sto vidis izdajnici i to visetruki,ali se tjesimo kada vidimo teb i tvoj moral, nadasve rodoljublje?
Odasrtao sma kao dijete uz Solunce cak sam razgovarao sa s pkojnim Todorovic Jovanom ,koji je bio na Skadar,i slusao razne price,recimo otac moje pokojne strine je sa svojim ocem otisao sa Kraljem Nikolo za Italuj,negdje su trebali da preplivaju jednu rijeku ,nemogu se sjetiti gdje ,ja kaze mald gledam gdje je stari jer svako koje tada imao 50 bio je stari ,a On kaze vec na obalu,odatle z Francusku pa za Moravsku,te drzave nema danas samo okruga u Ceskoj.Kada smo stigli u Itailju brodom ,kaze on dalje okupili se Italijani i kazu za moga oca i nasku robu Re del Montengro,misleci da je karlj Nikola.Onaj drugi zarobljen u galiciji od Crvenoarmejaca prica svoje dogodovstine ,Rusi kazu vide da smo Srbi,tako da smo se kretali slobodno ,morali smo da radimo ,birati smo mogli ili selo ili grad,ako si bio na selo najmanje sto je bilo hleb i slanina ,u grad nemastina slabo se jelo ako uopste,tako da u grad nijesam isao nego ako sam morao,pjeski je dosao kuci mjesec dan nakon zavrsetka rata,vec su ga bili oplakali.Moj imenjak Niko doceko oslobodjenj u zatvor opet ga spasili Srbi i izbavili iz zatvora u Zenici,sve su to price koje niko nezabiljezi,ali istinite.Tako o Skadru pricao nam Jova Todorovic ,kakvo je bilo nezadovoljstvo i bijes kod vojske poslije pogibije Blaza Boskovica,sve su to sudbine ljudi.
Tako vise puta sam slusao sale poljedinih u Grblju narocito dok sam isao u Osnovnu sesetih u skolu u Radanovice,svi su sad pokojni laka im zemlja , a ovako je vikao jedan jednom . gdje si rofijanu strai dobro trcis kao onda kad si na Drinu skako tri puta sa Ferdinadovim rancem,on se smije pa kaze, itekako ali vazda sam bio brz,a Drina hladna majku jo njeu,ljudi su se i salili na zlom sudbinom,bilo je takvo vrijeme,i sada ces ti i drustvo pricati o USA Ruaiji ili neznam kome,neznas se posteno najesti a neda nekom drzis slovo o patriotizmu,mlad si ti imas vremna da naucis,nikda se nijesi ni ti ni svi mi okasnili od necega sto niko nebi zelio,bilo bi ti bolje da malo primiris,koliko god izgleda moras ,nije sve moranje !